Nema tu više nikakvog srama, a obrana od istine svodi se na histeriziranje o hibridnom ratu
– Sine, tata uskoro dobiva novi mobitel, tako da ćeš ti dobiti moj stari.
– Koji stari mobitel – upita sin tatu. – Pa ovaj S7 koji sada imam. – Tata, zar ponovno dobivaš novi mobitel – sav u čudu zapita ga dječak. Tu mama prekine daljnji razgovor o mobitelima pa krene objašnjavati sinu kako tata ima jako važan posao.
– Znaš sine, tvoj tata je državni tajnik, a to je jako važna dužnost. Otac se u međuvremenu povlači u radnu sobu. Što tamo radi, nitko ne zna. Ali mama je domišljata i kreativna, strpljiva s djetetom koje znatiželjno nastavlja ispitivati o prirodi tatinog posla.
– Mama, što rade državni tajnici? Čuvaju li oni državne tajne? Majka se na to nasmije.
– Ne sine, oni brinu o građanima Hrvatske. – I o djeci mama? – Da sine moj, i o djeci. – Zašto onda umjesto kupovine novih mobitela ne plate liječenje bolesnoj djeci? Satjerao mali mamu u kut, iz kojeg postoji samo jedan izlaz. Srećom, gledala je i slušala muža nebrojeno puta kako laže i obmanjuje kolege, javnost, novinare i nju samu. Navikla se živjeti uz njegove svakodnevne laži. Ta žena zapravo je svjesna da joj je muž govno od čovjeka i u onom emocionalnom smislu odavno ga je prekrižila i onako kako samo žena zna, učinila tog muškarca, važnog državnog tajnika, nepostojećim bićem. Ali za bližu i dalju okolinu, on i dalje ima isti status koji osigurava na jedini način koji zna, novcem i drugim materijalnim dobrima. U dosadašnjoj političkoj karijeri, taj prosječni državni tajnik kupio je nekoliko nekretnina. Stan u Zagrebu, vikendicu u Samoboru, i naravno kuću na moru. Svojoj supruzi, s kojoj nije spavao godinama, uredno plaća sve tretmane uljepšavanja. Ima se, može se. Ali što s tim prokletim mobitelom? Kako da mama odgovori sinu na jednostavno pitanje čiji odgovor potpuno razotkriva tatu, posao koji radi i sve njegove kolege? Gospođa se tada odlučuje ne lagati, već zamagli priču. Znaš sine, to nije tako jednostavno. Kada jednom odrasteš i budeš velik, onda ćeš shvatiti.
Unutar četiri luksuzna zida
Možemo pretpostaviti da ovako otprilike izgledaju razgovori unutar četiri zida luksuzno uređenog doma, imaginarnog, a opet prokleto stvarnog profila naših državnih tajnika. Ljudi moji, nema tu sreće. Iza vanjskog sloja napuhanog karijerista, umišljenog egocentrika koji je spreman i preko leševa gaziti da bi došao do svojega cilja kriju se jadnici, patološki lažljivci i beskičmenjaci. Poslali smo upit Vladi Republike Hrvatske, odnosno Središnjem uredu za javnu nabavu, vezano uz javnu nabavu čak 10 800 novih mobitela s pripadajućim tarifama, internetskim prometom i 5900 modema za internetski promet. U tekstu koji smo ranije objavili naveli smo i tehničke karakteristike. Po svemu sudeći, ove skupe elektronske spravice dijelit će se po kriterijima ranga dužnosnika, ali nitko neće ostati zakinut, osim naravno djece, koja i dalje čekaju da im se odobri liječenje. Očekivano, besramna predblagdanska nabava skupih igračaka za infantilne dužnosnike i uhljebe, kao i svi slični potezi do sada, pravdat će se tezom da se ova Vlada ne služi demagogijom. Zato nema reformi, ušteda i racionalnog raspolaganja javnim novcem, jer to je sve demagogija, ili kako bi Srbi rekli, prodavanje muda pod bubrege. Umjesto toga, bolje je živjeti kao bubreg u loju, zar ne gospodo ministri?
Hibridno ratovanje
Nema tu više nikakvog srama, a obrana od istine svodi se na histeriziranje o hibridnom ratu. A kad smo kod hibridnog ratovanja, onda bi trebalo sagledati i sigurnosni aspekt priče o mobitelima. Naime, postavlja se pitanje što će se dogoditi sa starim elektronskim ljubimcima. Oni će najvjerojatnije biti podijeljeni članovima obitelji, prijateljima i prijateljicama državnih dužnosnika, što se u određenim slučajevima može protumačiti i kao ugrožavanje nacionalne sigurnosti. Ti androidi, lako moguće, sadržavaju svakakve tajne, možda i kompromitirajuće materijale koje nije moguće potpuno izbrisati bez pomoći stručnjaka. Hoće li ih možda uništiti, poštujući pritom ekološke standarde i proceduru, ili će ih jednostavno zamijeniti za nove?
Osobno ne vjerujem kako će učiniti ovo posljednje, s obzirom na to da mobitele, poput svih ostalih stvari i ljudi kojima se koriste, tretiraju kao privatnu svojinu.
Trošak veći od 100 doza lijekova za mišićnu spinalnu atrofiju
Matematika je egzaktna znanost i ako se njome poslužimo u ovom slučaju, tada lako možemo izračunati kako je trošak nabave novih mobitela nešto veći od troška stotinu doza lijeka za mišićnu spinalnu atrofiju, čije je cijena 640 000 kuna. Ministar Kujundžić je prije više od mjesec dana izjavio da „nitko na svijetu nije toliko bogat da može liječiti sve“, a mi se pitamo koliko je bogata država koja si može priuštiti 65 milijuna kuna za kupnju mobitela, onima koji ih već imaju? Na žalost, odgovor znamo. To je država kojom očito vladaju ovisnici o statusnim simbolima. Radi o nezahvalnoj kompenzaciji, jalovom pokušaju ispunjavanja duhovne praznine, luksuzom i materijalnim bogatstvom. Kad ih se prozove da nemaju srama, optuže te za demagogiju i nastavljaju po starom. Dokle? Ne znaju ni sami, valjda dokle ide, ili ih ne zamijeni neki drugi. Oni ne smiju stati, jer ako zastanu samo na trenutak, gotovo je. Roditelji, koji se bore za život i zdravlje svoje djece su borci, neovisno o tome kakve su im materijalne prilike.
Heroje ne određuju stvari ili imovinska kartica, nego djela. S druge strane, bez fotelje, političke moći, novca i prateće logistike, tko su državni dužnosnici? Da sutra ostanu bez svega, tko bi oni bili? Nitko i ništa, besprizornici koji se plaše vlastite sjene. Jadno je i sramotno kako se ponašaju prema roditeljima bolesne djece i svim ostalim ugroženim skupinama kojima su davali lažna obećanja. Nije neka utjeha, ali je ipak istina koju treba javno reći. Najveći jadnici u ovoj zemlji nisu oni koji u njoj pate i tuguju, već političari koji njome vladaju.
Patrik Macek/PIXSELL/Patrik Macek/PIXSELL