U srijedu ujutro u autobusu broj 15 u Splitu odvijala se dramatična scena. Vozač Ante Bonacin vozio je na liniji od Duilova do centra grada. Na plaži Žnjan vidio je mladića s invaliditetom u kolicima kako čeka i otvorio mu vrata. No, masa ljudi je uletila u autobus čim je otvorio vrata i time ostavili nesretnog mladića vani.
Za 24sata Ante je rekao kako mu se tada zamračilo pred očima…
– Istina je, jednostavno mi se zacrnilo… Ustao sam i rekao im da se srame, da je žalosno da im ja od 35 godina moram držati lekcije iz kulture i ljudskosti. Rekao sam im i da se srame, svašta sam im izgovorio. Jednostavno sam “pukao”, takav sam, odgojen da ne podnosim nepravdu i da pružim pomoć kome je potrebna. I rekao sam im da svi izađu iz autobusa da bi mladić s invaliditetom mogao ući – ispričao je Ante.
Ali nažalost putnike nije zanimala njegova kritika, a tada je ovaj vozač ugasio autobus i rekao da se njemu ne žuri kako neće krenuti dok se autobus ne isprazni. I najuporniji su odustali nakon desetak minuta te je u autobus napokon ušao mladić u kolicima. Spomenimo i kako mu je mladić zahvalio i stisnuo mu ruku.
Postupkom vozača jedan od putnika se oduševio te poslao pohvale Slobodnoj Dalmaciji. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti:
“Poštovani! Ovim putem vam želim pohvaliti vozača Prometa koji je danas, 08.08.2018. vozio liniju broj 15 kroz jutro… U ovoj priči on je vozio liniju koja je išla u 10:10 h s Duilova… Naime dolaskom na Žnjan, na glavnu stanicu ispod nizbrdice staje bus, a za volanom na prvi pogled vozač malo luđe glave, crne očale, tetoviran, komad čovika… Na prvu možda i zafrkan, nije za igrat se s njim, ali taj vozač, koji nam se poslje predstavio imenom Ante je ne čovjek, nego oličenje kulture, dobrote i ljudskosti kakve je danas teško naći da se traži i mikroskopom…
Dakle staje bus, a na stanici momak u kolicima, 100% invalid. Digne mu ruku, vozač staje zadnjim vratima ispred njega kao pravi profesionalac… Otvara prva vrata i druga vrata za momka u kolicima… Sve bi to bilo rutinski da nije masa ljudi sa stanice uletjela u autobus gurajući jadnog momka u kolicima, ne obazirući se na njega, samo da što prije uđu, da bi za invalida ostala nemoguća misija ući u bus jer se na rampi za invalide nalazilo putnika, pa je dečko u kolicima ostao van… E sada dolazi vozač na vidjelo svojom dobrotom i srcem!
Kada je sve to vidio, naredio je da se bus isprazni… da svi izađu vani i na fin način rekao putnicima da su sve, a ne ljudi… lijepu rečenicu je rekao da se cijeli bus posramio: “Žalosno je da ja od 35 godina moram vama ovdje na ovakav način držati sat kulture, ljudskosti i psihologije. Sramite se! Kako ste odgojili svoju dicu i unučad kada se vi ovako ponašate? Vidite li sebe u što ste se pretvorili? Sramite se…”.
Tada je u autobusu nastao muk… Neki su izašli, neki nisu htjeli pa je on ugasio bus i rekao da neće krenuti dok god svi ne izađu vani i prvo invalid u kolicima uđe… Kada su vidjeli da ta “luda” dobra glava našeg vozača misli ozbiljno i da ima muda, svi ti sta su se gurali su napustili bus. Tada je jedan čovjek spustio rampu, invalid je ušao, a oni svi su išli na prva vrata gdje ih pola nije pustio jer nisu imali karte… Vozili smo se s njim do pazara gdje je invalid izašao nakon što mu je vozač spustio rampu… Taj osmijeh poštenjačine i ljudine od vozača nikada neću zaboraviti… Toliki čovjek, a iskren dječji smiješak.
Momak invalid mu je stisnuo ruku i zahvalio da su nama došle suze na oči. Vozač je njegov heroj, njegov zaštitnik… Mislimo da to i zaslužuje… Neka vam ovaj vozač bude mjerilo za zapošljavanje ljudi jer takva dobrota i ljudskost se ne viđa non stop…
Što bi mi rekli, svaka majka bi ga za zeta poželjela… Hvala njegovim roditeljima što su odgojili dite u velikog čovjeka!”