”Nisam ljubomoran na Luku Modrića, čestitam mu. Ali nije dobro da bude uzro mladima zbog pozivanja na Thompsona. Baš kao ni predsjednica”, napisao je na svojem Facebook profilu poznati novinar Denis Latin, izazvavši pritome lavinu reakcija u javnom prostoru.
Morate se stoga zapitati zbog čega pjevač Marko Perković Thompson mnogim je predstavnicima društveno-političke scene trn u oku. Odgovor na to pitanje svojedobno je probao ponuditi Mladen Pavković.
Njegovo razmatranje prenosimo u cijelosti.
”U njegovim pjesmama osjeća se ljubav prema Domovini, a to su na desetine, pa i stotine tisuća ljudi koji dolaze na njegove nastupe ili kupuju njegove CD-e i te kako prepoznali. Međutim, zbog svog naglašenog “hrvatskog stava”, zbog svoje ljubavi prema Hrvatskoj, taj mladi i daroviti čovjek neprestano ima nekakvih problema. Hrvatski bivši Udbaši u njegovim nastupima “prepoznaju” koncerte koji (da ti pamet stane!) nalikuju na one iz doba NDH, njima smeta što se na tim i takvim nastupima vijore hrvatske zastave, što ljudi “polude” kad Thompson zapjeva stihove o Lijepoj našoj. Time ne kažemo da se pjevanje, koncerti i pjesme ovog pjevača mogu i moraju svima dopasti, ali već je zastrašujuća činjenica da mu se neprestano lijepe etikete kao da je “ustaški” pjevač ili da je neki (da ti pamet stane!) naci-Hrvat, koji mrzi Židove, Rome, pa i naše dojučerašnje neprijatelje, koji su nam pobili na tisuće ljudi, razrušili na stotine tisuća obiteljskih kuća i tvrtki i koji su iz svojih domova protjerali na stotine tisuća Hrvata i to ne samo u Hrvatskoj već i u bosanskoj Posavini i drugdje”, tvrdio je Pavković. Thomspon u svojim pjesmama oprašta, govorio je, a osim toga progovarao i o hrvatskim medijima u udbaškim rukama s posebnim naglaskom na HRT. Koliko istine ima u ovim konstatacijama, nije lako reći, no činjenica je da je Thompson mjesecima trn u oku u djelu lijeve, liberalne i kvazi tolerantne javnosti, a zajedno s njime i srebreni hrvatski nogometaši. Može li Modrić dječak koji je osvojio svijet i promovirao Hrvatsku kao nikada nitko prije njega biti mladima uzor, treba li mu tu titulu osporavati zbog glazbe koju preferira? Što je to svako od nas ponaosob postigao da bude veći, bolji, moćniji od malog Luke s Velebita? Koliko smo od sebe dali da društvo bude bolje, da budemo ponosni i na one koji to zaslužuju bez obzira na to što se s ukusom tih ljudi ne slažemo?