Nakon samoubojstava tinejdžera u svijetu postalo je jasno da je facebook najsmrtonosnija mreža u povijesti. Iako su stariji mediji manipulirali i mobilizirali mase na najstrašnije zločine, ni jedan nije imao mogućnost kao internet i društvene mreže slaviti i banalizirati ubojstvo te direktno utjecati na intimu pojedinca dovodeći ga do samouništenja
Snimak nemoćnog čovjeka vezanih očiju iznad kojeg stoji krvnik sa sječivom postao je uobičajeni video horror nebrojenih internetskih stranica i društvenih mreža.
Snuff je konačno postao svima dostupan filmski „žanr“ sa direktnom snimkom pravog ubojstva čovjeka dostupnom na milijardama tehničkih pomagala. Internet i duštvene mreže ostvarile su san svakog psihopata i ubojice željnog slave. Svatko, pa i petogodišnje, destogodišnje ili petnaestogodišnje dijete sa osigurnom doživotnom traumom sada može uživo gledati ubojstvo.
Podaci govore da je interes za ovakve sadržaje nevjerojatan, da se pojedina smaknuća „skidaju“ po milijun puta, što znači da se čovječanstvo nije odmaknulo od gladijatorske arene i prizora ljudskih tijela u krvavim lavljim raljama, ali i da je bešćutnost prema žrtvama dosegnula zahvaljući napose medijima vjerojatno najveću razinu u povijesti.
Digitalni mediji su očito na nove načine usavršili svoje višestruke uloge prodajući i slaveći, banalizirajući i izravno prenoseći – smrt. Dok je Hollywood još tamo negdje do 70-ih godina prošog stoljeća pazio na brutalnost ili seksualnost sadržaja filmskih uradaka ili serijala, u devdesetima je došlo do eskplozije tv nasilja i pornografije u srednjestrujaškim medijima.
Televizija je time dakako utrla vrlo širok put za internet i društvene mreže koje su ubojstvo postavile na nov pijedestal zabave. Jedna od omiljenih serija u Hrvatskoj su „Kosti“ u kojima ljepuškasti američki forezničari seciraju spaljena i razrezana ljudska trupla s neukusnim primjedbama, usput lamentirajući o vlastitim ljubavnim problemima.
Televizije su bez sumnje desetljećima privikavale publiku na filmove i serije sa hektolitrama prolivene krvi, rezanjima i probadanjima ljudi, ubojstvima na sve moguće načine, dok su teoretičari medija veći dio 20. stoljeća opisivali koliko će televizijsko nasilje utjecati na psihu tinejdžera i još mlađih korisnika, a filozofi i sociolozi (očito) uzalud upozoravali da će takvim medijskim sadržajima porasti globalna otupjelost i bešćutnost na ljudske patnje u svijetu koji je već duboko obilježen slikama strave iz koncentracijskih logora i gladnih u Africi.
Kao najmoćnija društvena mreža na svijetu u kojoj su spojeni svi mediji, koja omogućuje direktno postavljanje i prijenos bilo kakvog sadržaja bez ikakve cenzure – uključujući privatne snimke korisnika bez njihova dopuštenja ili najnasilnije video ili filmske klipove – facebook je do sada uspio i izazvati još neutvrđen broj samoubojstava čiji točan broj nismo mogli doznati – jer mreža naravno daje samo pojedinačne podatke.
Utjecaj na psihu
Ubijaju se uglavnom tinejdžeri, dakle mladi čija je psiha posebno osjetljiva na izrugivanje okoline. Facebook se svojedobno našao pod policijskom istragom zbog smrti 14-godišnje Caroline Picchio iz Novare. Mlada Talijanka je izvršila samoubojstvo skokom kroz prozor svoje spavaće sobe, nakon što su se na ovoj društvenoj mreži pojavili uvredljivi postovi i video snimka.
Talijanska policija je ispitala osmoricu tinejdžera u dobi od 15 do 17 godina, za koje su sumnja da su na facebooku objavili sporne postove i video snimku na kojoj se vidi kako Carolina Piccho na zabavi pijana leži na podu kupaonice. Prije nego li je počinila samoubojstvo, Carolina je na zloglasnoj mreži ostavila poruku: “Oprostite mi nisam jaka. Ovako više ne mogu dalje.”
Ponižavanje i ismijavanje mlade Talijanke na Facebooku je nastavljeno i nakon njene smrti.
Tada se doduše dogodila i pozitivna stvar – jer je Talijanski savez roditelja protiv Facebooka podnio kaznenu prijavu zbog uloge društvene mreže u smrti 14-godišnjakinje. “Ovo je prvi put da je udruženje roditelja podnijelo takvu žalbu protiv Facebooka u Europi”, rekao je direktor spomenute asocijacije Antonio Affinita. Objasnio je da talijanski zakoni zabranjuju maloljetnicima (osobama do 18 godine života) da potpisuju ugovore kakav je onaj koji potpisuju korisnici facebooka, a koji se odnosi na privatnost. Naime, sporno je to što sa svime nisu upoznati roditelji.
Tužitelj Francesco Saluzzo rekao je kako je moguće da se u procesu dokaže odgovornost zaposlenika facebooka. Pojasnio je da je sporno što je video snimka na kojoj je bila Carolina Picchio danima stajala na facebooku, iako su njeni prijatelji od odgovornih tražili da se ukloni. Prošle godine se i maloljetna Engleskinja bacila s nadvožnjaka i poginula pod kotačima automobila jer više nije mogla trpjeti svakodnevno maltretiranje svojih “prijatelja” preko facebooka. Djevojci Holly mnogobrojni su “prijatelji” i “prijateljice” koje je imala na poznatoj internetskoj stranici svakodnevno postavljali pisane komentare koji su bili vrlo neugodni te su je na taj način vrijeđali i maltretirali. Jedan od učenika škole koju je polazila izjavio je kako je Holly često bila metom napada od strane učenica. Djevojke su je redovito omalovažavale i verbalno zlostavljale.Sličnih slučajeva bilo je i u Hrvatskoj.
Naravno dok nije postojao internet bilo je nemoguće postavljati ovakve sadržaje u tiskovine, na radio ili televiziju. Paradoksalno – radio koji je izbacio Hitlera u orbitu nasilja, televizija koja je dovela manipulaciju masama do savršenstva, nisu ništa u usporedbi s internetom i društvenim mrežama koje slave i banaliziraju ubojstvo, pretvarajući ljude sve više u hipnotički ovisne korisnike sve gorih sadržaja.
Hrvatski rat do istrebljenja
S druge strane, facebook je u Hrvatskoj osim gore spomenutih simptoma, postao mnogo manje sredstvo komunikacije i medij kojim se može pomoći bolesnim i socijalno ugroženim ljudima, a mnogo više slika patologije jednog teško bolesnog društva, poziv na sveopći linč neistomišljenika koji u biti pokazuje da usprkos dvadeset i nešto godina samostalnosti, još uvijek ne postoji pravo na drugačije mišljenje kao ni kultura dijaloga. Glagoli tipa – ubiti, objesiti, zaklati, nestati, zakopati smjenili su nekadašnju kulturu komunikacije koja je postojala i to oduvijek. U stvari, čovjek se sa žalošću sjeti nekadašnjih pisama čitatelja dok su novine još postojale kao doista dragocjeni izvori podataka o raznim temama.
Stoga rasprave treba li policija intervenirati u slučajevima prijetnji ili poticanja na ubojstvo – odgovor je treba. Nije riječ o zabrani slobode govora, nego o poticanju na ubojstvo, odnosno javnom pozivu na linč.
Medij koji je uništio medije
Na posljetku, intrenet je kao nigdje u Europi gdje još postoje ozbiljne tiskovine, uništio novinarstvo u Hrvatskoj. Komercijalne televizije uvele su besprizorne kič programe, radio postaje potpale su pod teror reklama, a tiskani mediji krenuli u sve većem pravcu žutila i tabloidizacije. Nakon što su ugašene zadnje nacionalne novine ozbiljnog sadržaja Vjesnik, preostale tiskovine, već u tabloidnoj formi, počele su s interneta prezimati sve kraće tekstualne sadržaje sa sve više slikovnih materijala, pa je inernet, u stvari, odredio i formu i sadržaj većine medija. Doda li s k tomu podatak da izjave pojedinaca s facebooka citiraju sva tri postojeća medija – dovodimo u upit njihovu ulogu, misiju ili poslanje. Na posljetku, internet forme globalno su utjecale na navikavanje čitatelja na kratke tekstove s nesumnjivim učinkom na kulturu čitanja ali i učenja.
