"Kroćenje goropadnice" Ivanu Plazibatu donijelo je festivalsku nagradu za najbolju režiju, jer je u njoj uspješno stopio elemente kolektivnog truda – "gdje se spojio energičan, provokativan, mlad i progresivan ansambl s jednako drskom, osobnom i bolnom adaptacijom" – u koherentni svijet između tragedije i komedije
Najboljom predstavom festivala 33. Gavelline večeri proglašena je komedija “Kroćenje goropadnice” u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta iz Splita, koja je redatelju Ivanu Plazibatu donijela nagradu za najbolju režiju, dok su nagrade za najbolju žensku i mušku ulogu dodijeljene Gavellinoj glumici Teni Nemet Brankov i ZKM-ovu Rakanu Rushaidatu.
Rushaidat je nagradu dobio za ulogu Arona u predstavi “Tit Andronik” redatelja Igora Vuka Torbice, a Nemet Brankov najbolju je žensku ulogu festivala ostvarila u predstavi “Ponovno ujedinjenje dviju Koreja” domaćina, zagrebačkog Gradskog dramskog kazališta Gavelle.
Od ukupno dvanaest predstava 33. izdanja Gavellinih večeri u službenoj ih je konkurenciji od 1. do 14. prosinca prikazano jedanaest, i to iz Splita, Rijeke, Ljubljane, Beograda, Zadra i Zagreba, u odabiru programskog vijeća, koje su činili glumac Boris Svrtan, bivši ravnatelj GDK Gavelle, izvršna producentica festivala Sonja Kovačić i glumac Hrvoje Klobučar.
O nagradama za najbolju predstavu festivala, najbolju režiju, te mušku i žensku ulogu odlučivalo je tročlano prosudbeno povjerenstvo koje su ove godine činili glumica Branka Cvitković, dramatičar Dino Pešut i redateljica Marina Pejnović.
Nagrada “Dr. Branko Gavella” za najbolju predstavu 33. Gavellinih večeri pripala je predstavi “Kroćenje goropadnice”, suvremenoj adaptaciji komedije Williama Shakespearea koju je prosudbeno povjerenstvo ocijenilo kao “hrabro i drsko čitanje Shakespeara koje se izdvaja maštom, humorom, oštroumnošću i energijom”, a u kojemu se “žensko ludilo, muška glupost i nasilje izokreću iz svojih ustaljenih odnosa”, pa tako muškarci postaju nerazumni redikuli, naivni romantici, monstrumi i goropadnici, dok su žene punokrvne, hrabre žene u otporu koje nastoje ostvariti prava na svoj život i svoje odluke.
“Predstava daje uvid u stanje svijeta danas, kritički propituje lokalni kontekst, univerzalna feministička pitanja te bilježi napredak borbe za jednakost. “Kroćenje Goropadnice” novo je čitanje drame, jedan prijevod u sadašnjost koji nije samo puka aktualizacija predloška, već uspostava suvremenog kazališnog jezika. Iako povremena skandalozna, predstava upire u svaku od bolnih točaka današnjeg svijeta, institucionalno nasilje, odnos kapitala i ljubavi te destruktivnost konzervativizma”, stoji u obrazloženju prosudbenog povjerenstva koje je na dodjeli pročitala njegova predsjednica Branka Cvitković.
Nagradu je preuzeo intendant HNK-s Split Goran Golovko. Zahvalio je žiriju što je prepoznao tu predstavu, “koja je jedan mladenački i drski pokušaj i intervencija u Shakespearea na način da nas se svih tiče i da nas vrlo duboko boli, premda je riječ o komediji”.
Čestitao je glumačkom ansamblu koji je s puno srca, energije i žara tu predstavu pripremio, kao i redatelju Plazibatu koji ih je u tome vodio te poželio svojem ansamblu i kazalištu još puno takvih predstava.
“Kroćenje goropadnice” Ivanu Plazibatu donijelo je festivalsku nagradu za najbolju režiju, jer je u njoj uspješno stopio elemente kolektivnog truda – “gdje se spojio energičan, provokativan, mlad i progresivan ansambl s jednako drskom, osobnom i bolnom adaptacijom” – u koherentni svijet između tragedije i komedije.
Plazibatova režija rastvara i oslobađa kreaciju glumaca, nije hermetična te odiše suvremenošću u odabiru teatarskih sredstava, navodi među ostalim ocjenjivački sud.
Plazibat je zahvalio na nagradi napomenuvši kako mu je posebno drago što je naglasak mišljenja prosudbenog povjerenstva upravo na zajedničkoj igri čitavoga ansambla, istaknuvši kako je ponosan na tih jedanaest ljudi koji su taj komad “shvatili sa srcem i svaki put ga sa srcem igraju”.
Uloga Arona u predstavi “Tit Andronik” Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) u režiji Igora Vuka Torbice donijela je Rakanu Rushaidatu nagradu za najbolju mušku ulogu u kojoj “živi na sceni s toliko bolnom iskrenošću i jednostavnošću da se njegova interpretacija doima gotovo na rubu dokumentarnog”.
“Njegov je Aron duhovit, razoren čovjek u nadi da će preživjeti nanose nekih povijesnih nepravdi, otac poraženih koji postaju zločinci kao nusprodukt nepravednosti svijeta. Njegovu izvedbu odlikuje odabir jednostavnih i minimalističkih glumačkih sredstava. Uloga Arona testament je glumačkog proživljavanja, iskrene glumačke kreacije gdje se Rushidat i Aron preklapaju posredstvom Shakespearovog teksta. Izvedba Rakana Rushidata dokaz je da kanonska književnost i stih još uvijek mogu biti živi, iskreni, istiniti i bolni”, ocijenilo je prosudbeno povjerenstvo.
Glumica GDK Gavelle Tena Nemet Brankov dobitnica je nagrade za najbolju žensku ulogu, za “živu glumačku igru” u kojoj “bez ustezanja iz svoje i krhkosti i snage u sebi secira život u ljubavi, oko ljubavi pa čak i bez ljubavi”, pretvarajući svaku od glumačkih minijatura velike ansambl predstave “Ponovno ujedinjenje dviju Koreja” u živu, svježu i emotivno nabijenu glumačku kreaciju.
“Bez sustezanja, Nemet Brankov se rastvara, propituje rubove ludila i performativnosti, a da pritom s lakoćom ulazi u grupnu suigru. Svaku od rola balansira na oštrici između razoružavajuće krhkosti i samopouzdanja. Ona svoja ludila, svoje tijelo i svoju seksualnost čini svojom, prkosi nametnutom okviru i do samog kraja, bez ostatka se predaje sceni, partneru i publici, ostavljajući iza sebe sirove osjećaje, strahopoštovanje, empatiju i samo pokojeg skandaliziranog gledatelja”, rekla je Cvitković citirajući mišljenje ocjenjivačkog suda.
Uručujući nagrade – skulpturu u bronci za najbolju predstavu i brončane reljefe s likom dr. Branka Gavelle za najbolju režiju, te mušku i žensku ulogu, ravnatelj Gavelle Dražen Ferenčina osvrnuo se na raznolikost produkcija ovogodišnjih Gavellinih večeri.
Istaknuo je kako je prikazan niz nadahnutih redateljskih čitanja, adaptacija klasika i romana, uključujući i autorske projekte; festivalski su program upotpunile odlično posjećene tribine na kojima su se gledatelji imali priliku nakon svake izvedbe susresti s glumačkim i autorskim timovima, a razgovori su se nastavljali do dugo u noć u kazališnom klubu.
“Time su 33. Gavelline večeri ponovo ispunile ono zbog čega je taj festival i osmišljen, a to je da ne bude samo revija predstava nego i festival druženja, festival slavljenja kazališta i festival otvorenog i konstruktivnog dijaloga”, poručio je Ferenčina, te zahvalio svima koji su omogućili njegovu realizaciju i pridonijeli programu, a osobito publici, “zbog koje ovaj festival i postoji”.
Publika je snažnim pljeskom i ovacijama pozdravila izlazak na pozornicu Gavelle svih nagrađenih, a nakon proglašenja i dodjele nagrada na zatvaranju je izvan konkurencije izvedena predstava “Povratak Filipa Latinovitza” Miroslava Krleže u produkciji Hrvatskog kazališta Pečuh iz Mađarske i u režiji Nine Kleflin