Izložba o jednom od najvećih likovnih stvaratelja

0
82

Retrospektiva će obuhvatiti sve faze umjetnikova stvaralaštva - od najranijih dana prije formalnog obrazovanja na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu, radova iz vremena provedenoga u Drugome svjetskom ratu, djela iz šezdesetih godina u kojima eksperimentira s kolažima i kompozicijama, do povratka portretistici

Restrospektivna izložba “Nikola Reiser – Senzibilni poeta slikarstva” bit će otvorena u četvrtak navečer u Galeriji Klovićevi dvori i bit će prigoda da se na novi način valorizira i prihvati taj istaknuti hrvatski slikar kroz odabrane radove iz široka raspona njegova stvaralaštva, a pokazat će i koliko je Resier bio sjajan umjetnik u smislu zanata i tehnike. 

Ovom izložbom Galerija Klovićevi dvori i u ovoj godini nastavlja svoj ciklus retrospektiva posvećenih velikim hrvatskim umjetnicima čije opuse vrijedi iznova promotriti, revalorizirati te smjestiti njihov značaj u kontekst domaće, ali i europske povijesti umjetnosti. Ciklus je počeo izložbama posvećenima Nives Kavurić Kurtović, Dimitriju Popoviću i Vasku Lipovcu.

Retrospektiva će obuhvatiti sve faze umjetnikova stvaralaštva – od najranijih dana prije formalnog obrazovanja na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu, radova iz vremena provedenoga u Drugome svjetskom ratu, djela iz šezdesetih godina u kojima eksperimentira s kolažima i kompozicijama, do povratka portretistici, krajolicima i mrtvim prirodama, poglavito cvijeću koje je kontinuirano slikao do kraja života.

Bit će izloženo oko 200 umjetnina – slika, crteža, grafičkih mapa iz brojnih muzejskih institucija (Moderne galerije Zagreb, Muzeja suvremene umjetnosti, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, Kabineta grafike HAZU, Hrvatskoga povijesnog muzeja, Gradskih muzeja u Karlovcu i Samoboru) te iz privatnih zbirki.

Kustosica Marković podsjetila je kako su Reisera znali pitati šalje li neku poruku time što kontinuirano slika cvijeće, a umjetnik je odgovarao kako u tome nema poruke već ga u u njegovu cvijeću zanima sam slikarski čin, kako doći do toga što vidi u nekoj svjetlosnoj reakciji te da tako boju prikazuje kao mrlju svjetlosti.

Tako ga je, objasnila je Körbler, kritika 70-tih i 80-tih godina prošloga stoljeća povezivala s tradicijom “čistoga slikarstva”. Dodala je kako se mnogo mladih hrvatskih slikara u posljednjih pet do deset godina vratilo se motivu cvijeća, mrtve prirode, cvijeća u vazi, biljaka u interijeru koji su potpuno neopterećeni ideološkim aspektima motiva i tema. Time su, smatra Körbler, zapravo završili s poviješću i u tome kontekstu sviđa joj se ideja kraja povijesti u slikarstvu i zato vjeruje da je ova izložba sjajno koncipirana.

Kustosica je istaknula kako je u velikoj sobi na drugome katu galerije predstavljen najreprezentativniji dio Reiserova opusa. Marković je podsjetila da se često u vezi Reiserova stvaralaštva postavlja pitanje – je li bio anakron slikar, a njezino osobno stajalište je da je Reiser bio univerzalan slikar koji može pripadati bilo kojemu vremenu – bila to renesansa ili 20. stoljeće. Odnosno, istaknula je, Reiser je slikar koji svojim motivima naprosto “dobro leži” u svakome vremenu jer su mrtva priroda, pejzaž, portret i ženska figura teme koje će vječno ostati, a slikarima su bile inspiracija od antičkih vremena pa do danas.     

Reiser je, objasnila je Marković, volio brzo slikati i nikada nije radio skice jer, kako je rekao, “već se iživi na skici pa mu do slike ponestane daha”. Crtež je tako, dodala je, prvotni element iz kojega nastaje njegovo stvaralaštvo.
Körbler pak smatra da je sada došao trenutak da na novi način valoriziramo i prihvatimo stvaralaštvo Nikole Reisera.

Akademik Tonko Maroević jedan je od autora tekstova u katalogu što će pratiti izložbu. U tekstu naslovljenu “Gipke crte, skladne mrlje – skica likovnog univerzuma Nikole Reisera”, Maroević je, među ostalim, napisao kako se slikarsko djelovanje Nikole Reisera proteže kroz više od šest desetljeća, a intenzivno pokriva poulstoljetno razdoblje druge polovice dvadesetoga stoljeća.

“Pridodamo li da upravo u vrijeme njegova formiranja izbija Drugi svjetski rat, a da i rano poratno doba nije bilo baš sklono nesmetanoj razradi stvaralačke problematike, odredit ćemo osnovne koordinate u kojima je slikar stasao i u kojima je potom sustavno i uvjerljivo izgradio svoj iznimno koherentni likovni univerzum izrazitog intimističkoga predznaka i neosporne lirske osjetljivosti”, objasnio je u tekstu Maroević.

Nikola Reiser morao je zbog rata prekinuti studij slikarstva na pragu stjecanja diplome i ovladavanja vlastitim rukopisom ali, istaknuo je Maroević, to nije utjecalo na karakter njegovih opcija, i nije se okrenuo nikojem radikalizmu.

“Ni to što je bio nasilno mobiliziran i pritom pretrpio ozbiljne opasnosti također nije ostavilo većega traga. Opredjeljenje o pristupanju oslobodilačkoj borbi imalo je nedvojbenu ljudsku dimenziju no bez većih posljedica po umjetnička traženja. Kad je slikar, po završetku rata, demobiliziran, vratio se odmah učenju na Akademiji i zapravo nastavio ondje gdje je, prije četiri godine, stao”, dodao je.

Maroević je podsjetio da je Reiser svojom prvom izložbom, povijesne 1948., pred publiku izašao u društvu s Edom Murtićem i Zlatkom Pricom, već proslavljenim suautorima ilustracija Goranove “Jame”.

“I dok je taj moćni duo njegovih bliskih prijatelja plodno nastavio na brazdi neoromantične i moćno verističke (da ne kažemo: socrealističke) evokacije epskih zbivanja ratovanja, Reiser je, uz svega pokoju koncesiju, ustrajao na lirskosti i humanizmu svojih viđenja. Nije, naravno, bio izričit ni programatičan, još manje drzak i izazovan, ali njegov bismo start ipak mogli odrediti parafrazom – odnosno inverzijom – jednoga gesla što u povijesti hrvatske umjetnosti ima snažan odjek, ali koji bi u imanentnoj Reiserovoj verziji glasio – Junačkome vremenu u prkos”, istaknuo je Maroević.

Maroević smatra da su, zato što Reiserov opus ni u jednoj fazi nema baš predvodničku ili prevratničku ulogu, opravdani pokušaji da ga se komparativno dovede u vezu s kreativnim individualcima što su djelovali mimo matične struje linearnoga morfološkog progresa, nezavisno od proklamiranih “izama”, s onu stranu žestokoga radikalizma.