Ruga li se Mamić hrvatskom pravosuđu svojim bijegom kojeg on ne zove tako? Očito dobro upućen Zdravko Mamić koji je dobio šest i pol godina zatvora za kriminalne djelatnosti u nogometu sigurno je dobro obavješten čovjek, poznavajući sve pore društva znao je da bi mogao dobiti više od pet godina zatvora što automatski znači da bi ostankom u Hrvatskoj morao odmah u istražni zatvor, do pravomoćnosti presude.
Zar se od čovjeka koji je bio upućen u sve pravne okolnosti, a ta upućenost bila je temelj zaobilaženja zakona, očekivalo da će mirno primiti kaznu, sjesti odmah u ćeliju, pokajati se?
Ne, Zdravko Mamić svojim je istupom na posljednjoj press konferenciji, kada je objavljivao navodnu Cvitanovu prepisku s osječkim sucima, najavio što sprema. Samo je njegove rečenice trebalo točno shvatiti.
Hvaleći prijatelje iz Srbije i Bosne i Hercegovine, hvastajući se njihovom podrškom, što nije imalo nikakvu vezu, baš nikakve dodirne točke s temom suđenja, on je sebi otvarao put za odlazak iz Hrvatske. U Bosnu i Hercegovinu ili Srbiju.
Mamić je učinio ono što su mnogi prije njega učinili, od zakona i kazne u Bosnu i Hercegovinu su bježali mnogi, od nekoliko desetaka slučajeva izdvojit ćemo samo neke, zbrisali su tamo i Glavaš i Kutle, sjećate li se doktora Ognjena Šimića koi je zbog primanja mita u Rijeci osuđen na devet godina zatvora. Otišao je mrtav-hladan u Sarajevo, tamo se zaposlio u bolnici, nije bio izručen, nije se pojavlivao u Hrvatskoj, pa i umro je u Bosni i Hercegovini.
I on je govorio da nije pobjegao.
Prirodna je želja svakog čoveka za slobodom, pa i onoga koji se ogriješi o zakon. Sloboda je najveće bogatstvo, i u konkretnom slučaju veće bogatstvo od onog kojeg je Mamić stekao radom u nogometu. Sad je to i on shvatio. Njemu u Bosni i Hercegovini neće biti loše, ali to nije to. Nedostajati će život kakav je imao do sada, nedodirljivost, zagrebačke ulice i maksimirske tribine. Je li ipak metafizika vrijednija od materije koju posjeduje? To će zaključiti sam…
Hrvatskom pravosuđu i društvu ostaje opomena, čak i bol što mnogi koji su osuđeni neće odslužiti kazne. Što jednom društvu, a hrvatsko društvo si utvara da je pravedno, moralno, vjerodostjno zapravo oduzima legitimitet.
Ako je istina da je Zdravko Mamić tek nedavno stekao bosanskohercegovačko državljanstvo onda se mogu pokriti ušima i oni koji su tražili dokaze iz Uskoka, i suci, pa i svi mi. Nije li to predvorje besmisla.