Sjetni zapisi mrtvih izloga

0
115

Od Pule do Budmpešte fotograf Darko Bavoljak predstavlja svoje neobične fotografije propalih izloga koji, napušteni, poprimaju neki sasvim novi život odbačenih apstraktnih stvari

Zagreb i Hrvatska okrutno su platili tranzicijske mijene.

Stotine malih dućana i obrta koji su činili onaj živi puls gradova, ujedno i memoriju svakog mjesta, onu malu povijest presudnu za život grada  nestalo je u olujama pretvorbe i privatizacije.

Loading...

Vrsni majstor fotografije Darko Bavoljak okušao se u izazovu snimanja napuštenih zagrebačkih dućana i obrta stvarajući potpuno novi svijet.

Njegova nova serija radova nazvana “Izlozi” premijeru doživljava u galeriji Makina u Puli, a zadnje predstavljanje bit će u Budimpešti u lipnju slijedeće godine.

U novoj seriji fotografija naziva “Izlozi” Darko Bavoljak prikazuje onaj čudesni svijet koji se skriva u napuštenim velikim i propalim izlozima. Prema riječima samog autora: “Koncepcija izložbe proizlazi iz mojeg fotografskog istraživanja napuštenih poslovnih prostora u Zagrebu, a na neki način se nastavlja na ciklus Budućnost koji je dokumentirao ratom razorenu i napuštenu arhitektonsko/ industrijsku baštinu i Dubrava koji je dokumentirao grafitima devastirana pročelja zgrada i ostalog urbanog mobilijara koji je tek u zajedničkom postavljanju na izložbi iznjedrio novo značenje.”

Bavoljak kameru upire u one ostatke i krhotine koje su ostale živjeti nekim čudnim načinom postojanja nakon ugasnuća svakog života u nekom starom obrtu ili poslovnici. Na jednom snimku dočekat će nas staklo sa rupom nalik proboju puščanog metka. Na drugome površine skrivaju krhotine stakla i odbačenih predmeta, komade selotejpa, ostatke osmrtnica i poderanih oglasa koji su nekada resili dućane. No, njegove fotografije ne odaju strahotnost čina, golu stvarnost  u kojem su uništene stotine memorijskih mjesta. Kamera upravo mekano, u plavičastim odsjajima od krhotina nekadašnjeg života snima potpuno drukčiji svijet u kojem krhotine žive nekim novim životom. Sve su poderotine i ostaci sada postali dio nove scenografije uništenja, “mekani”, čak sjetni zapisi umrlih izloga. To više nisu mjesta propasti već popuno novi filmični prizori u kojem uništeno postaje scenografski znak u fotografskom zapisu. Bavoljak od odbačenih stvari stvara prostore nove osjećajnosti gdje uništen predmet  zadobiva nov život ali izaziva suosjećanje kao u kazalištu napuštenih stvari. To je onaj slavni fotografski paradoks o kojem je pisala američka teoretičarka Susan Sontag ističući primjere gdje fotografije užasnog emaniraju visoku estetiku zakrivajući  čudnom ljepotom mračan sadržaj. Snimljena zgrada u plamenu tako bizarno može izgledati lijepo usrpkos tome što je riječ o krajnjem užasu. Bavoljak se emotivno veže uz izložene krhotine – dajući im estetsku razinu i nov život uništenog. Snimajući sasvim blizu čini se da su krhotine velika uvećanja apstraktnog koja prizivaju da se među njima krećemo kao na napuštenoj pozornici. Plava boja koju emaniraju fotografije smiruje vizualni doživljaj pretvarajući ga u tišinu preostalih stvari.  To su estetski zapisi o vremenu jednog sveopćeg uništenja i posveta fotografa koji se možda nada da će im stvarajući od njih novi život, omogućiti i nov početak u nekoj novoj funkciji koju bi mogli zadobiti napušteni izlozi. U tom smislu su fotografije i etički imperativ da se život obnovi, a kao umjetnost vrhunske i sasvim jedinstvene snimke u suvremenoj hrvatskoj fotografiji.

Darko Bavoljak je rođen je u Zagrebu 1961. godine. Završio je Studij snimanja na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Fotografijom se počeo baviti početkom osamdesetih. Tijekom studija objavljuje fotografije u Poletu, Studentskom listu, Svijetu, Startu i mnogim drugim novinama i časopisima. Nakon studija, između 1990. i 1992. godine snima dokumentarne i kratke igrane filmove, a od 1990. se profesionalno bavi fotografijom. Danas djeluje na području fotografije, filma, konceptualne umjetnosti i kustoskih koncepcija.

Njegove fotografije se nalaze u privatnim kolekcijama, te u zbirkama fotografija Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu i Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci. Od Bavoljakovih filmskih ostvarenja ističu se Stupid Antonio presents (2006.), Goli otok (2012.) te Urbi et orbi (2013.).