Danas smo pak svjedoci novog vala iseljavanja iz Ljubuškog i Hercegovine, jer se teško dolazi do posla bez stranačke iskaznice, a oni koji dođu do državnih jasala teško ih ispuštaju iz ruku
“Pravi egzodus stanovništva, ponajviše mladih, doživio je Ljubuški početkom 20 stoljeća”, piše dr. Ante Čuvalo u svojoj knjizi „Iseljeništvo općine Ljubuški“, koji je i prije kojih pet godina ove podatke prezentirao svojim Ljubušacima.
Takvom iseljeničkom valu, vjerojatno, nema pandana u cijeloj BiH, nastavlja dr. Čuvalo, pa je tako među podacima i imenima u knjizi razvidno da je od 1902. do kolovoza 1914. u Ameriku odselilo 2240 žitelja te općine. Bolju budućnost tražili su mladi – prosječna starost im je bila manja od 23 godine, te neoženjeni, njih čak 71,5 posto.
S kakvim su se problemima susretali, može se naslutiti iz podatka da je čak 56,4 posto bilo nepismenih. Najviše ljudi iselilo je 1907. – čak 706 slijedi 1910. godina s 303 itd. Sve kasnije migracije, bolesti i stradanja, a bilo ih je posebice nakon dva svjetska rata, ne mogu se usporediti s tim brojkama. Zapravo, usporedivo je jedino iseljavanje koje se događa u današnje vrijeme, iako općinskim ocima nije jasno zašto je to tako, jer prateći njihove medijske istupe u njihovim medijima, dojam je kako u Ljubuškom danas teku – med i mlijeko!
Tako je primjerice iz naselja Grabovnik, koje je 1910. imalo 407 stanovnika, u 12 sljedećih godina iselilo 107 (101 muškarac) žitelja, što je četvrtina stanovništva. Slijede Grab 242 (232), od 945 stanovnika, pa Klobuk 313 (304), što je više od 20 posto stanovništva – 1479 (godine 1910). Najbrojniji među iseljenicima (323) bili su s područja Ljubuškog – među njima 264 Hrvata, a 59 Bošnjaka, ali to je manje od 10 posto stanovništva, 3297. Među iseljenima 95,9 posto bili su muškarci.
Ljubušake, koji su zbog teškog života hrlili u Ameriku, tamo nisu čekali med i mlijeko, nego rudnici, tvornice, tuneli, kanali, građevine… Najviše Ljubušaka, njih 1257, stiglo je u saveznu državu New York, a što su radili ilustriraju imena gradova Cementon 183, Alsen 530, gdje su bile velike tvornice cementa, te grad New York – 467… Rijetki sačuvani nadgrobni spomenici svjedoče da su zbog teškog rada i loših uvjeta života umirali mladi, nerijetko već s tridesetak godina!?
“Premda su puno od sebe dali, u Americi se rijetko o njima piše. Zaboravljeni su. U puno slučajeva čak njihova unučad i praunučad znaju malo ili ništa o njima”, zaključuje autor knjige, dr. Ante Čuvalo.
Danas smo pak svjedoci novog vala iseljavanja iz Ljubuškog i Hercegovine, jer se teško dolazi do posla bez stranačke iskaznice, a oni koji dođu do državnih jasala teško ih ispuštaju iz ruku, što najbolje ilustrira i nedavno snimanje emisije HTV-a, “Lijepom našom” u Grudama – dok se običan narod veselio i pjevao, gospoda iz prvih redova (izuzev generala Ljube Ćesića Rojsa) nisu se dizali sa svojih stolica, misleći valjda kako su na svojim radnim mjestima u javnim poduzećima, pa su dobro čuvali stolice da im ih “ne ćapi” netko iz mase!