Foto spomen ratnih stradanja Siska

Svojom kamerom Boris Savić zabilježio je neke od najpotresnijijih trenutka rata, snimajući u Sisiku, Sunji, Dubici, Petrinji, Glini, Kostajnici, Moščenici, Okučanima, Dvoru i drugim mjestima, a knjiga je svjedočanstvo stradanja ljudi i objekata na Banovini, Pokuplju i Posavini

Majka koja grčevito plače nad tijelom sina, mladić koji trči cestom pred tenkovima, maskarirani leševi ljudi iz Peckog u kamionu godine 1991. – fotografije su Borisa Savića sa sisačko-moslavačkog bojišta.

Fotografske prizore svojevrsnog dnevnika“ strave i užasa koji je za sobom ostavljala Jugoslavenska narodna armija ovog reportera koji nije mario za vlastiti život dokumentirajući rat, objavila je prije par godina sisačka „Aura“ i Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata. Savić je snimio tisuće fotografija civila, vojske, posljednjih ispraćaja, političkih pregovora – svu dramu koju su prošli ljudi ovog kraja, a knjiga je više nego tragično svjedočanstvo o najtežim ratnim razaranjima tog područja kojega su u početku branili doslovno goloruki branitelji. Kako je u knjizi zapisao brigadni general Drago Matanović: „ljudi su bili zatečeni srpskom mitomanijom koja je poput bolesti zahvatila do jučer dobre susjede i pitome ljude. Potičući na mržnju i nasilje, prema matrici Memoranduma SANU, svoju političku opciju raspadajuće Jugoslavije, Srbija je pokušala nametnuti snagom oružja…činila je to na način koji je zgrozio demokratski svijet. Dojučerašnja mjesta igre, zabave i šetnje postala su poprištima najsurovijih sukoba, brutalnosti, bezobzirnosti. S druge strane stajali su Hrvati i građani Hrvatske bez ikakvog borbenog iskustva pa je Sisačko –moslavačkom bojišnicom dominiralo „srce, zanos i hrabrost…“.

Svojom kamerom Boris Savić zabilježio je neke od najpotresnijijih trenutka rata, snimajući u Sisiku, Sunji, Dubici, Petrinji, Glini, Kostajnici, Moščenici, Okučanima, Dvoru i drugim mjestima, te je knjiga svjedočanstvo stradanja ljudi i objekata na Banovini, Pokuplju i Posavini. Savićeve fotografije, kako tvrde pisci knjige, tvore gotovo „hard core reporažu o ratu, teroru, deprivilegiranim svjetovima prognanika s malim, nezamjetnim zavžljajima u kojima su najdragocjenije bile – fotografije obitelji“.

O osobitu značenju knjige je pisao i ravnatelj Hrvatskog dokumntacijskog centra Domovinskog rata dr. Ante Nazor. Boris Savić, fotoreporter i web dizajner od 1961. živi i radi u Sisku. Fotografijom se bavi od 1974. godine. Osmdesetih godina radio je kao stalni suradnik „Večernjeg lista“, te niza tjednih i mjesečnih publikacija. Od 1984. bio je zaspolen u sisačkom „Jedinstvu“, poslije u „Sisačkom tjedniku“ gdje je radio na uredničkim i direktorskim poslovima. Posljednjih je godina prisutan radom u foto agencijama te grafičkom i web dizajnu kojima se bavi u okviru vlastite tvrtke. Do sada je imao desetak samostalnih izložaba.

Facebook Comments



Loading...
DIJELI