Prema legendi, sv. Vlaho javio je župniku Stojku da se Mlečani potajno spremaju napasti grad
Prema tradiciji, još od davne 972. godine Dubrovčani trećeg veljače slave sv. Vlaha kao svojeg zaštitnika. Naime, toga dana pada blagdan sv. Vlaha, koji je u drugim krajevima Hrvatske poznat još i kao sv. Blaž (od latinskog Sanctus Blasius). Talijani ga nazivaju San Biagio, Španjolci San Blaz, a na francuskom i engleskom jeziku poznat je kao Saint Blaise.
Štovanje sv. Vlaha u Dubrovniku povezuje se s njegovom pomoći gradu tijekom mletačkog napada. Prema legendi iz 15. stoljeća nakon što su pokorili Neretljane 971. godine Mlećani su naumili osvojiti i Dubrovnik. Naum im je bio da grad napadnu prijevarom, tijekom noći. Tada pobožnom svećeniku Stojku, župniku crkve sv. Stjepana objavio se sv. Vlaho i upozorio ga na namjere Mlećana. Zahvaljujući upozorenju branitelji su spremni dočekali neprijatelja te ih odbili oštetivši im brodove. Uvidjevši da im zasjeda nije uspjela, Mlećanii su se otisnuli na pučinu i pobjegli. Dubrovčani su prepoznali svoje oslobođenje kao osobitu milost sv. Vlaha i odredili ga za svoga zaštitnika.
Otada je proslava sv. Vlaha blagdan svih stanovnika Grada i kasnije Dubrovčke Republike. Da bi svi mogli sudjelovati, uvedena je Sloboština Sv. Vlaha, dan kada je svaki prekršitelj, kažnjenik i prognanik mogao 2 dana prije i 2 dana poslije blagdana slobodno doći u Grad, a da ga nitko nije smio pozvati na odgovornost (ta se sloboština kasnije proširila na 7 dana prije i 7 dana poslije blagdana). Od 2009. godine dubrovačko je slavljenje sv. Vlaha upisano na listu UNESCO-ve nematerijalne kulturne baštine čovječanstva.
Inače, sv. Vlaho kod katolika je naročito cijenjen kao pomoćnik i zaštitnik, tako da je svrstan u posebnu skupinu nazvanu Četrnaest svetih pomoćnika. Znamenit je blagoslov grla koji se obavlja na njegov blagdan.
