Plenković je tijekom sastanka shvatio kako se Rusima mora vratiti novac, i da o tome nema nikakvih pregovora.
Od izvora bliskog Vladi Republike Hrvatske doznali smo neke detalje sastanka između Maksima Poletaeva zamjenika ruske Sberbank i premijera Andreja Plenkovića. Vijesti su zapravo dobre, jer Rusi više ne namjeravaju davati nove kredite Agrokoru, što bi Hrvatsku dovelo u financijsko ropstvo prema Rusiji, te dodatno pogoršalo sigurnosnu situaciju u „regiji.
Maksim Poletaev je ponovio ranije stavove o „Lex Agrokoru“ kojeg smatra ništavnim te je opet upozorio kako Hrvatska takvim zakonom krši međunarodne norme i financijske propise, tako da bi u mogućem arbitražnom sporu, sasvim sigurno izgubila i bila primorana platiti dodatne odštete. Jedini mogući nastavak kreditiranja jest ako Vlada ponudi državna jamstva za otplatu kredita, odnosno ako imovinom države i proračunom stane iza prošlih i budućih zaduženja.
Nadamo se kako će Plenković prihvatiti realnost i odbiti ovu jedinu ponudu, jer ona bi značila još veću katastrofu za Hrvatsku. Inače, razgovor je prošao u veoma neugodnom tonu a Maks Poletaev nije krio svoj osobni antagonizam prema Plenkoviću čije izjave i političke poteze (jer Lex Agrokor to jest) drži štetnim za buduće rusko-hrvatske odnose.
Sastanak je napustio bijesan, ostavivši pritom bljedunjavog Plenkovića bez teksta. Jedno je ipak sigurno. Plenković je tijekom sastanka shvatio kako se Rusima mora vratiti novac, i da o tome nema nikakvih pregovora. Zbog toga Agrokorova imovina i tvrtke idu na prodaju, a danas vrijede nekoliko puta manje nego prije godinu dana kada je svima već bilo jasno što slijedi. Čemu onda Lex Agrokor i cijela ova skupa zavrzlama?
Valjda zato da se sakrije desetljetna kriminalna povijest Todorićevog carstva koje je nastalo na povlaštenim kreditima Zagrebačke banke i to u vrijeme domovinskog rata. Ako poznajemo i razumijemo kronologiju zbivanja, počevši od kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća onda nam je „Lex Agrokor“ jednako logičan kao i „Lex Perković“. Oba su nastala s ciljem da unište dokaze zločina i pljačke te zaštite zločince. Ali trud tvoraca ovih nakaradnih zakona je jalov, jer istina je voda duboka i dokazi o pretvorbi i privatizaciji nisu uništeni. Očekuje nas rasplet i konačna bitka za normalnu državu, a u njoj za Todoriće i njihove zaštitnike, više ne smije biti mjesta.