Šuma – bijeg od nepodnošljive civilizacije

Pradavni i arhetipski simbol šume i ovdje je mjesto bijega od prokletstava civilizacije. To su duboko emotivni zapisi čovjeka koji je našao spas među stablima, konačno utočište od nepodnošljive buke svijeta i vreve gradova u kojima više ne postoji tišina ni trenuci odmora

Kada je Jeong Seon u 17. stoljeću stvorio “Pogled na Dijamantne planine” Koreja je dobila prijelomno djelo korejske umjetnosti proglašeno nacionalnim blagom.

Slika pripada žanru jingjeong sansu (stvarnog pejzaža) koji se pojavio tek potkraj 17. stoljeća prikazujući stvarne lokacije na korejskom tlu. Dijamantne planine nalaze se na istočnoj obali Korejskog poluotoka. Umjesto prihvaćanja tradicionalnog kineskog stila idealiziranih pejzaža, umjetnici kao Seon započeli su potpuno nov način slikanja koji će promjeniti korejsku umjetnost.

Seon je u ovom remek djelu prikazao čak 12. 000 planinskih vrhunaca izrazivši svoj fizički emotivni doživljaj krajolika. Zašto spominjemo ovog legendarnog umjetnika?

Upravo zato što Ji Suk Baek (1966.), korejska umjetnica, diplomirala u Seulu, sa zagrebačkom adresom i magisterijem ostvarenim na ALU, izlaže u galeriji Vladimir Filakovac svoje dojmljive radove na izložbi znakovita naziva “Između” na kojima postoji samo jedan motiv – šuma.

Pradavni i arhetipski simbol šume i ovdje je mjesto bijega od prokletstava civilizacije. To su duboko emotivni zapisi čovjeka koji je našao spas među stablima, konačno utočište od nepodnošljive buke svijeta i vreve gradova u kojima više ne postoji tišina ni trenuci odmora za izmučena ljudska bića.



Vrlo profinjeno umjetnica slika bijele konture breza kako nježnom bjelinom streme k nebu na svakom radu emanirajući atmosferu drukčijih boja – u jednom slučaju ljubičastih, u drugom narančanstih, u trećem čitavu skalu zagasitih boja koje se probijaju u pozadini i između stabala stvarajući veliku glazbenu simfoniju.

To je šuma koja pjeva čovjeku oslobođenom od životnog grča, biću koje konačno opet može čuti prirodu, šum lišća među stablima i granama i osjetiti veliki spokoj koji se rasprostire oko njega. U tom smislu slike su meditativne i obnoviteljske, prizori u kojima stablo vraća životnu snagu, ali i uspostavlja nanovo izgubljene veze s prirodom. Stabla Ji Suk Baek sjećaju na drevnu simboliku šume koja je u gotovo svim civilizacijama i kulturama bila svetište u prirodnom stanju. U Kelta šuma Broceliande, u Grka Dodonina šuma. U Indiji su se u šumu povlačili budistički isposnici, u Kini su se na planinskim vrhovima obraslim šumom gradili hramovi. Kao simbol života stablo je posrednik između zemlje u koju uranja korijenje i nebeskog svoda koji dotiče vrškom krošnje.

Breza koju umjetnica koristi kao osnovni motiv je sveto drvo i u istočnoj Europi i u srednjoj Aziji. Posebice u Sibiru, stablo breze simbolički preuzma sve fukcije axis mundi (osi svijeta) i kao kozmički stup dobiva sedam, devet ili dvanaest zareza koji predočuju nebeske razine. Ponekad se povezuje s mjesecom, pa čak i suncem i mjesecom čime dobiva dvostruko značenje muškog i ženskog principa. Breza na posljetku simbolizira put kojim nebeska energija silazi i kojim se ljudska težnja uspinje.

Šume Ji Suk Baek naslikane su u dvojstvu likovnih utjecaja i njezine domovine i zapadnjačkih vrednota. Rijetko ćete, u stvari, vidjeti ovakve prizore šume. Kao što je legendarni Seon karakterističnim okomitim potezima crtao strme planinske vrhunce pokrivene snijegom, izražavajući svoj visoko emocionalni doživljaj, tako i ova umjetnica na svakom djelu otvara vertikale i gust crtež, ali vrlo svojstven i osobit za koreanski žanr stvarnog pejzaža. Likovna glazba stvorena bojom ono je što pripada utjecaju europske, odnosno, hrvatske umjetnosti. Ji Suk Baek slikajući šumu profinjeno spaja dvije kulture u djela nabijena osjećajem ljepote i duševnog oslobođenja. Djela u kojima priroda postaje konačna božanska utjeha. Svakako, više nego zanimljiva izložba koju valja vidjeti.

Ji Suk Baek (Jessy Baek Tomas) Likovnu akademiju u Seulu upisala je 1985., a diplomirala 1989. godine. Iste godine sudjelovala je u izložbi “Najtalentiraniji mladi umjetnici”. Godine 2014. magistrirala je na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu, pod mentorstvom prof. Zlatka Kauzlarića Atača. Uz slikarstvo, u posljednjih deset godina poučava djecu slikanju u međunarodnoj američkoj, francuskoj I njemačkoj školi te privatno. Prvu samostalnu izložbu s trideset portreta djece izbjeglica iz Vukovara imala je u izbjegličkom kampu na Črnomercu. Autorica je projekta Int ACC17 (International Art Camp in Croatia 2017).

Facebook Comments

Loading...
DIJELI