Vijesti o terorističkim napadima u Europi, poput jučerašnjeg u Manchesteru, nikog više ne iznenađuju, čak se i ne čitaju previše. Stanje redovno. Red medvjedića, red svijeća, red uvijek istih izjava političara. Nitko nema hrabrosti reći: Islamu nije mjesto u Europi.
Multikulturalnost je tlapnja bez povijesnog presedana. Uvijek kad su se dvije kulture susrele, jedna je drugu asimilirala i podredila sebi, obično ona tehnološki i po društvenoj organizaciji naprednija, no ponekad jednostavno i ona agresivnija. Potonje je bio slučaj na nekoć kršćanskom Bliskom istoku, na kom danas kršćana praktički nema: istrijebljeni su, njihove crkve srušene prije mnogo stoljeća, ili pretvorene u džamije. Istu strategiju agresije koju islam prakticira već preko tisuću godina sad gledamo u Europi. Na dalekom istoku su stvari slične, gdje god ima muslimana u većem broju u pretežno nemuslimanskoj državi, postoji problem terorizma. Tamo gdje je država pretežno muslimanska, postoji problem nasilja nad nemuslimanima. U najmanju ruku, oni moraju živjeti po islamskim običajima i poštivati ih. Očekuje se da kršćanke hodaju pokrivene glave, da kršćani ne jedu svinjetinu i ne piju alkohol jer to muslimane vrijeđa. U najgoroj varijanti, otvoreno ih se ubija i proganja. To je budućnost Europe: čisto matematički gledano, muslimani će u većem dijelu Europe biti apsolutna ili relativna većina prije kraja stoljeća, i moći će provesti svoju volju. To znači ukidanje svih ljudskih prava i uvođenje šerijata voljom većine, ako se prije toga ne desi revolucionarnim ustankom milijuna i milijuna muslimana na zapadu. Ne postoji niti jedan način da se to spriječi.
Islamska revolucija, intifada, džihad, zovite to kako hoćete, je već počela: samo nitko na zapadu nema snage ni volje reći o čemu se radi. Kao što u SFRJ nitko nije imao snage reći o čemu se radi od pojave “Memoranduma” 1986. pa do balvan-revolucije, već su svi ukazivali na besmisao nasilja i pozivali na bratstvo, jedinstvo, toleranciju, i suživot, što je samo ohrabrivalo četnike i ostale antifašiste, tako ni sad nitko na zapadu ne želi otvoreno reći da smo u ratu. Male SAO krajine niču po svim europskim gradovima, zovu se “No go” zone, i tamo policija u pravilu nema pristupa, a na ulazima u arapske četvrti patrolira šerijatska policija i nerijatko zabranjuje nemuslimanima uopće ući tamo. Sličnost s balvanima pred Kninom je više nego očita, kao i sličnost narativa o Jasenovcu i genocidnim ustašama kao moralnog opravdanja za agresiju s narativom o zlom zapadnom privilegiranom bijelom kolonijalistu koji je stoljećima genocidirao nedužne urođenike. Istinitost narativa čak nije ni bitna, to je alibi kao i Hitleru povijesna krivnja Židova.
Policija problem ignorira u nadi da će otići sam od sebe ako dovoljno dugo budu tupili o tome da terorizam nije prihvatljiva metoda rješavanja problema: nama nije, velikom broju muslimana na zapadu očito i te kako jest. Zašto ne bi bio? Sami ih pozivamo da zadrže svoje običaje, vrijednosti, kulturu, burke, šerijatske zakone unutar obitelji, jer smo tolerantni i multikulti. Time ih zapravo ponižavamo, šaljemo poruku “eto, mi smo bolji od vas, s vremenom ćete shvatiti vrijednosti tolerancije i prilagoditi se”. S druge strane, ne samo da nema reciprociteta pa mi ne tražimo da se u Saudijskoj Arabiji poštuju naši običaji kad smo tamo, nego se zapadni mediji zgražaju kad vide jednu Marianne Le Pen kako odbija staviti maramu kad ide muftiji, ili kad to radi Trumpova supruga ili kćer, a onda se opet zgražaju kad neki traže da oni, kad su ovdje, poštuju naše običaje. Licemjerno, zar ne? Očekivati da bijele žene po arapskim zemljama hodaju u maramama i da bijeli muškarci ne piju alkohol “jer je tamo takav običaj i kultura”, s druge strane inzistirati da oni kad su kod nas žive po svojim običajima i po svojoj kulturi, zgražati se nad zabranama burki, “jer je kod njih takav običaj i kultura”.
Takvo ogavno podilaženje i laskanje ne može biti protumačeno s druge strane drukčije nego kao neiskrenost, i rađa u muslimanima odbojnost i nepoštivanje spram zapadnih ljudi. Profesor Basam Tibi, islamolog, musliman, i rođeni Sirijac koji je u Njemačku došao već kao formiran i punoljetan, je svojevremeno Nijemcima lijepo objasnio kako stoje stvari: Islam ne samo da je nekompatibilan i nespojiv sa zapadnom civilizacijom, već došljake odnos zapadnjaka prema njima duboko vrijeđa. Mi očekujemo da oni rade, oni očekuju da im damo besplatno sve što i mi imamo. Mi očekujemo da oni poštuju naše žene, oni smatraju da ih imaju pravo silovati jer su “drolje koje hodaju nepokrivene ulicom” i jer mi dozvoljavamo svojim ženama da same izlaze na ulicu, što shvaćaju kao dozvolu za seks s njima, bez njihove privole (jer u islamskom se svijetu ženu uglavnom ne pita za pristanak, već njenog oca ili brata, i to je isto dio islamske kulture. Puno dublji od burke, ona je tek refleksija takvog odnosa prema ženi, ali liberali se vole lijepiti za površne i marginalne stvari poput marama i menija bez svinjetine, kao da one čine islamsku kulturu). Mi iz nekog razloga smatramo kako ćemo podilaženjem muslimanima riješiti problem: ne, samo ćemo ga učiniti mnogo gorim. Jer, voljeti nas neće sigurno nikad, ali kad bismo se drukčije postavili, kad bismo pokazali malo poštovanja prema svojoj povijesti i kulturi, možda bi nas poštovali. Tko nema samopoštovanja, tko ne poštuje ni svoje pretke ni svoj narod ni svoju vjeru, taj otvoreno poziva na nasilje nad sobom. Žrtvom nasilja se većinom ne postaje slučajno. Takvim stavom smo izgubili strahopoštovanje koje je istok uvijek imao prema zapadu, a simpatije nismo zadobili niti ćemo ikad, naprotiv, preziru nas, s pravom.
Postkršćanski i antikršćanski zapad se kršćanski kaje i ispričava muslimanima za sve moguće stvarne i (uglavnom) izmišljene svoje grijehe te krivi samog sebe za terorizam, hraneći ga time i dajući mu alibi. Te naša je kultura loša i zla. Te mi smo njih jadne kolonizirali. Kad to? Arapski svijet je bio koloniziran jedino od Turske, od zapadnih zemalja zapravo nikad. A i da jest, i Hrvatska je bila kolonizirana i od Austrije i Mađarske i Italije i Srbije pa nitko od nas ne ide okolo po Beču raznositi se. Svaka europska država je kad-tad bila kolonizirana od neke druge, pa se nitko zato ne raznosi eksplozivom. Francuzi su bili stoljećima napadani i okupirani od Engleza, ne tako davno, pa se ne raznose u Londonu. Samo za primjer. Izgovori “zašto oni to rade” su više nego jadni. Islamske zemlje nisu siromašne zato jer je zapad bogat – upravo suprotno, da nije zapadne industrije, i zapadnih izuma poput automobila, nafta od koje većina njih živi bi bila posve bezvrijedna, kao što je i bila stoljećima prije, a šeici koji se razbacuju stometarskim jahtama i privatnim Jumbo jetovima bili sretni da mogu, kao i njihovi pradjedovi, jednom godišnje zaklati kakvu ovcu ili devu da se pošteno najedu. Englezi su to, kažete, zaslužili zbog svoje kolonijalističke prošlosti? Onda su i Hrvati zaslužili genocid radi ustaša u Drugom svjetskom ratu, Muslimani radi turskih osvajanja i nasilja nad kršćanskom rajom koje je trajalo stoljećima, Srbi zbog etničkog čišćenja u Bosni i Hrvatskoj i terora nad nesrbima u prvoj, a u nešto manjoj mjeri i drugoj Jugoslaviji (doduše, u potonjoj praćenim i komunističkim terorom nad samim Srbima). Ukratko, ako ćemo tako, svi su to zaslužili: Liberali koji prodaju takve priče zapravo prodaju filozofiju Adolfa Hitlera, filozofiju “kolektivne krivnje naroda” po kojoj sve pripadnike jedne nacije, Židove npr., treba istrijebiti neovisno o tome jesu li osobno išta zgriješili. Kad bismo to pak primijenili na muslimane, morali bismo ih kolektivno istjerati iz Europe. Opet, licemjerje i dvostruka mjerila. Uostalom, kakve veze djeca na koncertu Ariane Grande imaju s bilo kakvom i bilo čijom prošlošću?
Problem je što sami sebi kopamo grob. Stvaramo od manjina, useljenika, svih mogućih “deprivilegiranih”, razmažena čudovišta koja smatraju da imaju pravo raditi sve to što rade, jer im mi dajemo za pravo. Ako sami za sebe govorite da ste bezvrijedni, da ste krivi za probleme drugih, ponižavate vlastito porijeklo i kulturu i veličate druge kulture i civilizacije, kako će to oni shvatiti? Kao poziv na agresiju, naravno. I na individualnoj i kolektivnoj razini. I oni sami znaju da je to obično dvolično laskanje, da islamski svijet nije nikad nakon renesanse bio dorastao zapadnom po svojim dostignućima na bilo kojem planu, o ostalima da ne govorimo, s izuzetkom donekle dalekoistočnih civilizacija, dijelom starijih i od one judeokršćanske, no i njih je ista pretekla tamo negdje u renesansi.
Ništa od onog što danas zapad propagira neće biti shvaćeno kao tolerancija i poziv na suživot, već kao znak slabosti i poziv na nasilje nad samim sobom. To je gledište velikog dijela useljenika i njihovih potomaka; zašto bi oni cijenili našu kulturu, i prihvatili je, kad je mi sami blatimo? I to je posve ispravno gledište, da ne bude zabune. Mi možemo sebi tepati da smo širokogrudni i tolerantni, u biti smo samo licemjerni i dvolični. I ta dvoličnost zapada je prepoznata. Kad bismo bili ponosni na sve ono što su naši kršćanski i europski preci postigli na području filozofije, znanosti, tehnologije, umjetnosti, i jasno rekli kako za relativni neuspjeh zemalja trećeg svijeta nije kriva nikakva “kolonizacija” – dapače, ona je većinu koloniziranih zemalja od Amazone do juga Afrike izvukla iz srednjeg vijeka, a neke doslovce i iz kamenog doba i kanibalizma – imali bismo moralno pravo reći useljenicima “nemojte nas ubijati”. Ovako, pitanje je imamo li uopće to pravo.
Da stvar bude gora, bilo kakva normalna i prirodna reakcija ljudi na nasilje islama je učinkovito spriječena. Normalno bi bilo da se ljudi samoorganiziraju u obrani svojih života, svoje kulture, svoje domovine, svojih sela i gradova, ali to se ne događa, osim sporadičnih činova osvetničkog nasilja. To je spriječeno lijevoliberalnom propagandom, vulgarnom i sirovom poput one s videa, spram koje ona Goebbelsova djeluje sofisticirano i iskreno. Tako da će “borba protiv terorizma” i dalje ostati, kao i “rat protiv droge”, čisto deklarativna. Zapadu, jednostavno, nedostaje hrabrosti da postavi stvari na svoje mjesto: on i dalje radije proglašava rasistima i fašistima sve koji upozoravaju na budući logičan slijed događaja, još tamo od šezdesetih godina prošlog stoljeća i Enocha Powela. Upravo zato bi mržnja i nasilje mogli izbiti nekontrolirano, jer pritisak u loncu raste, a ispušnog ventila nema: čeka se samo da on eksplodira. Zapanjujuće je kako ljudi, indoktrinirani političkom korektnošću, ignoriraju opasnost i spremni su dati i svoju djecu na oltar iste, samo kako ne bi bili proglašeni rasistima ili fašistima. To nije politika. To nije ideologija, to nije moral, to nije vjera. To je čisto ludilo, to je fanatizam. Fanatizam zapada u obrani političke korektnosti hrani fanatizam islamskih luđaka. Mi i dalje lažemo i sebe i njih da je to što radimo humano, da je prihvaćanje milijuna migranata humano, da oni bježe od rata, da ovdje dolaze obitelji i djeca a ne za rat spremni muškarci dobro financirani od Sorosa i sličnih. U biti ne radimo uslugu ni sebi ni njima. Oni dolaze u zemlje u kojima će većina njih biti osuđena na boravak na društvenom dnu, jer nemaju kapaciteta za više od toga, a njihove zemlje ostaju, kao i naša, bez najproduktivnijeg dijela stanovništva i time tonu u još veću bijedu. Nema u trgovini ljudima ničeg humanog, to je zločin. Ni u filozofiji “nitko nije ilegalan”. Probajte ući u banku ili vojnu bazu bez dozvole, ili u susjedovu kuću, pa provjerite je li to legalno. Da, vi kao takvi niste ilegalni, samo ste ilegalno tamo gdje ne biste trebali biti. Razlika između legalnog migranta i ilegalnog jer razlika između gosta u vašoj kući i provalnika. Ali ta parola otkriva kako je plitka, a opet učinkovita, propaganda zle ideologije koja danas vlada zapadom, ideologije genocida maskirane u humanost.
Zato stvari treba postaviti na svoje mjesto. Kako davno reče Stipe Šuvar, treba reći popu pop, a bobu bob: no kako nitko to nije imao hrabrosti uraditi onda, nema niti sad. Treba jasno reći neeuropskim useljenicima i njihovim potomcima (s izuzetkom onih dalekoistočnih, s kojima problema nema, jer dolaze iz visoko razvijenih civilizacija): ovdje poštujete našu kulturu, naša pravila, naše zakone. Govorit ćete našim jezikom, usvojit ćete našu radnu i svaku drugu etiku, jest ćete što mi jedemo i pit ćete što mi pijemo, odbacit ćete svoju kulturu koja je i uzrok problema u državama iz kojih ste došli, a koje mi ne želimo ovdje, u protivnom, ako vam se ne dopada, slobodni ste vratiti se odakle ste došli i nastaviti živjeti među sebi sličnima. Ne očekujte da ćete s četiri razreda osnovne škole u Lahoreu imati standard kakav ima liječnik specijalist ili profesor prava, i ne umišljajte si da imate pravo na to. Vaše zemlje nisu propale i vječno zaraćene zbog nas, u njima ne caruje nasilje i bijeda zbog nas, nego zbog vas. Kako ste si sami uredili svoja društva i svoje zemlje, takva vam i jesu, neovisno o našem uplitanju kroz povijest. Ako su vaše države korumpirane i njima caruje nasilje, to je produkt vaše kulture, ne naše (što jasno važi i za Hrvatsku, da ne bude zabune: korupcija i loš standard Hrvata nisu odgovornost nikog do li Hrvata). Da ste vi izumili topove i strojeve i gradili brodove prije nas, vi biste kolonizirali nas, vjerojatno nas i istrijebili ili pojeli, dakle nemojte kriviti nas što smo bili razvijeniji kroz veći dio poznate povijesti. Ne, ratove i nasilje vam nismo donijeli mi, vaši plemenski i vjerski ratovi su oduvijek bili tamo. Ne, bijeda vaših zemalja nije produkt našeg bogatstva, već vaših kompetencija kao društva i zajednice, kao kolektiva. Ne, mi ne stvaramo siromaštvo u vašem svijetu, jer siromaštvo ne stvara nitko, ono je prirodno stanje stvari. Kao što nije pitanje što stvara mrak nego što stvara svjetlo, tako je pogrešno pitanje što stvara siromaštvo. Zapitajte se radije što stvara bogatstvo, tamo gdje ga ima.
Najvažnije od svega, to što ne smatramo da su svi narodi isti i sve kulture iste, ne znači da vas mrzimo. Znači samo da poštovanje i privilegije koje idu s njim treba zaslužiti, kako na individualnoj razini tako i na kolektivnoj. Zapad mora izvršiti pritisak na muslimane kao na kolektivitet, jer će jedino tako oni izvršiti, kao društvo, pritisak na svoje ljude, članove svoje zajedice, da se odreknu nasilja. Domoroci u Europi nemaju utjecaja na useljenike i njihove potomke, niti ga mogu imati. Policija nema utjecaja, naši organi reda i zakona nemaju utjecaja, naš obrazovni sustav nema utjecaja. Utjecaja na muslimane mogu imati samo drugi muslimani, članovi njihove zajednice. Zato pritisak treba ići prema cijeloj toj zajednici, a ne prema “rasistima” jer oni nisu uzrok problema. A to je hereza za koju današnji zapad ne želi ni čuti. No ili će se dogoditi pritisak na muslimane kao na zajednicu, ili će sve završiti u rijekama krvi kakve su nam davno obećane. Jer, kao što doseljenicima nitko osim njih nije kriv za nerazvijenost njihovih zemalja, tako ni zapadu nitko nije kriv za terorizam do li on sam. Kriviti islam je promašeno. Islam nije problem. Islam je posljedica moralne propasti zapada, njegovog urušavanja. Islam je prehlada, politička korektnost je AIDS: prehlada vas neće ubiti sama po sebi, ali ako imate AIDS, vjerojatno hoće jer vaš imunološki obrambeni mehanizam ne funkcionira. Politička korektnost, uz lijevoliberalnu ideologiju, je ono što je uništilo naš imunološki sustav kao zajednice. Da zapad ima svoj ponos i moralni kod, terorizma ne bi bilo. Kao što mi ne možemo riješiti probleme trećeg svijeta, niti ih trebamo rješavati, tako nitko ne može riješiti problem terorizma u Europi do li nas samih. Uljudne zamolbe te pozivi na nenasilje i toleranciju, uz akcije uperene protiv individualnih terorista koji su ionako uglavnom mrtvi nakon zlodjela, su u borbi protiv terorizma djelotvorni upravo koliko i aspirin protiv raka.