Punih 170 godina Hrvatska čeka stalni postav svoje nacionalne povijesti!

0
198

Višegodišnji rad na izradi izvedbenog projekta za rekonstrukciju i prenamjenu objekta nekadašnje Tvornice duhana Zagreb te Koncepciji stalnog postava stavljeni su na čekanje zbog neracionalnog vodstva Uprave projekta HPM-a Ministarstva kulture RH. Time je otvoreno doba nove neizvjesnosti i nemogućnost ispunjenja strateških planova HPM-a. Nažalost, zgrada Tvornice duhana Zagreb i dalje čeka rekonstrukciju i prenamjenu. Čestim obilascima iste, vidljivo je da je objekt daleko od stanja kakvoga je bio prije 10 godina te je izložena daljnjem propadanju

Nevjerojatna je činjenica da zemlja opterećena poviješću poput Hrvatske istodobno nema u punoj funkciji jednu od temeljnih kulturnih institucija – Hrvatski povijesni muzej, odnosno da se temeljna građa o hrvatskoj povijesti, a time i najvažniji artefakti o povijesnom nacionalnom identitetu više od stoljeća čuvaju u pretrpanim depoima gornjogradske zagrebačke palače, dok Muzej izložbe može održavati samo u jednoj prostoriji veličine većeg stana ili virtualno.

Dvadeset i dvije godine od osamostaljenja, Hrvatska je vjerojatno jedina država u Europi koja ne može stranim gostima pokazati vlastitu povijest. Zašto je tomu tako, kakve su se sve drame, političke ali i stručne manipulacije događale oko već gotovog projekta preseljenja jedne od najvažnijih kulturnih insitucija uopće detaljno je za 7 dnevno pojasnila ravnateljica Matea Brstilo Rešetar:

Nedavno ste otvorili izložbu naziva “Nedostupna baština — tajne čuvaonica HPM-a” želeći podcrtati tragičnu činjenicu da Hrvatski povijesni muzej — kao jedan od najvažnijih muzeja koji čuva temeljno blago hrvatskog povijesnog identiteta već desetljećima djeluje u pretrpanoj baroknoj palači Vojković-Oršić-Kulmer-Rauch na Gornjem gradu sagrađenoj 1764. godine., odnosno da izložbe održavate samo u južnom krilu građevine. Prije nekoliko godina izrađen cjelovit projekt preseljenja muzeja u Tvornicu duhana Zagreb u cijelosti je propao, iako TDZ i dalje čeka prenamjenu u muzej. Možete li nas podsjetiti na ovu mučnu kronologiju i nevjerojatnu činjenicu da Hrvatska u biti nema povijesni muzej, odnosno svoju povijest drži u depoima?

Loading...

Odluka Vlade Republike Hrvatske o kupnji nekretnine bivše Tvornice duhana Zagreb za potrebe i smještaj Hrvatskoga povijesnog muzeja u srpnju 2007. godine, prijelomni je događaj u dugoj povijesti djelovanja Hrvatskog povijesnog muzeja. U srpnju je potpisan Kupoprodajni ugovor, objekt plaćen oko 72.000.00,00 kn, a Republika Hrvatska uknjižena kao vlasnik 2009. godine. Za potrebe radova rekonstrukcije i prenamjene objekta pristupilo se poslovima vezanim za pripremu projektne dokumentacije – izradi glavnog i izvedbenog projekta za provedbu postupka javne nabave radova i usluga financiranih iz Državnoga proračuna. Istovremeno su tekli i stručni poslovi vezani uz izradu Koncepcije stalnog postava. Građevinsku dozvolu Muzej je ishodio u kolovozu 2011. godine.

Krajem iste godine uslijedili su novi parlamentarni izbori i imenovana nova Vlada RH. U „Strateškom planu Ministarstva kulture od 2012. – 2014.” načinjenom u mandatu ministrice dr. Andreje Zlatar — Violić Hrvatski povijesni muzej proglašen je prioritetnim investicijskim programom. Godine 2012. na zahtjev Ministarstva kulture načinjena je Procjena troškova svih radova i usluga na Projektu, uključujući uređenje interijera te realizaciju stalnog postava u iznosu 121.355.788,79 kn. U svibnju 2013. godine, Muzej je primio obavijest Ministarstva kulture u kojoj se navodi da se program rekonstrukcije i prenamjene Tvornice duhana Zagreb za smještaj Hrvatskog povijesnog muzeja planira realizirati putem programa javno privatnog partnerstva. Ukupni životni troškovi JPP modela realizacije projekta HPM-a, već spominjani u medijima, bili bi 262.187.768 kn (neto troškovi), a godišnja naknada za period od 25 godina s PDV-om bi iznosila 20.714.179,84 kn. Uplitanje javno privatnog partnerstva u realizaciju ključne baštinske institucije dali su naslutiti događaje koji su se od tada razvijali u potpuno u drugom pravcu te u konačnici rezultirali izuzimanjem projekta „iz ruku” Muzeja

U kojem pravcu?

O tome možda najbolje svjedoči „seciranje” Koncepcije stalnog postava. Podsjećam, izrada Koncepcije stalnog postava odvijala se istovremeno s pripremom projektne dokumentacije za radove rekonstrukcije i prenamjene zgrade TDZ-a te se, istaknimo i tu činjenicu, u hrvatskoj muzejskoj praksi radila prvi put za tip povijesnog nacionalnog muzeja. Izrada muzeološke koncepcije načinjena je sukladno Kriterijima Hrvatskog muzejskog vijeća Ministarstva kulture RH, te su se u tom pogledu načinile sve potrebne predradnje potrebne za njenu verifikaciju. Koncepcija stalnog postava prihvaćena je na Hrvatskom muzejskom vijeću 17. srpnja 2012. godine, a Hrvatsko muzejsko vijeće imenovalo je tada i Stručno povjerenstvo za praćenje provedbe muzeološke koncepcije Hrvatskog povijesnog muzeja. Isto međutim nikada nije bilo sazvano.

Rad na Koncepciji stalnog postava postao je upitan nakon što Hrvatsko muzejsko vijeće u srpnju 2013. nije prihvatilo „očitovanje Muzeja o načinjenim dopunama na temu razrade Muzeološke koncepcije stalnog postava HPM-a” te određenih priopćenja iz Ministarstva kulture RH. Riječ je naime o priopćenju Ministarstva kulture RH objavljeno na mrežnim stranicama 11. rujna 2013. godine pod naslovom „Priopćenje povodom niza netočnih podataka koje je g. Jasen Mesić iznio u intervjuu”. Pod točkom „Ad.8. Hrvatski povijesni muzej” objavljeno je, te u cijelosti navodim: „Prilikom preuzimanja Ministarstva kulture u prosincu 2011. dočekali su nas građevinska dozvola i izvedbeni projekt koji nisu bili usklađeni s novim propisima, potpuno zastarjela i neadekvatna ideja stalnog postava, odsustvo komunikacije između nadzornih tijela i arhitekata. Od zatečenog vodstva muzeja više je puta zatražena dorada cjelokupnog projekta što oni nikada nisu napravili. Također, Hrvatsko muzejsko vijeće odbacilo je predloženi projekt stalnog postava.”

Sve navedeno može se dokumentirano demantirati, čak i tvrdnja o „odbačenom” projektu stalnoga postava budući da je danas na temelju uvida u dokumentaciju razvidno da takav zaključak, odnosno odluka ne postoji. Samo nekoliko dana poslije uslijedilo je razrješenje Stručnog povjerenstva za praćenje provedbe muzeološke koncepcije Hrvatskog povijesnog muzeja čime se otvorio put imenovanja Uprave projekta Hrvatskog povijesnog muzeja Ministarstva kulture RH 27. rujna 2013. godine. Uprava projekta HPM-a imenovana je kao interdisciplinarni tim „radi što bolje i učinkovitije provedbe i praćenja projekta Hrvatskog povijesnog muzeja”. Sukladno navedenoj svrsi imenovanja Uprave projekta HPM-a s razlogom se postavljalo pitanje njezine uloge. Odnosno, da li je ista predstavljala savjetodavno tijelo ili je pak preuzela realizaciju projekta HPM-a?

Kako ste istaknuli, danas je na pravosudnim tijelima utvrditi koji je razlog “preprojektiranja”, tj. izmjena i dopuna staroga projekta koji je od 2007. do 2012. u rukama HPM-a prošao sve potrebne procedure. Štoviše, naglasili ste da je proteklih pet godina propuštena sjajna prilika da Hrvatska realizira svoj nacionalni muzej. Je li muzej žrtva političkih igara, manipulacija poslovnih krugova ili naprosto nesposobnosti onih koji su odlučivali o sudbini HPM-a?

Prethodno imenovanje Stručnog povjerenstva za praćenje provedbe muzeološke koncepcije počiva na smjernicama Hrvatskog muzejskog vijeća Ministarstva kulture RH prema kojima se isto imenuje nakon prihvaćanja Koncepcije stalnog postava u svrhu praćenja njegove razrade i realizacije. Isto na temelju uvida u dopune i razrade, sukladno zaključcima i preporukama komunicira s Muzejom i autorskim timom koncepcije. S druge pak strane imenovana „interdisciplinarna” Uprava projekta HPM-a, ne samo da je vršila „preprojektiranje”, odnosno izmjene i dopune „staroga” projekta rekonstrukcije i prenamjene TDZ-a, već je bez konzultacija s krajnjim korisnikom i njegovim potrebama u bitnome izmijenila i raspored muzejskih sadržaja u objektu. Uprava projekta Hrvatskog povijesnog muzeja bila je upozoravana o kompleksnosti projekta i obavezama koje proizlaze iz Kupoprodajnog ugovora. Tadašnja ravnateljica Muzeja, koja je po funkciji ravnatelja bila jedan od članova Uprave, na neka od postavljenih pitanja nije dobila odgovore. Nadalje, Hrvatskom povijesnom muzeju bilo je odbijano daljnje financiranje programa investicije i Stalnog postava Hrvatskog povijesnog muzeja te isti nisu bili uvršteni u Program javnih potreba u kulturi Republike Hrvatske za 2012., 2013., 2014. i 2015. godinu, a sasvim je razvidno da je Uprava projekta HPM-a na istima radila te vršila “preprojektiranje”. Uprava je tako pokrenula Izmjene i dopune idejnog projekta koje nisu bile sukladne odredbama Kupoprodajnog ugovora, nisu bile u skladu s natječajnim radom, programom natječaja iz 2007. godine, prethodno ishođenim dozvolama, a prekršila su se i autorska prava. Ujedno, nakon izgradnje objekta Adris grupe, sama tehnička izvedba novoga rješenja bila bi nemoguća te bi znatno poskupila cijeli iznos investicije. Izmjenama je ujedno načinjen i novi unutrašnji raspored muzejskih sadržaja, prema kojemu se u zgradi TDZ-a ne bi nalazio prostor za muzejske depoe.

Danas pak, na mjestu ravnateljice Hrvatskog povijesnog muzeja i uvidom u dokumentaciju, mišljenja sam da većina članova Uprave projekta HPM-a, nije bila upoznata sa stvarnim stanjem stvari. Konačni rezultat rada Uprave projekta HPM-a danas je „mrtvo slovo na papiru”, a spomenimo i istek građevinske dozvole koja je bila aktivna sve do 11. kolovoza 2015. godine. Danas je dakle na pravosudnim tijelima da utvrde koji je razlog „preprojektiranja” odnosno Izmjena i dopuna „staroga” projekta koji je od 2007. do 2012. godine u rukama Hrvatskog povijesnog muzeja prošao sve potrebne zakonske procedure, kako u pogledu izrade projektne dokumentacije za rekonstrukciju i prenamjenu Tvornice duhana Zagreb za potrebe i smještaj Hrvatskog povijesnog muzeja tako i verifikacije Koncepije stalnog postava koja po ocjeni recenzenata povjesničara i muzeologa „zaslužuje uvažavanje i nazivanjem dobrim polazišnim dokumentom za rad na scenariju.”

Ono što je važno napomenuti jest da Hrvatski povijesni muzej od svojega osnutka nikada nije imao stalni postav. U hrvatskoj muzejskoj praksi on se prvi puta radio za tip povijesnog nacionalnog muzeja s kojim se muzeološka struka još nije suočila. Mislim da pojedinci, koji su se upuštali u daljnje radnje, nisu tada shvaćali ne samo kompleksnost Projekta već i trenutak njegove realizacije. O svemu dakle imam svoje osobno mišljenje i zadržat ću ga za sebe.

Ali, time je čekanje samo produženo unedogled, zar ne?

Nažalost, višegodišnji rad na izradi izvedbenog projekta za rekonstrukciju i prenamjenu objekta nekadašnje Tvornice duhana Zagreb te Koncepciji stalog postava stavljeni su na čekanje zbog neracionalnog vodstva Uprave projekta HPM-a Ministarstva kulture RH. Time je otvoreno doba nove neizvjesnosti i nemogućnost ispunjenja strateških planova HPM-a. Nažalost, zgrada Tvornice duhana Zagreb i dalje čeka rekonstrukciju i prenamjenu. Čestim obilascima iste, vidljivo je da je objekt daleko od stanja kakvoga je bio prije 10 godina te je izložena daljnjem propadanju.

Usprkos novčanoj krizi, za vrijeme mandata mr. Bože Biškupića kao ministra kulture sagrađeno je čak pet izvanredno vrijednih muzeja nacionalnog značenja što znači da se usprkos siromaštvu mogu naći sredstva. Što slijedi s obzirom da je nezamislivo da muzej i dalje nastavi svoj život u ovakvim uvjetima?

Nastojanja Ministarstva kulture RH da se projekt ponovno pokrene, uslijedila su 2016. godine imenovanjem nove Vlade RH. Uprava projekta HPM-a i njene odluke stavljene su van snage. Javno privatno partnerstvo više nije aktualno, a trenutno se u dogovoru s Ministarstvom kulture RH nastoje iznaći rješenja za ponovnim pokretanjem investicije kako u pravnom tako i financijskom pogledu. U tom pogledu vjerujem da bi Vam isto moglo dati potpunije informacije o poduzetim radnjama.

Sasvim je jasno da će se ponovnim pokretanjem investicije, ažurirati i sama Koncepcija stalnog postava sukladno novim historiografskim saznanjima, muzeološkim stremljenjima te novim tehnološkim mogućnostima u odnosu na njezinu primjenu u muzeografiji.

Djelatnicima Muzeja svake je godine sve teže odgovarati na učestala pitanja stranih turista pa i ona domaćih posjetitelja zbog čega Muzej nema stalni postav. Gotovo da nećete naći zemlju u kojoj on danas nije realiziran, a oni koji su ga ostvarili već ih ažuriraju sukladno novim muzeološkim stremljenima. Činjenica je da su zemlje s ostvarenim stalnim postavima svoje nacionalne povijesti odmakle u načinima prezentacije i komuniciranja baštine te pristupili realizaciji manjih specijaliziranih muzeja. Kod nas je situacija obrnuta, što u konačnici nije dobro, a pogotovo je zabrinjavajuće kada to ne vidi struka. Hrvatski povijesni muzej trebao bi biti temelj, odnosno referentna, polazišna točka od koje se dakle može razvijati politika osnivanja muzeja sukladno nacionalnoj pa i lokalnoj strategiji. Tu nije problem samo našega muzeja već i Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu koji također čeka realizaciju stalnog postava, a vrlo dobro znamo o kakvom je fundusu riječ.

Realizacija projekta preseljenja i realizacije Hrvatskog povijesnog muzeja kapitalni je nacionalni projekt iza kojega mora postojati jasno iskazana politička volja jer je ostvarenje stalnog postava nacionalne povijesti ne samo pitanje identiteta već i autoriteta. Vrlo često i s razlogom to ističem. Preseljenjem i realizacijom stalnog postava, Muzej bi u potpunosti ostvario svoje poslanje i stekao društveni položaj kao generator znanja i svijesti o vlastitoj baštini.

Svaka europska i svjetska država ima povijesni muzej. Kako uopće pojašnjavate kolegama muzealcima u Europi, ali mnogim strancima sramotnu činjenicu da ne mogu vidjeti stalni postav građe o hrvatskoj povijesti, o kojoj i tako gotovo ništa ne znaju, odnosno, da mogu vidjeti samo privremene ili virtualne izložbe koje muzej priređuje i to na 240 metara kvadratnih, što je prostor većeg stana?

Već ranije sam spomenula činjenicu da se s upitima o stalnom postavu svakodnevno suočavamo i na njih sve teže odgovaramo. Hrvatski povijesni muzej godišnje u svojim programima nastoji realizirati povijesne tematske izložbe koje zapravo obrađuju i prezentiraju cjeline budućega stalnog postava. Svatko tko je upoznat s našom izložbenom i nakladničkom djelatnošću znati će o čemu govorim. Izložbe i katalozi rezultat su dugotrajnog znanstvenog i stručnog rada kustosa Hrvatskog povijesnog muzeja. Neizostavno su pomagalo i literatura u proučavanju hrvatske kulturne baštine koji u nastojanjima jednoobraznog pristupa obrade građe kontinuirano streme afirmaciji muzejske struke. Pratimo novosti u svijetu muzeja i muzejska događanja, posebno značajne projekte i stalne postave europskih zemalja, a napose one s područja Srednje Europe budući da je građa koju čuvamo tipološki i provenijencijom upravo vezana za srednjoeuropsko područje. Na taj način provjeravamo sebe ali i nastojimo uočiti propuste kako bi iste izbjegli u našem radu. Postavi povijesnih muzeja često se „utope” u mnoštvu povijesnih podataka koji su neselektivno dokumentirani s prevelikim brojem predmeta, a rezultat je dosadan postav bez posjetitelja. Ima dobrih uzora, nisu nam nedostižni u stručnom, tehnološkom niti u likovno oblikovnom smislu. Ujedno, već sada se u muzeju odvija smjena generacija. Ona koja je godinama radila na preseljenju i stalnome postavu odlazi u mirovinu. Muzej se pomlađuje novim generacijama kustosa te vjerujem da će u skoroj budućnosti ti sjajni mladi ljudi uz stariju generaciju imati priliku raditi na cjelovitoj prezentaciji povijesti hrvatskoga naroda. Nadam se da će to zaista biti tako i da će se konačno na novoj lokaciji pod istim krovom naći objedinjena vrijedna muzejska građa i svi djelatnici Hrvatskog povijesnog muzeja.

Danas ukupni fundus Hrvatskog povijesnog muzeja broji 315798 muzejskih predmeta sistematiziranih unutar 16 muzejskih zbirki o kojima skrbi 13 kustosa Muzeja. To su Zbirka oružja, Zbirka slika, grafika i skulptura, Zbirka heraldike i sfragistike, Zbirka predmeta iz svakodnevnog života, Kartografska zbirka, Zbirka kamenih spomenika, Arheološka zbirka, Numizmatička zbirka, Zbirka odlikovanja, medalja, plaketa i značaka, Dokumentarna zbirka I, Dokumentarna zbirka II, Zbirka odora, Zbirka zastava i zastavnih vrpci, Zbirka fotografija, filmova i negativa, Likovna zbirka te Sakralna zbirka. Hrvatski povijesni muzej od 1959. godine privremeno je smješten u baroknoj palači Vojković-Oršić-Kulmer-Rauch u Matoševoj 9 na zagrebačkom Gorjem gradu. Riječ je o kvadraturi ukupne površine 2034 m2. Gotovo cijela palača danas je čuvaonica muzejske građe i postala je pretijesna.

Cjelokupna izložbena i pedagoška aktivnost odvija se na svega 240 kvadratnih metara. Postavljati i prezentirati izložbe u baroknoj palači koja ima svoje stilske i prostorne zadatosti, vrlo je zahtjevno, a napose u prezentaciji suvremenih tema. Zbog trajnog nedostatka prostora za čuvaonice, muzejska građa je sačuvana od propadanja iznimnom skrbi muzejskih djelatnika, kustosa, preparatora i restauratora, te kontinuiranim radom na preventivnoj zaštiti! U tom kontekstu valja napomenuti da su složeniji problemi nastupili integracijom Povijesnog muzeja Hrvatske i Muzeja revolucije naroda Hrvatske koji su Zakonom o Hrvatskom povijesnom muzeju 31. svibnja 1991. godine objedinjeni u jednu instituciju — Hrvatski povijesni muzej. Time se ne samo otvorio problem u pogledu prirasta građe, već i smanjenja broja djelatnika koji o istoj skrbe. Nadalje, Muzej je započeo djelovati na tri lokacije — u baroknoj palači u Matoševoj 9, Meštrovićevom paviljonu na Trgu žrtava fašizma 16 te u Lukovdolu, skrbeći se za Memorijalni muzej Ivana Gorana Kovačića.

Zbog nedostatka stalnog postava prije svega nastojimo zadržati kvalitetu svojih izložbenih I pedagoških programa. U tom pogledu značajno mjesto zauzimaju i naše virtualne izložbe na mrežnim stranicama muzeja kojima i na taj način nastojimo biti dostupni javnosti. Naši najbrojniji posjetitelji upravo su odgojno-obrazovne ustanove, djeca, osnovnoškolci i srednjoškolci, studenti kojima je terenska nastava u Muzeju prijeko potreba za savladavanje gradiva i to u izravnom kontaktu s baštinom.

Postoji li opasnost od propasti nekih umjetnina zbog pretrpanosti i skučenosti u muzeju?

Zbog trajnog nedostatka prostora za čuvaonice, muzejska građa je sačuvana od propadanja iznimnom skrbi muzejskih djelatnika — kustosa i preparatora te kontinuiranim radom na preventivnoj zaštiti. Prema godišnjem programu ujedno se provodi i restauracija muzejskih predmeta s vanjskim suradnicima. Uvijeti u baroknoj palači iz 18. stoljeća kao i oni na našoj drugoj lokaciji u dijelu Meštrovićevog paviljona na Trgu žrtava fašizma, nisu idealni. Sami objekti, kao zaštićena kulturna dobra već zahtijevaju cjelovitu obnovu. Prenatrpanost i skučenost, rezultirala je i nedavnom fumigacijom depoa Zbirke slika koja je uspješno provedena. Uglavnom, problemima priskačemo na stručan i adekvatan način.

Na recentnoj izložbi izložili ste 216 predmeta iz muzejskog fundusa u sedam cjelina. Zašto ste tako koncipirali izložbu i o kakvim predmetima je riječ?

Izložba „Nedostupna baština — tajne čuvaonica Hrvatskog povijesnog muzeja” zapravo je apel — punih 170 godina Hrvatska čeka stalni postav svoje nacionalne povijesti. Izložba je prezentirana na katu južnog krila barokne palače, jedinom izložbenom prostoru. Na izložbi je prezentirano svega 216 predmeta, odabranih ne samo po kriteriju reprezentativnosti, već i predmeti koji pokazuju društveni razvoj, predmeti opće i osobne uporabe, privlačnosti (zanimljivi, uzbudljivi i simpatični predmeti), estetske vrijednosti i učestalosti (uobičajeni predmeti). Predmeti odabrani za izložbu imaju svoje mjesto u stalnom postavu. Za razliku od situacije u čuvaonicama, predmeti su na izložbi dostupni i mogu se razgledati unutar sedam tematskih cjelina: politika, gospodarstvo, obrazovanje, znanost, kultura, svakodnevica i mediji. Svrha i cilj izložbe u konačnici je informirati javnost o razlozima zašto je bitno preseljenje Hrvatskog povijesnog muzeja i realizacija prvog muzejskog stalnog postava. Želimo podsjetiti, na prostorne probleme u kojima Muzej djeluje već desetljećima i na hitnost rješenja trajnoga smještaja. Izložba se temelji na stručnom radu svih kustosa Muzeja koji su, kao što sam ranije napomenula, prema smjernicama autorice koncepcije i scenarija izložbe, muzejske savjetnice Ele Jurdane, izvršili odabir građe prema zadanim tematskim cjelinama. Kolegica Jurdana jedna je od tri autorice Koncepcije stalnog postava muzeja, tima koji je nakon kupnje Tvornice duhana Zagreb promišljao o fundusu i načinima njegove prezentacije. Njome se kao koautorica pridružila Ana Filep, viša kustosica Muzeja koja predstavlja mladu generaciju kustosa za koje vjerujem da će u konačnici ostvariti cilj preseljenja i stalnog postava.

Za likovni postav zadužena je dizajnerica Nikolina Jelavić Mitrović koja je u ideji i izvedbi uvažila zadatosti naše pretijesne barokne palače i inovativno osmislila prezentaciju muzejskih predmeta. Ujedno, smatram da smo odabirući gospodina Milana Trenca „stručnjaka za oživljavanje muzejskih predmeta”, za vizualno oblikovanje izložbe, poslali jasnu poruku koja najbolje govori o situaciji našega Muzeja. Ilustrirajući značajne aktere povijesnih zbivanja, osobe iz hrvatskog društvenog, političkog i kulturnog života, kako bježe iz kutije, ironično no izuzetno afirmativno i optimistično nastupamo i iskazujemo spremnost na realizaciju stalnog postava.

S obzirom na vrijednost građe i mogućnost gdje vidite mjesto HPM-a u europskom kontekstu?

Hrvatski povijesni muzej brine o nacionalnoj baštini, muzejska građa sastavnica je nacionalne i opće povijesti. Njezina raznovrsnost, tipologija i provenijencija, svrstava Hrvatski povijesni muzej u ravnopravan položaj s onima velikih europskih muzeja. Međunarodni kontakti i sudjelovanja u realizaciji izložbenih programa u vidu posudbe i korištenja građe, komparativnih istraživanja, razmjena iskustava u stručnoj obradi građe te međunarodna razmjena kataloga dovoljno svjedoče o općem značenju baštine koja se čuva u Hrvatskom povijesnom muzeju.

Upravo s poviješću najviše i najstrašnije se manipulira u javnosti. Nevjerojatno, ali žrtve Drugog svjetskog rata još nisu našle svoj mir. Komunistički zločini tek su dijelom priznati. Isto tako Domovinski se rat ili prešućuje ili kriminalizira kao rat kojega je Hrvatska htjela, u kojem je smišljeno sudjelovala, izgubivši trećinu teritorija uz nebrojene žrtve. Na žalost, ima i onih koji veličaju ustaške zločine i manipuliraju Jasenovcem što je ndopustivo. Kako komentirate tu morbidnu situaciju države koja neprekidno govori o povijesti, a nema pravog Povijesnog muzeja?

U Koncepciji stalnog postava Muzeja, pa i ove izložbe, kojom prezentiramo predmete koji će unutar njega imati svoje mjesto, želimo naglasti činjenicu da je od samih početaka, sakupljačka politika Muzeja povezana s hrvatskim zemljama i hrvatskim narodom. Ona se odvijala pod raznim utjecajima, od ideja pojedinaca i grupa do državnih ideologija. Upoznati prošlost vlastitog naroda kako bi razumjeli sadašnjost, spoznati da se hrvatski nacionalni identitet oblikovao stoljećima u suodnosu s narodima koji su živjeli u njegovu okruženju, odnosno, da smo primali, pružali i posredovali kulturna i civilizacijska dobra svjedoči fundus Muzeja. Realizacija stalnog postava Muzeja način je da se iz dnevno-političkog diskursa povijesne teme, a napose one „teškog naslijeđa” smjeste u znanstvene i stručne okvire te konačno onemogući manipulacija nad istima. Hrvatski povijesni muzej vidim mjestom na kojemu će na temelju činjenica struka i javnost imati priliku o povijesnim događajima objektivno progovarati te povesti živu raspravu. Mislim da Hrvatska i hrvatski narod konačno zaslužuje svoju „Kuću povijesti”.