U sjeni posljednjih prepucavanja u Saboru, ostale su riječi saborske zastupnice Glasa i bivše ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić koja je progovorila o stanju u Bosni i Hercegovini, i to podsjetimo, nedugo nakon što je čestitala Željku Komšiću pobjedu na izborima, hrabreći ga i diveći se njegovoj političkoj karijeri.
“Ako je nešto očito iz rezultata izbora u BiH, onda je to da dvije trećine Hrvata s pravom glasa nije htjelo glasovati za Dragana Čovića i da je vrlo vjerojatno, zbog toga izabran Željko Komšić”, izjavila je Pusić raspravljajući o premijerovom izvješću o sastancima Europskog vijeća i sastanku država članica europodručja održanima u lipnju i studenom, “U trenutku u kojem je Komšić izabran za člana Predsjedništva, onda je valjda u interesu Hrvatske i svih Hrvata u BiH da taj posao obavi što kvalitetnije i promovirajući interese Hrvata u BiH”, poručila je Pusić koja je ujedno stava da je temeljni interes Hrvata u Bosni i Hercegovini taj da ta zemlja uspije na putu prema članstvu u EU, a dotakla se i činjenice da bi Sabor uskoro trebao raspravljati o deklaraciji o položaju Hrvata u BiH.
“Zamislite da Srbija, Slovenija ili Mađarska u parlamentu donose deklaraciju u kojoj traže promjene hrvatskog Ustava i izbornog zakona, svi ovdje tko jedan bi se postavili na zadnje noge i smatrali to nedopustivim”, rekla je bivša ministrica vanjskih poslova. Od Vesne Pusić ništa novo, rekli bi oni koji dugi niz godina promatraju njeno političko djelovanje, koje baš i nije impresivno, jer s jedne strane govorimo o dami koja je uvijek uspjela uspeti se do zavidnih pozicija, dok s druge stranke nikada ni jedne izbore nije dobila. Ujedno, Pusić je jedna od onih predstavnica hrvatske politike, za koju se u javnom prostoru nerijetko progovaralo kao o predstavnici britanske, prosrpske, antihrvatske politike, osobito u eri kada je obnašala dužnost šefice hrvatske diplomacije.
U više navrata, kritike toga tipa na njenu je adresu upućivao ugledni profesor Zdravko Tomac, koji je na ulogu bivše ministrice upozoravao i onda kada se kandidirala za glavnu tajnicu UN-a, putujući svijetom i lobirajući za svoju poziciju, što u konačnici nije uspjela izmoći. Lošim rezultatima na izborima usprkos Pusić posljednjih 15-ak godina uspijeva ugurati se u neku od značajnih fotelja, a pritom se ignorirala njena politička rola i brojne za mnoge Hrvate sporne izjave i potezi. Dok se na hrvatskom tlu vodio rat Pusić izlazi na scenu uspostavljajući komunikaciju srpsko-hrvatskih intelektualaca organizirajući sastanak.
Od tada do danas ostaje vjerna istoj politici i retorici kojom širi krivotvorine o Domovinskom ratu svodeći ga pod građanski sukob s podijeljenom odgovornošću, upozoravao je Tomac prozivajući je za optužbe koje je sipala na račun pokojnog Tuđmana. Prozivao ju je ugledni profesor i zbog njene retorike o hrvatskim generalima, ali i zbog prisnog odnosa kojega je njegovala sa zloglasnom Carlom del Ponte. Ujedno, ona je potpisnikom pisma kojim se tražila Tuđmanova smjena uoči Oluje. Mnogi i danas pamte njeno proglašenje Hrvatske agresorom na BiH, ali i negiranje deklaracije o Domovinskom ratu.