U Narodnoj knjižnici u Dubrovniku predstavljena je knjiga fotografija i otvorena izložba arhitekta Damira Perinića „Moj Pariz – Mon Paris“. Uz autora u predstavljanju knjige sudjelovao je i akademik Tonko Maroević.
Kako je istaknuo Tonko Maroević fotografija zahtjeva sretan i neponovljiv trenutak kao i iskustvo, a Perinićeve fotografije su fotografije čovjeka koji živi u Parizu, stoga nemaju turistički karakter. Kritičar je istaknuo Perinićevu neposrednost, budući da kako kaže fotografija mora biti neposredna da bi bila živa, naizgled slučajna, a s druge strane mora biti rezultat traženja, vrebanja, koketiranja s gradom i njegovim stanovnicima. Maroević zaključuje kako je Perinić spojio svoja iskustava arhitekta, graditelja s iskustvom snimatelja.
„Arhitekt Damir Perinić, kao dobro obrazovana osoba i već dugogodišnji stanovnik Pariza, duboko je svjestan opasne privlačnosti i zavodljive običnosti prizora iz grada u kojemu živi i djeluje, a može i obratno (recimo: privlačne opasnosti i obične zavodljivosti). Perinićev pristup stoga insistira na nepretencioznosti i nonšalantnosti, na neposrednosti i prisnosti s objektima i licima. Ne znači da on ne vodi računa o povijesnoj težini mnogih motiva i o simboličkoj „zasićenosti“ konteksta, ali uvijek traži i nalazi slobodu da reagira izazovu prikladno, trenutku primjereno, takorekuć munjevito“ – istaknuo je Maroević.
Fotografije koje su predstavljene na izložbi snimljene su u Parizu, u razdoblju od 1972. do 2018., a dubrovačka publika moći će ih razgledati do 17. listopada u prizemlju Narodne knjižnice Grad.
Damir Perinić (Zagreb, 1940.) završava studij arhitekture u Zagrebu 1963. i dvije godine kasnije odlazi u Francusku. Dopunjuje znanje na Institutu za Urbanizam u Parizu. Kao arhitekt, cijelu profesionalnu karijeru provodi u Parizu, dok u Hrvatskoj sudjeluje na nizu arhitektonskih natječaja. Radi u više velikih projektnih ureda („Andrault et Parat“, „Gamma Architecture“…) Godine 1982. osniva vlastiti atelijer, zajedno sa suprugom Majom Perinić. Povremeno objavljuje tekstove u časopisima „Čovjek i Prostor“ i „Arhitektura“. Jedan je od osnivača AMCA-Paris, udruge bivših studenata hrvatskih sveučilišta, u okviru koje od 1991. predstavlja i promiče hrvatsku kulturu u Francuskoj. Fotografijom se bavi od mladosti, nadahnut izložbom „The Family of Man“ Edwarda Steichena koju je vidio u Zagrebu 1958.