Kako su i u kojim okolnostima nastali ugovori sa Svetom Stolicom

0
116
screenshot

U svjetlu novih zahtjeva za revizijom tzv. Vatikanskih ugovora, koje su pokrenuli GLAS i HSU, a o čemu se u srijedu šest sati raspravljalo u Hrvatskom saboru, podsjetit ćemo na povijesni trenutak u kojem su se stvarali ti dokumenti.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Andrej Plenković javno su se i vro jasno izjasnili protiv te revizije, no, realno je očekivati da će se ova javna rasprava nastaviti i dalje.

Loading...

Upravo zbog podijeljenosti javnosti oko ove osjetljive teme, važno je i s povijesnog aspekta, ali i utvrđivanja istine vratiti se u to razdoblje prije 21 godine.

Nadalje, važno je znati i razumjeti, kako bi se u slučaju neke inicijative, poput ove najnovije, za izmjenu Ugovora zauzela dosljedna i nepristrana pozicija. Pri tome je također bitno razlikovati formu (tehniku!) financiranja od gospodarskog, ili još šire, polit-ekonomskog sadržaja i ciljeva, podsjeća nas naš sugovornik, koji je aktivno sudjelovao u cijelom procesu.

Bio je to tadašnji potpredsjednik vlade i ministar financija Borislav Škegro.

”Dva su otvorena pitanja ostala tada za sam kraj pregovora – pitanje povrata oduzete crkvene imovine i pitanje uvođenja tzv. crkvenog poreza. Tadašnji potpredsjednik Vlade Jure Radić zamolio me da im se kao ministar financija pridružim jedne večeri na završnoj rundi pregovora. Uz njega i mene, u ime Vlade bio je i g. Rajčić, a s crkvene strane kardinal Bozanić, njegov kancelar i papski nuncij Einaudi”, govori Škegro za portal Direktno.

Podsjeća kako je, vezano za povrat imovine kardinal Bozanić zagovarao, vrlo tvrdo, kako treba mijenjati postojeći Zakon o povratu i u njemu izrijekom staviti povrat sve oduzete crkvene imovine. ”Mi smo argumentirano tvrdili da je to i politički i praktički nemoguće te i za samo poslanje crkve vrlo štetno. Zagovarali smo povrat svega onoga što je provedivo, a financijsku kompenzaciju za sve ono što je protekom vremena i promjenama cijelog niza vlasnika nemoguće vratiti. Na kraju je nuncij Einaudi prihvatio naše argumente”.

”Što se pak tiče crkvenog poreza, kardinal Bozanić inzistirao je na svojevrsnom kopiranju talijanskog tzv. ”otto per mille”, dodatnog 0,8 posto poreza na dohodak građana. Ja sam se kao ministar financija kategorički tome suprotstavio, zbog više razloga, koje ću Vam nabrojati, a nakon opsežne rasprave ponovo je nuncij Einaudi prihvatio naše stajalište i prijedloge”, nastavlja Škegro.

Vlada i pregovarači sa Svetom Stolicom držali su se sljedećih načela:

Načelo univerzalnosti

”Vlada je u vrijeme pregovora polazila od pretpostavke da će se sve bitne odredbe tog prvog Ugovora s Katoličkom crkvom kasnije primijeniti i u svim drugim ugovorima s vjerskim zajednicama – pravoslavnom, islamskom, židovskom, drugim kršćanskim… To je kasnije upravo tako i učinjeno! Pogledajte samo sve te danas važeće sporazume. Svi su oni identični onim ‘Vatikanskim’. Treba li i njih onda revidirati? Prema tome, tražilo se već tada takva rješenja koja nikoga neće diskriminirati, ali ujedno i praktična rješenja, umjesto dvadeset odvojenih crkvenih poreza!”.

Načelo učinkovitosti ubiranja poreza

”Nisu svi oblici ubiranja poreza jednako učinkoviti. Tražilo se da se uvede novi crkveni porez koji bi prikupljalo Ministarstvo financija, a ne Crkva! Ako je, dakle, ubiranje obveza Vlade, onda isključivo ona odlučuje o uvođenju nečega novoga, nikako druga strana koju zanima financiranje njenih društveno korisnih aktivnosti. Različita pak praktična rješenja imaju veće, ili manje troškove ubiranja jednog te istog iznosa poreza. Odlučili smo se stoga za rješenje koje generira najmanje troškove ubiranja– nulte!”, navodi dalje taksativno bivši ministar.

Načelo pravednosti

”Svi građani, porezni obveznici, bez obzira na vjeroispovijest, moraju imati isti tretman. Način financiranja svih crkava u Hrvatskoj, ali i svih drugih nevladinih organizacija, mora biti transparentan i pravedan. To se postiže jedino izravnim plaćanjem iz proračuna, koji je zakon, vidljiv svima u punim iznosima i podložan državnoj reviziji. Drugim riječima, i ”ottopermille” bio bi na teret poreznih obveznika, ali bi kršio sva načela pravednosti, učinkovitosti i fiskalne čistoće. I tražio od Porezne uprave da vodi evidenciju o vjerskoj pripadnosti. A za nas, u našim tadašnjim i pogotovo sadašnjim okolnostima, bila bi to katastrofa”…, ustvrđuje Borislav Škegro.

Načelo solidarnosti

”Crkve, dakle, govorim u množini, moraju uvijek automatizmom dijeliti gospodarsku sudbinu naroda. Ako je prosperitet narodu- i crkve sudjeluju. Ako je kriza- i crkve štede. Stoga su i odabrani upravo važeći parametri – vezivanje na prosječnu bruto plaću u formuli Ugovora, a ne neki drugi”.

Načelo fiskalne neutralnosti i optimalnosti

”Bilo koji dodatni iznos ubranih prihoda  pa i onaj za crkve, ne smije svojim oblikom narušavati osnovne postulate hrvatske ekonomske i fiskalne politike. Konkretno, tzv. direktni porezi poput ‘ottopermille’, lošiji su oblik od indirektnih, a bilo koji novi porez je bitno lošiji od ‘zamišljenog’ inkorporiranja ciljanog iznosa u već postojeće vrste prihoda”.

”Kada se ovih pet načela uzelo u obzir, a upravo od njih je tada polazila Vlada RH, došlo se do bitne odluke – ne uvodi se nikakav poseban crkveni porez (prirez) na dohodak građana. On bi narušavao sva ta načela. To je onda značilo samo jedno – nekakav ciljani iznos valja isplaćivati iz općih, nespecificiranih, prihoda proračuna i to svim crkvama s kojima se potpišu ugovori”, objašnjava Škegro.

Kako se došlo do izračuna?

Nekadašnji ministar financija podsjeća i kako je ”inicijalni mjesečni iznos izračunat zamišljenom primjenom neke tadašnje prosječne europske stope crkvenog prireza na dohodak građana na tadašnju hrvatsku poreznu osnovicu poreza na dohodak. Time je, grubo govoreći, definiran i godišnji iznos koji bi se bio ubrao u slučaju postojanja ‘crkvenog poreza’  u Hrvatskoj.

Kako taj početni iznos pretočiti u konkretne parametre? Jednostavno. Tako određen inicijalni iznos podijeljen je s brojem župa. Dobiven je iznos koji je otprilike odgovarao dvjema prosječnim hrvatskim bruto plaćama. I tako je na spomenutim načelima nastao stavak 2. članka 6. Ugovora. ”Broj župa puta dva, puta prosječna bruto plaća“. Dakle, isključivo na inzistiranje Vlade RH i mene, kao tadašnjeg ministra financija, što je Sveta Stolica prihvatila, nikako nametnula!”, kategoričan je Škegro.

”Načelo solidarnosti ugrađeno je kroz vezivanje na prosječnu hrvatsku bruto plaću. Kriza smanjuje plaće pa automatizmom i iznos koji se isplaćuje crkvama. Nema zornijeg primjera od onog koji se stvarno dogodio u kriznim godinama, posebice od 2010. do 2012., kada se smanjuju realne bruto plaće i u privatnom i u javnom sektoru. Time i realni iznos za crkve”.

I na kraju zaključuje:

”Postojeće odredbe Ugovora poštuju sva relevantna načela. Te odredbe rješavaju financiranje crkava na suvremen i ekonomski optimalan način. Zato ih ne treba mijenjati.

Ako se pak smatra da sve crkve trebaju dodatnom štednjom participirati u nekim teškoćama, onda to može biti stvar njihovog dogovora s Vladom, ali bez izmjene Ugovora. Sve se to može regulirati i eventualnim aneksom Sporazumu o provođenju Ugovora. U Sporazumu je, podsjećam, bio i onaj dodatni dio novca za financijsku kompenzaciju nevraćene crkvene imovine”.

Bez namjere da se, kako sam kaže, uopće vraća u politiku, a kamoli da u njoj aktivno sudjeluje, Borislav Škegro samo kaže:

”Niti tadašnja Vlada RH niti HBK nemaju se čega sramiti u vezi sa ugovorom. Naprotiv! U njega su ugrađene odredbe koje dosljedno poštuju spomenuta načela i ciljeve, a ona doista ne zaslužuju kritike. Ja sam pak silno ponosan na Ugovor. Imao sam neopisivu čast čuti pohvale od samog Svetog Ivana Pavla II prigodom ceremonije predaje ratificiranog Ugovora. O svemu ovome je opširno pisao monsinjor Eterović. Pročitajte to, pa će biti manje lutanja i podmetanja”, nastavlja Škegro.

Zatim dodaje:

”Na domaćoj političkoj sceni, nasuprot ovome, svako malo se poteže pitanje ‘revizije’ Ugovora ‘s Vatikanom’. Pri tome se, što zbog neznanja, što zbog političke zločestoće, vrlo često plasira dezinformacije i lažne objede. Pa tako i one besmislice da treba prestati crkvu financirati iz proračuna. Upamtite, sve je bilo i uvijek će biti iz proračuna! I ‘ottopermille’ je iz proračuna, čak i ako ga se tamo ne iskazuje. Ali, tamo bi bio na nakaradan način! Umjesto dakle ‘izbacivanja financiranja crkve iz proračuna’, upravo suprotno, u proračunu treba iskazati sve one postojeće stotine neprikazanih poreznih olakšica brojnim skupinama, nepoznatih iznosa i nepoznatih konkretnih korisnika. U naprednim demokratskim državama takve tzv. ‘porezne rashode’ izrijekom se navodi u državnim proračunima. Što mi čekamo?”, ističe nekadašnji ministar financija.

”Kakvo nam je danas stanje u prevladavajućem skupu iskazanih društvenih preferencija, uloga crkava morat i će postajat sve značajnija, inače srljamo u totalni nestanak kao nacija. Za početak bih povećao iznose za sve crkve, s ciljem pokušaja vraćanja zabludjelog naroda hrvatskog svojim korijenima, pa makar to bilo i puko poštivanje Deset zapovijedi. Kako bi opet obitelj (otac i majka) odgajala djecu, umjesto što to danas rade neki Google i Facebook”, zaključuje Škegro za Direktno.