NOVI OSVETNICI: Marvel pokreće Četvrtu fazu i danak plaćaju postojeće franšize

0
413

Po prvi puta nakon dugo vremena Marvel nije pridobio i publiku i kritiku. Veliko je pitanje - zašto?

Lavina koju je Marvel pokrenuo najavom tzv. ‘Četvrte faze’ superjunačkog svijeta u kina je doslovno natjerao sve svoje fanove. Apsolutni ‘Must See’ tako je postao svojevrsni kulturalni fenomen – brojni kolege i fanovi američkih stripova iščuđavali su se što nisam izlobirao neku premijernu projekciju ili kartu koja će mi omogućiti gledanje filma prije ‘obične raje’. Iskreno, toliko me zanimaju jedino ‘Star Wars’ ili nastavak ‘Blade Runnera’, nikako i franšizni nastavci relativno novih projekata. Pompozno najavljen glomazan proračun morao je osigurati prestiž, glumačka postava najveći ‘crossover’ u povijesti, a braća Russo i uigrani duo Markus – McFeely sigurnjak su na koji je studio položio sve karte. Ovo je zapravo morao biti svojevrsni ‘hommage’, no istovremeno i temelj za sve što nas očekuje u novoj fazi ultimativnog franšiznog projekta – Kapet(anica) Marvel, Inhumans, Adam Warlock, Nova, spin-off filmovi brojnih junaka, čudni crossoveri, transformacije superjunaka… Plan je zasad stao na 2028. godini, no koliko je ovo snažna zlatna koka nije isključeno da će se priča samo nadopunjavati, a da će nekoć glavni likovi postajati prezentacije samih sebe u starijim životnim razdobljima. Vratimo se mi na Osvetnike. Film koji pokušava toliko ega staviti pod isti kišobran sam je po sebi interesantna forma.

Najbolja usporedba je ona s prijašnjim dijelovima. Avengers franšiza je nedvojbeno u samom vrhu i što se kvalitete i što se značaja tiče – jednostavno kapitalni projekt Marvela koji su pokušali oslabiti Građanskim ratom, no relativno neuspješno. I kao i svi dobri menadžeri odlučili su igrati na ono što prolazi – priču bez previše pretencioznosti, specifičan humor, šarolike superjunačko-glumačke saveze i zabavu. Ali su se ovaj puta odvažili na jedan iznimno bitan korak. Dodavanje ‘Bigger Then Life’ komponente koja će poslužiti kao zgarište/temelj nove platforme o kojoj smo maloprije pričali. Dakle, morate napraviti nešto zbog čega će fanovi diljem svijeta raspredati tjednima kao da završavate neku iznimno gledanu seriju, želite ‘cliffhanger’ ali istovremeno i dozu mistike, preokreta i neizvjesnosti. BTL je uvijek dvosjekli mač koji može rezultirati ‘WTF efektom’ kao i ‘ovo je previše’ komentarima. Na kraju nije bilo ni prvo ni drugo, nego su kritike došle iz neočekivanog smjera. Ili bolje rečeno, onog najuobičajenijeg. Jezgru filmova ne pokrivaju ni budžeti ni PR ni emocije ni nostalgija ni reciklaža. Već ponajviše trojstvo – scenarij, fotografija i soundtrack. Zatim glumci i redatelj. Tek onda sve ostalo. Kada ti kritičari kažu da si zaglavio u monotoniji i da unatoč fanovskoj podršci nemaš više sve ono što si nekoć imao, moraš se zapitati.

Loading...

I sada dolazimo do onoga što će doista definirati Četvrtu fazu – hoće li čelni ljudi Marvela odlučiti živjeti na ovome što trenutno pali ili će zbog straha od novih kritika promijeniti paradigme i osvježiti prostor, baš kao prije Druge i Treće faze? Film definitivno nije loš no previše je tu poroznosti, nelogičnosti i generečkih scena koje bi navodno morale zadržati ‘mainstream’ širinu gledatelja s manjim očekivanjima kao i najzadrtije ambicioznije fanove koji su izabrali upravo Marvel nauštrb DC-a. Ovo je prvi puta da su Marvelovci napravili sve po PS-u i nisu pridobili kritičare već isključivo prosječnu publiku. A jedno je sigurno – nije u pitanju zasićenje. Nisu promijenili paradigmu, a ni dodali neki novi efekt. Osim možda u posljednjoj ‘post-credit’ sceni koja je također već viđena stvar. Kreativnost kao najveći adut izgubila se u silnoj potrebi za ganjanjem ‘želja, čestitki i pozdrava’ koji novac znače. Thanos je morao biti sve što jedan veliki neprijatelj mora biti – Osvetnici sve što oni moraju biti, Čuvari galaksije također. Svi su odigrali svoje role u predvidljivoj maniri. Prepredvidljivoj rekao bih. Marvel je sada na skliskom ledu kada bi se njihov vatromet zabave i pompoznosti mogao pretvoriti u DC-evu pretencioznost. Manje znači više, čak i ako je igri ‘Više od života’…