Saborsku sjednicu u srijedu obilježio je prijedlog Zaključka o pokretanju postupka pregovora o izmjenama Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske kojeg predlažu GLAS I HSU. Tema je to koja je više puta otvarana u javnosti posljednjih nekoliko godina, ali inicijative su uvijek neuspješno prolazile.
Republika Hrvatska je po ustavu sekularna država, ali ne treba zaboraviti, ni ignorirati činjenicu da se više od 90 posto građana izjašnjava katolicima. Svako otvaranje osjetljive teme završava oprečnim stavovima, ali i krajnje ideologiziranim raspravama.
HDZ je u Saboru odbio prijedlog Glasa i HSU-a, a zastupnici HDZ-a kažu da se prijedlog odbija jer se ne temelji na činjenicama, već na krivim prognozama kako pušu novi vjetrovi iz Vatikana. “Iznosite podatke koji ne stoje, idući put naručite studiju”, poručili su Davor Ivo Stier i Miro Kovač Anki Mrak Taritaš koja je više puta ponovila da samo Mađarska za crkvu izdvaja više od Hrvatske, koja izdvaja šest puta više od prosjeka EU.
O tome se pitanju oglasila i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, koja je izjavila sljedeće:
“Moj stav je poznat već odavno, ja nisam za reviziju Vatikanskih ugovora, nisam općenito za reviziju ugovora, mislim da to postavlja opasne presedane u međunarodnom pravu, osim ukoliko obje strane nisu zaključile da bi trebalo doći do revizije iz određenih praktičnih razloga”.
O prijedlogu revizije Vatikanskih ugovora saborski zastupnik i potpredsjednik HDZ-a dr. Andrija Hebrang razgovarao je za portal direktno.hr.
Kako komentirate ove inicijative o reviziji Vatikanskih ugovora?
Reviziju Vatikanskih ugovora zagovaraju oni koji ne cijene državu kao temeljnu zajednicu jednoga naroda pa zato ne cijene ni ugovore koje su u ime država potpisali demokratski izabrane vlasti. Kroz opetovane zahtjeve žele postići s jedne strane slabljenje crkve kao vjerske i društvene institucije, a s druge strane omalovažiti državu i njezine ugovore. Za čvrstu suverenu državu vrijedi pravilo još iz rimskoga prava, preuzeto i u moderne pravne sustave: Pacta sunt servanda, ugovori se poštuju, obvezuju.
Ozbiljne države ne mijenjaju ugovore prema željama onih koji ne znaju cijeniti državnu tradiciju, a još se manje državni ugovori mijenjaju jednostrano. Ovi koji sada traže izmjene državnih ugovora s Vatikanom imaju primarni cilj poniziti državu i to im se ni pod koju cijenu ne smije dozvoliti. Hrvatska država je nastala u krvi svojih branitelja i na žalost velikog broja civila te u patnji cijeloga naroda i treba ju poštovati kao temeljni okvir zaštite nacionalnih interesa.
Bi li se revizija ugovora odrazila na samu Crkvu u Hrvatskoj i na koji način?
Osim što bi izmjena državnih ugovora ponizila državu, smanjeno financiranje ugrozilo bi crkvenu infrastrukturu, a s time i njezinu funkciju, a to je baš ono što zagovornici promjene ugovora žele. To dokazuju i s time, da ne traže revizije financiranje ostalih 15 crkava nego samo katoličke čijoj pripadnosti se izjasnilo prema popisu iz 2011. godine 88% stanovnika. Uz to treba treba uzeti u obzir i ulogu crkve i vjere u opstojnosti Hrvata kroz stoljeća. Treba istaći da se u nas baš iz tog razloga nekada vjerska pripadnost izjednačava s nacionalnom, a to je i glavni motiv onih koji bi zatomili crkvu.
Zašto se takve inicijative stalno pojavljuju? Je li to zbog toga što je Hrvatska ipak sekularna država?
Inicijative za promjenu načina financiranja crkve u Hrvata eskaliraju sa zarazom globalizacije. Globalisti, nesvjesne sluge globalnog kapitala, imaju težnju uništavanja sveganacionalnog. Zato vode sve žešće pokrete za omalovažavanje države, obitelji i crkve. To su tri temeljna stupa opstanka i zaštite nacionalnih interesa i zato im smetaju.
U pohodu uništenja naroda i stapanja u jednu anemičnu masu transgraničnih i transnacionalnih područja izbacili su i iz ustava Europske unije kršćanstvo, na kojemu se Europa temelji. Zato iz EU umjesto gospodarske unije sve više čine političku. Što to znači za Hrvatsku? Pa recite mi ijednu međunacionalnu uniju u kojoj je Hrvatska dobro prošla, od Austrougarske, SHS do bilo koje Jugoslavije.
Smatrate li da se previše novca izdvaja za Crkvu iz Proračuna?
Hrvatska izdvaja iz proračuna godišnje za sve crkve 300-400 milijuna kuna, od čega za katoličku svakako najviše. U usporedbi s drugim državama postoje i znatno veća izdvajanja, ali i manja. Mislim da taj novac nije uzalud potrošen, jer danas je crkva ponovno stup širenja morala u društvu koje se srozalo na niske grane. Crkva djeci daje samo plemenite zasade, a odraslima kroz vjeru daje nadu.
Protivnici crkve će spominjati neke svećenike koji su ogrezli u grijehu, ali zar ćemo zbog par zrna kukolja uništiti žito? Učini li se nekome da je navedena svota prevelika, podsjetit ću da je ona oko tri puta manja od svote s kojima država financira razne tzv. nevladine udruge protunacionalnog usmjerenja. To lažnim dušobrižnicima ne smeta? Naravno da ne, jer se i mnogi od njih napajaju iz tog izvora.