Šulentić – veliki slikar sakralnih tema

Šultenićeva mistična vizija u samostanu sv. Franje Ksaverskoga na sjeveru Zagreba samo je dio bogate ostvaštine koju je slikar darovao crkvi koja čuva pravo blago crteža, skica, akvarela i gvaševa

Slikar Zlatko Šulentić u Isusovu „Govoru na gori“ obavit će Spasiteljevo tijelo aurom bijelog, prozračnog i eteričnog svjetla, spjoviši ga s nebesima i izdvojivši ga iz tame svijeta u mnoštvu.

Šultenićeva mistična vizija u samostanu sv. Franje Ksaverskoga na sjeveru Zagreba samo je dio bogate ostavštine koju je slikar darovao crkvi koja čuva pravo blago crteža, skica, akvarela i gvaševa. Zlatko Šuletnić u doba je komunističke represije slikao sakralne teme, te je uz monumentalnu fresku „Uznesenja Marijina“ u Mariji Bistrici načinio velik sakralni opus. Nasilno umirovljen na Akademiji likovnih umjetnosti 1947. samo zbog toga što je u vrijeme Drugoga svjetskoga rata radio kao predstojnik na toj akademiji, Šulentić se zbližio s franjevcima trećoredcima glagoljašima nasuprot kojih je imao obiteljsku kuću. Slikao je Isusov put i život sv. Franje od 1963. do 1968. godine.

U crkvi sv. Franje Ksaverskog 1963. naslikao je oltarnu palu „Sv. Franjo Ksaverski“ , a nakon nje i monumentalan trpitih „Posljednja večera“ (1964.). Slika je prvotno zamišljena za samostanski refektorij, a sam slikar kanio je kao veliki slikari renesanse oslikati „svoju“ kapelu, što na posljetku nije uspio. „Posljednja večera“, smještena u svetištu crkve, tvori sakralni ansambl uz još tri velike uljane slike s temom „Govor na Gori“, „Večera u Emausu“ i „Sv. Franjo zapovijeda pticama“.

Za „Posljednju večeru“ jedan od najvećih hrvatskih povjesničara umjetnosti dr. Mladen Pejaković, koji je desetljećima proučavao tajne matematske i prostorne odnose u umjetničkim djelima, otkrio je da je komponirana u „sikistinskom pravokutniku“. Kristov lik obavijen magičnom svjetlošću „upisan je u kružnicu i kvadrat“, a čudesnim spojem dramatike, uzgibanih likova apostola ekspresivne izražajnosi i neizrecivog mira koji se širi uokrug iz magične bijele svjetlosti što obavija već posve nadnaravni Isusov lik, ostvarena je transcendencija jake dojmljivosti.

U „Večeri u Emausu“ (1968.), slikar je rafiniranim koloritom i igrom svjetla i tame uspio ostvariti dojam opčinjenosti, zgusnuti magiju trenutka kada vidno impresionirani učenici u činu prelamanja kruha prepoznaju Isusovu božansku nazočnost. Druga monumentalna kompozicija „Sv. Franjo propovijeda pticama smještena u magično realistični krajolik – tvori spiritualnu viziju elgrekovske snage iskaza, što nema usporedbi u našem sakralnom slikarstvu toga razdoblja. Slikar je tijekom opsežnih priprema za realizaciju monumentalnog ciklusa slika za crkveni prostor izradio stotine studija u tehnici gvaša, akvraela i crteža tušem koje čuva samostan.



U tim je izvanrednim djelima Šulentić duboko zahvatio u golemi inventar novozajvetnih tema među kojima su najbrojniji prikazi iz života Isusa i sv. Franje Ksaverskoga. U „Govoru na gori“, Šulentić je sublimirao svoja golema znanja stvorivši mističnu kompoziciju gdje se u mnoštvu (od kojeg neki pobožno slušaju, a drugi tek osluškuju proroka koji već polako nestaje u svjetlosti), prikazani slikar sa suprugom te množenje kruha i ribe. U stotinama crteža, gvaševa i tempera, Šulentić je cjelokupno svoje znanje iskoristio da bi ostvario vlastite duhovne razgovore s kršćanstvom. Šulentićev moderni slikarski rukopis u kojem sintetizira likovna iskustva epohe i brzi potezi kistom oslikavaju dramu biblijskih likova , među kojima je gotovo uvijek prisutna figura Isusa Krista.

Šulentić je u ovim radovima ispovjednog karaktera, kako je istaknuo pisac o tom sakralnom dijelu opusa prof. Danijel Žabčić: „crtao i slikao u dahu“. Usprkos tomu, likovne bailješke djeluju monunumentalno i dovršeno. Ili drugim riječima, ekspresivna snaga crteža razvija obilje crtačkih i slikarskih elemenata od zgusnutoga do razrađenog roja mrlja i crtica uz pratnju širokih poteza i rubnih akcenata. Općenito govoreći, ti mali crtački i slikarski radovi po formatu su monumentalni po likovnom rezultatu. Samostan sv. Franje posjeduje i galeriju Šulentićevih ulja na platnu: „Čokovac“, „Katedrala u sumrak“, „Brodovi u luci“ i u „Rimskoj Kampaniji“ na poleđini koje je slikar naslikao portret žene. Dio slika danas se osim u samostanu čuva i u Šulenićevoj kući koju je slikar oporučno ostavio franjevcima. Za zbirku se brine fra Božo Rimac, a sam slikar se družio s gvardijanom Anđelkom Badurinom, te provincijalima Nikolom Gregom i Dinkom Filipijem.

 

Facebook Comments

Loading...
DIJELI