Hrvatska – nesposobnost ili namjerno uništenje?

Vrlo rijetki skupovi, protesti i pobune, koji se bave socijalnom bijedom zamjenili su tzv. angažiranu umjetnost i ispolitiziranu umjetničku scenu. Vrlo se malo kazališnih predstva, knjiga, filmova i izložaba, u stvari, bavi presudnom temom siromaštva za sudbinu Hrvatske

Je li u Hrvatskoj teže biti mlad, srednjih godina i bez posla, ili umirovljenik – pitanje je na koje postaje sve teže odgovoriti.

Velika naučiteljica crkve i blistav duh Terezija Avilska je rekla da je ovaj život samo jedna noć u lošem svratištu.

Za Hrvatsku se ni to više ne bi mogli reći. Besprizorno bogatstvo hrvatskih tajkuna i političara, skriveni računi, ozakonjena pljačka i uništenje hrvatske privrede, potpun rasap pravosuđa, puštanje na slobodu najvećih kriminalaca i ubojica – u sudaru s totalnim potonućem ostatka zemlje u siromaštvo – dokazali su samo jedno da Hrvatska nema ni jednu političku stranku koja bi bila kadra izvući zemlju iz ekonomske krize. Zašto to mogu Irska i Island – pitanje na koje bi rebali odgovoriti ekkonomisti, ali je očito presudna podijela plijena među političkim predatorima I njihovim kompanjonima.

Svaka vlada koja je nanovo donosila zakone, stvarajući svaki put novi kaos, poskupljivala režije, zaduživala se kod ozloglašenih stranih banaka, brinući samo o vlastitim džepovima – kriva je što je Hrvatska danas uništena zemlja na začelju Europe, osim, naravno, za jedan posto bogataša i moralno defektnih vlastodržaca koji se 22 godine iživljavaju na državi uništenoj u ratu.

Hrvatska je u sudaru nepojamnog bogatstava i nepojamnog siromaštva od kada su prve grupe umirovljenika počele prikupljati boce ne bi li preživjele još jedan dan. Dok tisak upravo donosi snimke raskošne vile Piruške Canjuga kakvom bi se podičio i kakav krupniji milijunaš s Beverly Hillsa – dostupni podatci o siromaštvu (Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti obilježava se 17. listopada) – poražavajući su.



Vrlo rijetki skupovi, protesti i pobune, koji se bave i ovom i svim srodnim temama zamjenili su tzv. angažiranu umjetnost i ispolitiziranu umjetničku scenu. Vrlo se malo kazališnih predstva, knjiga, filmova i izložaba, u stvari, bavi ovom presudnom temom za sudbinu Hrvatske.

Do kakvog smo apsurda došli kada su obećavani milijuni, čak i milijarde od povratka ukradenih sredstava pojedinih privrednika i političara iz dvije najveće stranke, a do čega nikada nije došlo, kao ni do sveopće istrage kriminalne privatizacije – govori podatak o neki dan održanom skupu umirovljenika.

Preveliki zahtjevi umirovljenika prema vladi?

Podsjetimo, prosvjed umirovljenika “Zaustavimo siromaštvo i poniženje u starosti” u organizaciji Sindikata umirovljenika Hrvatske, održan je u pet hrvatskih gradova. Središnji prosvjed počeo je u Zagrebu na Trgu bana Josipa Jelačića, a prosvjedovalo se i u Puli, Splitu, Osijeku i Slavonskom Brodu. Prosvjed je organizirao Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH), no, suprotno očekivanjima I kako to već u Hrvatskoj biva, bez Matice umirovljenika Hrvatske (MUH). Zašto je Matica umirovljenika izdala prosvjed? Prema riječima predsjednice SUH-a Jasne Petrović, upravo se očekivalo da će Matica organizirati prosvjede u Rijeci i Varaždinu, s obzirom na brojnost tamošnjeg članstva.

Po riječima Potrović koje sve objavšnjavaju: „Matica je iskočila u zadnjem trenutku. Saznala sam to kad sam gostovala na javnoj televiziji. Poslije sam pokušavala doznati o čemu se radi pa su mi rekli da smo postavili prevelike zahtjeve prema vladi. Skoro sam doživjela infarkt. Usprkos tome – umirovljenici, njih više od tisuću, su poručili da traže 19 posto veće mirovine umirovljenima nakon 1. siječnja 1999. s ponovnim obračunom do danas. Traže i povećanje aktualne mirovine za 14 posto od 1. siječna 2018., kao i uvođenje minimalne mirovine u visini od najmanje 50 posto bruto minimalne plaće te uvođenje nacionalne mirovine. Ono čemu se glasno protivi SUH jest vraćanje zdravstvene riznice u državni proračun i poskupljenje dopunskog osiguranja.

Traže pravo na suodlučivanje pokretanjem redovitog rada Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe. Poručili su da su gladni, a “kupuju se zrakoplovi”..”Vlast tvrdi da su naši zahtjevi pretjerani i nerealni i da smo dobili 2,1 posto povećanja mirovina, što je najviše u posljednjih osam godina. Imamo socijalno autističnu Vladu, vidjet ćemo koliko će potrajati“, poručila je Petrović i dodala:“Dajte prvo gladnima, žednima i ozeblima, budite milosrdni, jer u suprotnom nećete dugo trajati, pojest će vas vaša pohlepa i socijalna indiferentnost.”

Osuditi ovoliku gomilu starih i teško bolesnih ljudi na gladovanje, nepojamno ponižavanje kopanja po kontejnerima doista mogu samo kriminogeni tipovi od koji se, kako se čini, sastoje kandidati za hrvatske političke funkcije.

I djeca gladuju

No i drugi podatci podatci pokazuju kako se i broj djece, koja ovise o socijalnoj pomoći u posljednje dvije godine povećao za 10%. Sve je više i blokiranih građana: njih više od 325 000. Priključimo li tome 211. 000 nezaposenih i više desetaka tisuća izbjeglih obitelji, procjenu da čak čak petina stanovništva u Hrvatskoj živi ispod statističke granice siromaštva, dolazimo do stravične slike razorene zemlje.

Djeca će se možda i spasiti, jer se većini preporučuje nakon srednje škole odlazak u inozemstvo, kako dozanjemo iz škola, jer se u Hrvatskoj, naprosto nemaju gdje zaposliti. Afera “lidlići” izmišljena ili ne, pokazala je samo koliko djece živi na rubu siromaštva, odjeva se u Caritasu, a jede sve goru i goru hranu. Petina domaćinstava, prma pokazateljima mjerodavnih istitucija ne može zadovoljiti minimalno četiri od devet stavki, uvjetno rečeno, normalnog života – ne mogu si priuštiti adekvatno grijanje u najhladnijim mjesecima, kao ni obrok koji sadržava meso, piletinu ili, ribu (ili vegetarijanski ekvivalent) ili podmiriti neočekivani financijski izdatak iz vlastitih sredstava.
Inače, osoba koje žive u takvim kućanstvima, kao i onima s niskim intenzitetom rada, te su u riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti u Hrvatskoj je lani bilo 29,4 posto, dakle, gotovo svaki treći građanin!

Po riječima Krešimira Severa 28.000 ljudi u ovom trenutku ide na posao bez ikakve naknade, 80 tisuća ih radi za minimalac, a više od 60 posto Hrvata prima prosječnu plaću (5663 kune u travnju op.a.) s kojom se jedva da preživjeti. Režije su poskupjele, a kako bi ih kućanstvo uspjelo podmiriti, njegovi su se članovi prvo prisiljeni odreći nove odjeće i obuće. Najgore je, ipak, prema njegovim riječima, što se štedi na hrani – u nedostatku sredstava ponajprije se misli na zadovoljavanje sitosti, odnosno anuliranje osjećaja gladi. Stoga se kupuju velike količine nezdrave hrane.

Siromaštvo će nas definitivno koštati zdravlja jer jedemo hranu slabe nutritivne vrijednosti koja izaziva šećer, pretilost, tlak…Kako naš sindikat tradicionalno izrađuje i potrošačku košaricu, uočavamo kako su ljudi sve skloniji kupovanju robnih marki određenih trgovačkih lanaca s obzirom da su im cijene povoljnije i općenito su prisiljeni “vrebati” akcije. Voće više ne kupuju na kilograme, već na komade, primjerice, majka dvoje djece kupi deset jabuka, i zna se da im je to za pet dana, svakom djetetu po jedna. Odrasli mogu i bez voća… Nažalost, ali tako je”, potvrdio je Sever temu koja je odavno trebala biti glavna u državi.

No, priključimo i svim ovim blistavim perpektivama i sve one otpuštene, nezaposlene i prekinute na početku ili u sredini radnog staža koji nikada neće ni doživjeti enormnu hrvatsku mirovinu – zokružili samo jednu stravičnu priču kojoj se ne nazire kraj.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI