JUNAK NAŠEG DOBA: Tko je čovjek čiji je čin zaprepastio Hrvatsku?

0
505
twitter

Neki znanstvenici tvrde kako se ljudi formiraju i oblikuju, u temeljnim crtama svoje ličnosti,  tijekom rane mladosti. Sve ostalo predstavlja nadogradnju, iako postoje primjeri i kada dramatične promjene životnih okolnosti, mijenjaju i bit samog čovjeka.

Kako je rastao Ivan Pokupec?

Loading...

Ivan Pokupec, nije rastao kao sva ostala, uvjetno rečeno, redovna djeca. Borio se s teškim stanjem, bolesti, paralizom gotovo čitavog tijela, ali i predrasudama vršnjaka. Djeca znaju biti iznimno okrutna. Neke klince ta okrutnost psihički i emocionalno uništi, i takvi se povlače, bježe od svog sudjelovanja u društvu. No, postoje i oni drugi, doduše rijetki pojedinci, po svom nekom habitusu „fajteri“, koji nemaju straha, i ne pristaju biti tuđe žrtve, ili robovi. Ako ćemo ovu priču promatrati kroz njegov osobni život, tada možemo reći kako je Ivan Pokupec odavno uspio, i postao jedan od životnih pobjednika. Sve što si je zacrtao na osobnom planu, to je i ostvario, naravno, uz mnogo više truda i borbe, nego većina drugih osoba koje se nisu morale suočavati sa sličnim teškoćama i naizgled nepremostivim preprekama.

Slobodna Hrvatska godinama organizira razne prosvjede i akcije

Danas ovaj vjeroučitelj ima sređen život, dvoje djece i snažnu ženu koja predstavlja stup njihove obitelji. Oni nisu bogataši, ali im djeca nisu gladna i mogu si priuštiti donekle pristojan i dostojanstven život, što je danas, na žalost, prava rijetkost. Gledajući sa strane, svaki promatrač bi mogao postaviti sljedeće pitanje Ivanu Pokupecu. Pa dobro, što tebi ovo treba? Zašto radiš probleme, guraš se u politiku i bacaš trula jaja na ministarstvo zdravstva? Dakle, tu se ne radi o nekom očajniku kojeg su deložacija, razne kazne, blokirani računi i neplaćene režije dovele do zida. Ne, Ivan Pokupec živi sasvim pristojnim životom, i to je uspio pored države, koja čini sve, da svakom normalnom građaninu ove zemlje zagorča život. Bacanje jaja na ministarstvo zdravstva, najnovija je akcija Ivana Pokupeca i Slobodne Hrvatske, ali ovi momci slične stvari rade godinama. Opsjedaju Finu, organiziraju prosvjede, nose transparente, pišu pisma, podižu kaznene prijave. Možda nisu postigli mnogo, ali barem nešto pokušavaju.

Bacanje jaja, legitiman je čin izravne demokracije

Pokupec se pred ministarstvom zdravstva pojavio smrtno ozbiljan. Za razliku od komičnog i emocionalno nezrelog Pernara, Ivan Pokupec demonstrirao je važnost trenutka svakom izgovorenom riječi, svakim svojim teškim korakom. Taj čin, da ga je izveo u nekoj drugoj zemlji, razumio bi mnogo veći broj ljudi. Trula jaja, bacaju se na političare, ali i glumce u kazalištima, gotovo od pamtivijeka. I nije slučajno da su glumci i političari glavne mete. Glumci, kada loše glume, nikog ne zabavljaju, dok političari koji glumataju, nikom normalnom ne mogu biti zabavni. Bacanje jaja, označava početak kraja predstave. Gotovo je. Poruka je jasna. Dvoje ljudi, mrtvo je radi vas gospodine ministre. Prema vama osjećamo duboki prijezir. Gadite nam se. Iz tog razloga su izabrana jaja, a ne recimo paradajzi, jer kada se paradajzi razbiju, onda curi crvena boja koja simbolizira krv, dok se iz razbijenog jaja, razlijeva sluzava ljigava tekućina. Metafora je banalna, no pitanje je koliko će ljudi u Hrvatskoj, tu banalnost,  znati ispravno protumačiti.

Vlast nije nedodirljiva

U ovom trenutku, Ivan Pokupec vjerojatno nije još svjestan da je prešao Rubikon. S punim pravom, ponizio je ministarstvo zdravstva i sada već zloglasnog ministra Kujundžića. Pokazao je svim građanima Republike Hrvatske da izbori nisu jedino sredstvo izražavanja nezadovoljstva. U razvijenim demokracijama predsjednici, premijeri i ministri, često doživljavaju napade hranom i takve akcije imaju veliki odjek u medijima, a znaju dovesti i do konkretnih političkih i društvenih promjena. Na taj način, političare se spušta na zemlju ili javno sankcionira i ponižava, zbog njihovih propusta i manjka ljudskosti. Iako nije pogodio jajem samog ministra, Pokupec ga je sveo na njegovu pravu mjeru. Takav čin političkog protesta nije zakonit, ali je istodobno legitiman. Kao odgovorna osoba, Pokupec je unaprijed bio spreman na sve posljedice svog čina. A to je prava demokracija, aktivizam, izbor djelovanja, neovisno o svim mogućim posljedicama. Neki će reći kako je čitava stvar bila debakl, jer se nije okupio veći broj ljudi, ali to je kriva percepcija. Vlast nije nedodirljiva i bogomdana. Protiv jednog ministra, pa i samog premijera, dovoljno je da ustane i samo jedan odlučan čovjek. Ostali ga ne moraju odmah slijediti. Važnije od toga je da ga razumiju, i uče iz njegovog primjera. A hoćemo li nešto naučiti od vjeroučitelja Ivana Pokupeca, ovisi o nikom drugom, nego o nama samima.