Ena Šarac – heroina godine

0
84

Teško bolesna Ena Šarac koja se na vijest da ima treći rak – popratila riječima : „sada znam s čime se borim“ hrabrija je od svih hrvatskih političara koji nikada nisu imali hrabrosti reći takvu rečenicu, a kamoli suočiti se sa najstrašnijim dijagnozama – u njihovom slučaju društvenim koje ih nikada nisu ni zanimale. Kamo ide Hrvatska i mediji vidi se i u novom paketu reformskih mjera gdje se aposlutno nigdje ne spominje dodatno rješavanje i dopuna Ovršnog zakona koji i dalje omogućuje izbacivanje ljudi iz stanova, rješavanje problema ovršenih, odnosno 330. 000 blokiranih građana, zelenaško kamatarenje banaka i pravosuđa koji su uništili pola države

Ena Šarac (22), hrabra djevojka koja se već 15 godina bori s tumorom na mozgu, kojoj je nedavno otkriven i tumor na kralježnici, nedavno je doznala i novu dijagnozu da ima leukemiju, odnosno akutnu mijeloičnu displaziju, poprativši je nevjerojatnim riječima: “Sada znam s čime se borim”.

Ovu djevojku nalik na djevojčicu koja je izdržala tri operacije glave, tri sepse, godinu i pol bila u invalidskim kolicima, dobila dijabetes i operirala nogu izdvajajmo kao osobu godine u državi koja je već 22 godine napučena najbešćutnijim i najnesposobnijim političarima koji su poput najjezivije pošasti uništili sve što im se našlo na putu.

Loading...

No za razliku od ove prekrasne djevojke koju izdvajamo baš zato što se sama bori s najstrašnijim bolestima neviđenom snagom bodreći mnogo manje bolesne od sebe, koja nema ništa osim roditelja – hrvatske političke figure i lijevog i desnog predznaka koje su masno napunile vlastite inozemne bankovne račune, također su znale “sa čime se bore”. Nisu se morali boriti za vlastiti život kao Ena, ali su se trebali boriti za bolji život drugih. Uništena ekonomija, masovan ekonomski zbijeg i poništenje socijalne države uz besramno osobno bogaćenje jedini je rezultat svih političkih valstodržaca od 1995..

Samo u području zdravstva stotine ljudi bolesnih kao Ena, a do kojih mediji nisu došli, umrijet će zbog pretpranosti i siromaštva hrvatskih bolnica jer su prisiljeni mjesecima čekati specijalističke preglede. Pravosuđe je tako uspješno korumpirano da Hrvatska više ne postoji kao pravna država, što pokazuje doista fascinantan i za povijest znakovit primjer da ni HDZ niti SDP – iako su imali mogućnost – nisu od 1995.osudili glavne protagoniste gospodarskog kriminala, već su ih nakon dva ili tri dana, u slavnom slučaju Sanader i dužeg glumljenja pravosuđa – pustili na slobodu.

Novi paket reformskih mjera ni jednom riječju ne spominje hitne dopune već katastrofalno mijenjanog Ovršnog zakona donesenog u histeriji prije godišnjih odmora koji i dalje omogućuje deložacije – ovaj puta u mraku, sa žutim trakama i policijom koja udaljava aktiviste Živog zida – stranke koje – uopće ne začuđuje, dobiva sve veći rejting. Podsjetimo, pod SDP-om čije su ljevičarske perjanice glumile da ništa ne znaju o takvim grupama kao Živi zid koje već godinama u SAD-u i Europi rade isto – pokušavajući zaustaviti bacanje ljudi ostalih bez posla na cestu .- deložacije su snimane pod jarkim svjetlima kamera, dok je intervenetna policija vukla starije građane i djecu u nepodnošljivim prizorima iz stanova i kuća zaštićenih Ustavom. Velike ljevičarske humaniste to nije zanimalo.

Pod HDZ-om i HNS-om koji nije vrijedan ni spomena po pokvarenosti i korumpiranosti , apsolutno ništa se nije promjenilo osim što se Živi zid više ne može približiti mjestima “likvidacija”. Ni riječi u novom paketu reformskih mjera o riiješavanju svih preostalih problema 330. 000 Blokiranih koji su upravo otvorili svoje e-novine, jer ih toliko ignoriraju u takozvanim dnevnim tiskovinama i koji su odavno progovorili o ovršiteljskoj mafiji i kamaterenju pravosuđa, banaka i države koji su uništili stotine tisuća ljudi.

Također, ni riječi u reformskim mjerama, a na što je upozorilo sve više beskućnika u svom časopisu “Ulične svjetiljke” da će Hrvatska trebati sve više skloništa i pučkih kuhinja u svim gradovima. Jer, ne zaboravmo, mnogi koji će tek biti deložirani su stari i bolesni ljudi koji ne mogu bježati preko granice. Iako je predsjednica Republike pokušavala pomoći dotičnim grupama, Vlada nije napravila ništa. Ali po Plenkovićevom osmijehu, čovjek bi povjerovao da vodi arapsku državu obilja, a ne sve tragičniju zemlju u kojoj je od 2012. svako peto dijete gladno.

Čovjek se doista pita gdje je nestala svaka kršćanska, moralna, socijalna i ljudska dimezija hrvatske politike?. Je li nakon krvavog rata u kojem je Hrvatska napadnuta, izgubivši 15. 000 ljudi, zemlja u kojoj je izvšen genocid u više gradova zaslužila ovakve političke kadrove besprizornih karijerista bez ikakvog znanja o bilo čemu, pogotovu ekonomiji? Kakvi to ljudi vode hrvatsko pravosuđe kadri osloboditi najveće kriminalce koji su uništili pola Hrvatske, raznorazne ubojice na temelju nevjerojatnih dijagnoza, ali ovršiti tisuće i tisuće najsiromašnijih građana?

Što se tiče hrvatskih medija oni više ne postoje – postoji citiranje s Facebook klaonice, privatizirane tiskovine i elektronički mediji koje objavljuju informacije i tekstove po političkim narudžbama i bankarskim patronatom, a koji su gori nego u doba najrigidnijeg komunizma. Jedino što su mediji prošle godine uspjeli plemenito napisati i emitirati jest priča o Eni Šarac – najhrabrijoj djevojci u Hrvatskoj koja ima više snage, srčanosti i morala od svakog hrvatskog političara.