Najznačajnija baletna darovnica hrvatskoj kulturi!

0
92

Baletan svjetskog ugleda i filmske karijere Yelko Juresha nakon New Yorka, Švicarske, Tel Aviva, Chicaga i Londona najdragocjenije artefakte svoje velike zbirke u kojoj se nalaze fotografije, scenografska rješenja i originalni kostimi nekih od najvećih plesača 20. stoljeća od njegove supruge Belinde Wright, Ane Pavlove, Maje Pliseckaje i Mihaila Barišnjikova i drugih, kao i radovi vrhunskih baletnih kostimografa kao što su to Norman McDowell, Richard Berkeley Sutcliffe i André Levasseur darovao je rodnom Zagrebu

Darovnica baletana Yelka Jureshe zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt što se od srijede može pogledati na izložbi “Balet i strast” nije samo dio ostavštine jednog od najvećih baletnih umjetnika 20. stoljeća koji je sa suprugom Belindom Wright osvojio najveće svjetske pozornice, već i jedinstven dar hrvatskoj kulturi koja ne posjeduje zbrke ovakve vrste.

Ovaj Zagrepčanin koji je ostvario blistavu međunarodnu karijeru, plešući s nekim od najvećih imena 20. stoljeća na pozornicama Londona, Tokija, New Yorka, Moskve i Pariza, rodnom je gradu poklonio najveći dio svoje velike zbirke koja osim dokumentacije, fotografija i baletne literaure obuhvaća i kostime nekih od najznačajnijih baletnih figura kao što su to bile njegova supruga Belinda Wright, Ana Pavlova, Maja Pliseckaja, Mihail Barišnjikov i drugi, ali i originalna kostimografska rješenja samoga Yureshe kao i vrhunskih baletnih kostimografa kao što su to Norman McDowell, Richard Berkeley Sutcliffe i André Levasseur.

Loading...

U ovoj jedinstvenoj zbirci posebnu vrijednosti imaju i fotografije, vrlo često s originalnim autogramima velikana svjetskog baleta među kojima su i neke vrlo rijetke s početka prošlog stoljeća, crteži jedne od najvećih balerina prve polovine dvadesetog stoljeća Olge Spesivceve te niz drugih slika i fotografija koje imaju neospornu povijesnu, umjetničku i dokumentarnu vrijednost. Slično je i sa zbirkom baletne literature koje pokriva cijelo dvadeseto stoljeće s danas vrlo rijetkim primjercima knjiga koje su se smatrale ili se još uvijek smatraju temeljnom baletnom literaturom.
No, tko je Željko Jureša (1937.) koji se zlatnim slovima upisao u povijest svjetskog baleta i na čijoj ćete izložbi-donaciji moći vijeti kostime i fotografije najvećih umjetnika plesa 20 stoljeća?
Ovaj rođeni Zagrepčanin svoje prve baletne korake načinio je na sceni Hrvatskog narodnog kazališta još tijekom Drugog Svjetskog rata 1943. godine. Nakon završetka ratnih užasa otišao je u baletnu školu Ane Roje i Oskara Harmoša u Split gdje su mu se i otvorila vrata za nastavak studija u Velikoj Britaniji.
Dolaskom u Englesku, Željko Jureša postaje Jelko Yuresha. Na gostovanju u Baselu, odabran je za partnera svoje buduće supruge Belinde Wright s kojom je plesao pred kraljicom Elizabetom i Kraljicom Majkom na priredbi Royal Variety Performance u Manchesteru 1959.

Plesali su Veliki kraljevski pas de deux u koreografiji Belindina tadašnjeg supruga Wolfganga Brunnera. Važan događaj i BBC-jeva produkcija Trnoružice, s Margot Fonteyn u naslovnoj ulozi, što ju je prenosila Eurovizija, skrenuli su pozornost na mladog plesača iz Hrvatske. Koreografkinja i televizijska producentica Margaret Dale angažirala ga je, poslije audicije, za Pas de trois, kao jednog od Kavalira – što pleše s Antoinette Sibley i za ulogu Perzijskog princa u Ružinu adagiu u kojemu je bio partner Margot Fonteyn.
Suradnja s Dolinom i Kraljevski balet
Wright i Yuresha postali su bračni par, a važan dio njihovih karijera bio je vezan uz njihovu umjetničku suradnju sa slavnim britanskim koreografom Antonom Dolinom. Zanimljivo je da ih je sudbina spojila vrlo rano u njihovim životima, na različitim stranama svijeta. Belinda je upoznala Dolina još kao petogodišnja djevojčica na školskoj priredbi u rodnom Southportu. S jedanaest godina našla se prvi put s njim na pozornici u istoj predstavi, a 1957. prvi je put s njim plesala Giselle, u Parizu. Pružio joj je mnoštvo prilika kao plesačici, bio je elegantan i brižan partner. Za njega je svaki član ansambla imao individualnost koja zaslužuje slobodu da se može izraziti.

Jelko je Dolina upoznao u Splitu potkraj 1956. Bila je to senzacija ne samo za Split, nego i za cijelu zemlju, da jedan od najvećih svjetskih koreografa, na poziv šefova Splitskog baleta Ane Roje i Oskara Harmoša, prvi put u Hrvatskoj u 20. stoljeću, postavlja Giselle prema izvornoj koreografiji Jeana Corallija. U ansamblu je zapazio Željka i povjerio mu ulogu Wilfrida.

Kasnije je budući bračni par pod Dolinovim vodstvom nastupao u Festival Balletu u kojega je Belinda došla 1951. i ostala, uz dva kraća prekida, do 1962., a Jelko potkraj 1959. godine. Gostujući u zemlji i u inozemstvu, Festival Ballet slovio je kao ansambl s prosječno najviše predstava u sezoni među britanskim baletnim ansamblima. Zadaća mu je bila upoznavanje što šireg sloja publike s popularnim baletnim djelima, od klasika 19. stoljeća, do neoklasičnih suvremenih djela sredine 20. stoljeća, u izvedbi baletnih zvijezda. Od početka ansambl je okupljao plesače sa svih strana svijeta i pozivao ugledne goste. Kao prvaci tog ansambla, Belinda i Jelko plesali su brojne glavne uloge.
Pod izvornim nazivom Festival Ballet počeo je djelovati u Bournemouthu, a zatim u Stoll Theatreu u Londonu. Od 1952. uspostavlja redovite sezone u londonskom Royal Festival Hallu, a od 1969. i u kazalištu Coliseum, od kada mijenja ime u London Festival Ballet. Godine 1989. mijenja ime u English National Ballet kako bi se istaknulo njegovo nacionalno i međunarodno značenje. Od 1997. prekida veze s Royal Festival Hallom, a kazalište Coliseum postaje mu stalno sjedište.
Belinda Whright je u londonskom Festival Balletu ostvarila oko 25 uloga, a Jelko Yuresha desetak. Najvažniji su njihovi zajednički nastupi u Drugom činu Labuđeg jezera (kao Odette i princa Siegfrieda), Orašaru (kao Vile šećera I Princa), Snjeguročki (kao Snjeguročke i Leila), Silfidama te Romeu i Juliji, koreografiji Olega Brianskog, na glazbu istoimene uvertire-fantazije Petra Iljiča Čajkovskog (u naslovnim ulogama).Gostovali su i u brojnim drugim baletnim ansamblima.
Početkom 1962. ubrzo po odlasku Antona Dolina, Wright i Yuresha također napuštaju Festival Ballet. Jelko prelazi u The Royal Ballet – Kraljevski balet, a Belinda odlazi na rodiljni dopust. Početkom 1963. i ona dolazi u Kraljevski balet, najprije kao gošća, a sljedeće sezone je prvakinja.

Jelko je bio treći stranac u ansamblu koji se u to doba tek počeo otvarati umjetnicima iz inozemstva. U svibnju 1964. sudjelovao je u defileu solista na svečanoj predstavi posvećenoj umirovljenju ravnateljice Ninette de Valois. Belinda Wright plesala je u Covent Gardenu Cvijetni festival u Genzanu i Silfide. Zajedno su, na turnejama, bili partneri u glavnim ulogama u Giselle i Trnoružici.U Kraljevski balet došli su kada se njegova organizacija ustalila, a repertoar se zasnovao na sistemu dviju zvijezda, baletnom paru Margot Fonteyn i Rudolfu Nurejevom, kojima je sve bilo podređeno.

Turneje diljem svijeta

Wright i Yuresha surađivali su i s Britanskim savjetom kao veleposlanici plesa britanske vlade. Bili su na nizu turneja diljem svijeta. S programom Baletna večer s Belindom Wright i Jelkom Yureshom nastupali su u velikim gradovima, ali i u mjestima gdje je balet bio nepoznat. Velike sredine dočekivale su ih kao baletne zvijezde, dok su im male bile zahvalne za doživljaj baletne umjetnosti. Trijumfalno su gostovali u Kubanskome nacionalnom baletu u Havani, u Giselle, na poziv legendarne Alicije Alonso i njezina supruga Fernanda Alonsa. Nastavili su plesati klasični i romantični žanr, niz pas de deuxa te drugih formi i stilova plesnih dueta, ne pomišljajući na moderni balet koji nije odgovarao njihovu umjetničkom habitusu.
Osim plesova iz Labuđeg jezera, Orašara, Trnoružice, Don Quijota, Paquite i Giselle, najčešće su izvodili plesnu dramu za dvoje Romeo i Julija na glazbu Petra Iljiča Čajkovskog, u koreografiji Olega Brianskog.

Belinda se povukla sa scene, plešući Giselle, 1977. u Tokiju. Jelkov posljednji nastup bio je 1982. u Teatru Malibran u Veneciji, u ulozi Krasa u Spartaku. Jelko je počeo dizajnirati nakit, odjeću i kostime, pisao je članke, a Belinda je slikala. Baletnu karijeru zaokružili su koreografiranjem i pedagoškim radom. Surađivali su s Australskim baletom, Baletom milanske Scale, Baletom Rimske opere, Engleskim nacionalnim baletom, American Ballet Theatreom – ABT, Theatreom Champs Elysees u Parizu i Baletom Tetsuye Kamakawe u Japanu.

Godine 1984. Anton Dolin trebao je u Kineskom nacionalnom baletu u Pekingu, prvi put u Kini, postaviti Adamovu Giselle, ali ga je smrt spriječila. Taj zahtjevan i izazovan zadatak preuzeli su Belinda i Jelko, za što im je Britanski savjet uputio pismo zahvale. Predstava je i danas na repertoaru.

Koliko je cijenjen bio ovaj englesko-hrvatski par, svjedoči podatak da se ni velika Maja Plisecka nije se ustručavala od Jelka zatražiti savjet . Štoviše, Anton Dolin oporučno je njemu i Belindi ostavio ekskluzivna autorska prava za prenošenje svoje verzije Giselle i Pas de quatrea te izvornog baleta Variations for Four (Varijacije za četvoricu), nastalog kao muški divertismanski pandan Perrotovu ženskom Pas de quatreu za četiri legendarne balerine sredine 19. stoljeća: Marie Taglioni, Carlottu Grisi, Fanny Cerrito i Lucile Grahn.
Yuresha je tijekom cijele karijere sakupljao umjetničke artefakte vezane uz balet, baveći se paralelno i s koreografijom, kostimografiom, podučavajući, slikajući i pišući. Poslije suprugine smrti dijelove zbirki darovao je raznim institucijama poput New York Public Library, Švicarskoga plesnog arhiva, Dance Library of Israel u Tel Avivu, The Newberry Library u Chicagu, Royal Opera House u Londonu i Victoria and Albert Museum u Londonu, ali je najveći i najdragocjeniji dio ostavio Zagrebu u što se imate prilike uvjeriti na ovoj doista senzacionalnoj izložbi-donaciji.