Sisak i europski vrijedna galerija Striegl

No, malo ljudi zna da grad Sisak čuva pravo blago jednog od najvećih slikara životinja (animalista) u hrvatskoj umjetnosti 20. stoljeća . Svaki posjetitelj Siska ugodno će se iznenaditi posjeti li galeriju Slave Striegla koja osim slikareve donacije ugošćuje i suvremene umjetnike

Svatko zna za one tragične priče gdje su vjerni psi ostajali čekati mjesecima pa i godinama na željezničkim postajama ili grobljima svoje gospodare posvjedočujući ljubav jedne vrste koja zna neizmjerno voljeti.

No, malo ljudi zna da grad Sisak čuva pravo blago jednog od najvećih slikara životinja (animalista) u hrvatskoj umjetnosti 20. stoljeća . Svaki posjetitelj Siska ugodno će se iznenaditi posjeti li galeriju Slave Striegla (Sisak, 9. rujna 1919. – 24. veljače 2014.), koja osim slikareve donacije ugošćuje i suvremene umjetnike, a vodi je  povjesničar umjetnosti Zoran Burojević.

No, prije svega valja vidijeti Strieglovu ostavštinu u kojoj je s toliko ljubavi stvarao portrete životinja da se nerijetko mogu povući paralele i s europskim majstorima.Skroman i samozatajan Striegl je ostao  na marginama događanja iako se njegov opus može ubrojiti među vrhunce hrvatske umjetnosti 20. stoljeća i još ga je davno visoko rangirao Matko Peić. Iako je s mnogo nježnosti slikao i crtao i ljude i užase rata, posebnom snagom odišu slikarevi animalistički motivi koji slave inteligenciju životinja, prate njihova raspoloženja, drame i ljubavi, prikazuju ih kao plemenita bića. Striegl za mačke, pse,  bikove, ovnove, rode i ptice svih vrsta ima ono poštovanje kakve su imale stare civilizacije. Ili kako je jednom duhovito kazao Sir David Attenborough: „dosta mi je bića koja hodaju u bundama, a nemaju mozga. Radije ću se baviti bićima s vlastitim krznom i vlastitim mozgom“.

Paradoksalno, iako je djetinjstvo proveo u dvorištu očeve mesnice, osjećao je samo divljenje prema životinjama. „Prvo sam crtao svog cucka Bobija, pa onda sve životinje koje je otac imao u štali i u dvorištu: ovce, koze, perad, svinje. Otac je imao i konje, nekoliko ih je služilo za svakodnevne poslove, a crni pastuh vranac bio je ‘paradni konj’ namijenjen isključivo odlascima na sajmove“, sjećao se slikar za života. Posebno je volio slikati toga konja kojemu se nitko nije smio pribižiti osim konjušara: „Ja sam mogo raditi što sam htio, povlačiti se ispod njegovog trbuha, a on bi samo zadovoljno rzao…“. Othranio je i i jednu malu svraku koja je ispala iz gnjezda. Životinje će ostati slikareva stast tijekom cijeloga života, a iz ateliera koji mu je otac uredio nakon upisa na zagrebačku Likovnu akademiju uz kuću, imao je velik prozore okrenute prema dvorištu gdje je mogao nesmetano promatrati svoje ljubimce.

Preko tjedna volio je ići i u zoološki vrt gdje bi nastajali krokiji lavova, vukova, antilopa, jelena. „Kada sam tamo odlazio bio sam pun sjete, jer sam znao da imaju hranu i vodu, ali da sanjaju slobodu…“. Vikende je provodio u Sisku. „Subotom sam kod kuće krokirao životinje pokušavajući uhvatiti njihove pokrete, a nedjeljom sam slikao Kupu i čamce“.



Striegl je već na početku studija slikao na tako svojestven način da njegova djela ubrzo primjećuju profesori i kolege. Matko Peić će istaknuti: „Striegl je počeo svoj slikarski razvoj crtanjem životinja. Pojedini njegovi krokiji konja, ovnova ili pijetlova mahom su ga stavili među nabolje animaliste u suvremenom hrvatskom slikarstvu.“  Peić ističe da Striegl nije zaostajao u materijalnim dokumentima: „ Želio je refinirani i odmah recimo izuzetno personalan tip crtačkog i slikarskog animalizma. Riječ je o orignalnoj Stieglovoj sposobnosti da umije u crtanju životinja ujediniti inače dva suprotna stanja: brutalnost i rafirman. Zato njegov pikturalni animalizam nije vlamnkovski sirov, niti sutinski morbidan.  On je vandogenovski vitalan i elegantan, što osobito dokumntira ‘Ovan’, lavirani tuš iz 1947., a njemu treba pridodati i kavarel ‘Čovjek i bik’. Baš u takvim trenucima kada olovkom titra između brutalnog ili elegantnog i kada akvarelnim kistom prelijeva sirovo zeleno u rafinirano ljubičasto, Striegl je u magistralnim trenucima svoga stvaranja. Krene li samoj eleganciji (Violinist), ili samoj brutalnosti (Bik) – udaljava se od ranije magije, koja od njega stvara nesvakidašnji primjer kako se mogu crtati i slikati životinje rafinirano, a da pri tome ne ubije u njima elemnetarnost kobilinih sapi ili raudimentarnost ovnova pofila“, istaknuo je Peić.

Zoran Burojević koji je najzaslužniji za udomljavanje ove galerije koja je jedno vrijeme bila bez svog prostora, je više od tisuću Strieglovih radova s temom životinja podijeliti u tri kategorije: životinje u ambijentu, samostalno i u različitim životnim situacijama: portreti i simbolično alegorijski prikazi. U studentskim danim slikar je bio vođen čistom estetikom, ističe Burojević, prisutna je bila težnja za što realističnijim prikazom. Dolaskom na ALU gubi se taj interes, te se njegovo zanimanje širi sve više na likovne vrijednosti: zaustavljeni pokreti životinja i dinamika njihovih kretnji sada su u centru pažnje (Pas, Konj, Guska raširenih krila). Nakon ALU počinje istraživati i životinjsku ćud rekavši: „Životinje kao i ljudi imaju različita raspoloženja, jednom su mirne i nezainsteresirane, drugi put nervozne i razdražene. Iako anatomija i beživotni komadi mesa nisu bili u slikarevu fokusu, postoje i takvi radovi što je bio više „revolt na ubijanje životinja nego puki interes zbog motiva“. U prizorima životinja u njihovu okružju Striegl je želio „produžiti njihovu ljepotu i nedodirljivost“. Pri tome je slikao osjećaje zapaženih trenutaka. Ponkad bi uhvatio simboličnost, ponekad nešto nestvarno. Tako je prvotni prizor dvaju pijetlova u borbi komponiran u nijansama crvene boje, prerastao u kompoziciju „Bljesak“.

Boja je slikaru služila kao izraz unutarnjeg doživljaja i odraz duše (Crveni konji u borbi). U slikanju životinja u pejzažu ti su elementi za Streigla bili iste vrijednosti i slikao ih je istodobno. U tom smislu slike nadilaze vizualno iskustvo jer „svijet prirode nije ograničen samo na ono što se može vidjeti“. Granice su, analizira Burojević proširene toliko da mogu obuhvatiti spiritističku ralnost poput misli, mašte i snova. Tako je Striegl koristeći potpunu slobodu umjetničkog istraživanja mogao kreirati radove „koji prelaze u znak, one koji su na granici apstrakcije ili potpuno apstraktni.“.  Baš kao što je slikao ljude slikao je životinje: težio je istaknuti njihovu osobnost, ne samo gestualnost, već i psihu. Nadasve ga je užasnulo mučenje konja koji su vukli kola s pijeskom po mekanom koritu Kupe: „Konjima je izbijao znaoj, a kočijaši su ih nemilosrdno šibali“, ispričao je slikar koji će ih pretvoriti u portrete pune boli.

Poseban dio animalističkih slika pun je simbola koji upućuju na „dvostruki aspekt slikanja određenog prizora“. Strieglova figura bika u tom je smilu simbol muške snage i plodnosti, ali i simbol razaranja. U erotskim prizorima bik je simbol seksualne moći i strasti, koji ima posredničku ulogu u iskazivanju potisnutih želja.

Likovi konja s ispaćenim izrazom lica iz ciklus „Cvjetovi rata“ simboliziraju patnju. U radu „Bitka kod Siska“ konj također ima dvostruko simboličko značenje – u prizoru s jahačem simbol je pobjednika, ali i simbol poraženog s bolnim grčem u prikazu glave.

Vrane se na Sttrieglovim slikama javljaju kao tumači smrti, rata i razranja, a psi kao simboli vjernosti i tuge. Pijetao je glasnik rađanja ili ponovnog rođenja, dok mrtvi pijevac koji pada u vodu ismbolizira propast posavskih sela. Rode su također slikarev motiv kao simboli sreće i rođenja, glasnici novog života, dok kostur ribe pokazuje odumiranje života u Kupi i Savi. U djelima gdje su živoinjske glave na tijelu čovjeka riječ je o metamorfozama drugog lica čovjeka. Striegl je motiv životinja koristio i za ilustracije u sisačkim novinama, za zbirke pjesama, u dizajnu za sisačke tvrtke i ugostiteljske objekte te za plakete, povelje, diplome i plakate. Na posljetku, pijetla je naslikao i kao zgradi Malog kaptola na sunčanom satu gdje pijevac označava početak dana, a šišmiš kraj.

I eto priče o jednom slikaru zbog kojega se i po najvećim vrućinama vrijedi uputiti put Siska ne bi li se vidjelo jedno doista veliko slikarstvo.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI