Životna nagrada Davoru Grünwaldu i pokojnoj Ani Ledvaj

U Staroj Gradskoj vijećnici u ponedjeljak 18. prosinca u 12 sati bit će dodijeljene ULUPUH-ove nagrade u 2017. godini za životno djelo industrijskom dizajneru Davoru Grünwaldu, Nagrada za najbolji izložbeni projekt Međunarodnoj izložbi grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija Zgraf 12, s temom „Društvene reprize“, Nagrada za najbolji izdavački projekt „ULUPUH-ova modna povijest – Umjetnost odijevanja“ pokojne autorice Ane Lendvaj, urednika Doroteje Jendrić i Davora Klarića, te Nagrada za najboljeg mladog umjetnika Ivanu Capanu, najbolju izložbu, knjigu i mladog umjetnika

U Staroj zagrebačkoj Gradskoj vijećnici u ponedjeljak, 18. prosinca u 12 sati bit će dodjeljena Nagrada ULUPUH-a za životno djelo industrijskom dizajneru Davoru Grünwaldu, Nagrada za najbolji izložbeni projekt Međunarodnoj izložbi grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija Zgraf 12, s temom „Društvene reprize“, Nagrada za najbolji izdavački projekt „ULUPUH-ova modna povijest – Umjetnost odijevanja“ autorice Ane Lendvaj, urednika Doroteje Jendrić i Davora Klarića, te Nagrada za najboljeg mladog umjetnika Ivanu Capanu, arhitektu i oblikovatelju arhitektonsko-urbanističkih maketa.

Pored dodjele nagrada uručiti će se ULUPUH-ovo priznanje za poseban doprinos ugledu udruge Dori Pezić Mijatović (1937.), renomiranoj keramičarki, članici ULUPUH-a od 1967. godine koja redovito izlaže samostalno te sudjeluje na brojnim grupnim izložbama i relevantnim međunarodnim izložbama keramike, a radovi joj se nalaze se u fundusima mnogih muzeja i galerija.

Nagrade će uručiti dr. sc. Andrija Mikulić, predsjednik Gradske skupštine Grada Zagreba, dok će predsjednica ULUPUH-a dr. art. Ivana Bakal uručiti će pohvale i priznanja te proglasiti počasne članove ULUPUH-a.

Žživotni put Davora Grünwalda (Zagreb, 20. ožujka 1943.), kako se ističe u obrazloženju nagrade, zrcali vrijeme i okolnosti u kojima jedjelovao jednako kao što predstavlja uspješan primjer njihova nadilaženja. Kao student Elektrotehničkog fakulteta, pod dojmom izložbe talijanskog industrijskog dizajna koja je 1964. godine održana u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, opredjeljuje se za industrijski dizajn kao svoje životno zvanje, iako u to vrijeme u Jugoslaviji nije bilo odgovarajućeg studija. Stoga iste godine odlazi u Beč gdje upisuje Akademie fur Angewandte Kunst (Akademija primijenjene umjetnosti), Odjel za industrijski dizajn, gdje s uspjehom diplomira i 1968. godine upisuje magisterij. Iste se godine vraća se u Zagreb kao prvi formalno educirani industrijski dizajner u Hrvatskoj . Po povratku biva primljen u članstvo ULUPUH-a gdje zajedno s kolegama V. Žitkovićem i A. Karavanićem osniva Sekciju za industrijski dizajn te pokreće nagradu Yu-Design koja se dodjeljivala 1972. i 1973.

Osniva vlastiti dizajnerski studio Prodesign, te kao samostalni dizajner dizajnira niz elektroničkih kalkulatora za Tvornicu računskih strojeva (1969. – 1974.), alatne strojeve za Prvomajsku (1969. – 1974.) te stolice za rad u tvornicama u suradnji s Tvornicom metalnog namještaja Jadran (1973.). Za dizajn alatnih strojeva Prvomajske 1974., kao tridesetogodišnjak i tada najmlađi laureat, dobiva i Nagradu grada Zagreba. Ubrzo nakon toga zbog nemogućnosti nastavka djelovanja (zabrana suradnje tvornica sa samostalnim profesionalcima) 1975. napušta Hrvatsku i odlazi u Kanadu. Tamo se učlanjuje u ACID (Association of Chartered Industrial Designers – Canada). Relativno često mijenja status zaposlenja (korporacija, konzultanska tvrtka, slobodna profesija) te na taj način uspijeva dizajnirati široki raspon proizvoda:kompjuterske konzole, kompjuterske brze štampače, medicinske elektronske uređaje, poljoprivredne strojeve, geofizičke instrumente i naprave, geofizičke “ribe” i “ptice”. Za jedan geofizički uređajdobiva prestižnu Canada Design Award. Godine 1980. seli s obitelji u Toronto. Do 1984. godine radi za kanadsku tvrtku Delfax gdje s uspjehom realizira nekoliko koncepata brzih štampača (fast printers). Od 1985., zaposlivši se u tvrtki Geonics, posvećuje se gotovo isključivo dizajnu proizvoda za geofizičku industriju, sve do 2008. kada odlazi u mirovinu. Od početka karijere aktivan je u dizajnerskim organizacijama – član je Kanadskog udruženja industrijskih dizajnera od 1975., od 1990. do 2000. obnaša dužnost dopredsjednika AMCA (Udruženje bivših studenata hrvatskih sveučilišta), član je ULUPUH-a (već gotovo pet desetljeća) i Hrvatskog dizajnerskog društva koje mu je ove godine u HDD galeriji priredilo retrospektivu “Davor Grünwald: Retrorama industrijskog dizajna 1968. – 2008.” prema kustoskoj koncepciji Marka Goluba i Koraljke Vlajo.



Nagrada za najbolji izložbeni projekt u 2017. godine bit će uručena Dvanaestom izdanju Zgraf-a, međunarodne manifestacije grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija održanom od 9. do 24. siječnja ove godine u Zagrebu. U Laubi – kući za ljude i umjetnost bila je postavljena glavna revijalna izložba međunarodno selektiranih radova te tematska izložba „Društvene reprize“, prema koncepciji i u selekciji gosta teoretičara Ricka Poynora. Osvrnuvši se na pojavu ponavljanja stilova u grafičkom dizajnu, u uvodnom tekstu u katalogu Rick Poynor je napisao: „Pravi put za napredne grafičke dizajnere je ignoriranje podmuklog utjecaja modernih stilističkih mema, čija je najveća briga nametanje istinskog manjka različitosti grafičkoj sferi, te umjesto toga, poklanjanje pomne pažnje osobitostima svakog projekta i poruci koju želi prenijeti. (…) Grafička metoda koju određuje u prvom redu kontekst posjeduje bezgraničan potencijal: ona može trajati – ili se reprizirati – vječno jer su svakodnevna mjesta i konteksti u kojima se dizajn pojavljuje beskonačno promjenjivi. Uz brojne svjetski ugledne dizajnere i teoretičare dizajna koji su sudjelovali u programu kao članovi žirija i predavači, Zgraf 12 pružio je najširoj i stručnoj javnosti jedinstvenu priliku za neposredan uvid u međunarodnu grafičko-dizajnersku produkciju te valorizaciju domaće produkcije u kontekstu aktualnih svjetskih dostignuća i trendova. U nastanku manifestacije su sudjelovali Morana Matković, Maja Vukušić, Mihaela Richter, Dejan Kršić i Vizualni identitet OAZA, Nina Bačun, Roberta Bratović, Ivana Borovnjak, Maja Kolar, Tina Ivezić, Ana-Marija Poljanec

Nagrada za najbolji izdavački projekt u 2017. godini bit će uručena urednicima knjige pokojne Ane Lendvaj „ULUPUH-ova modna povijest – Umjetnost odijevanja“ Doroteji Jendrić i Davoru Klariću. Dizajn knjige potpisuje Sanja Bachrach Krištofić. Knjiga obuhvaća dugogodišnje djelovanje Ane Lendvaj na proučavanju i popularizaciji hrvatske mode, posebno autora članova ULUPUH-ove Sekcije za oblikovanje odijevanja čiji su protagonisti u proteklih 67 godina djelovanja udruge predstavljeni bogatim slikovnim materijalom. Pored toga, knjiga predstavlja „inventar“ modnih događanja, njihovih protagonista te društvene i gospodarske trenutke koji su pratili ili potaknuli događanja važna za oblikovanje odjeće tijekom 20. i na početku 21. stoljeća, te je istodobno edukativnog i povijesno-kritičkog karaktera. Pisana se povijest hrvatske primijenjene modne umjetnosti oslanja mahom na kataloge izložbi, deplijane i druge male, fragmentarne pisane materijale, kao i na novinsku kritičku i prikazivačku praksu. Stoga ova knjiga predstavlja značajan doprinos memoriji hrvatske primijenjene modne umjetnosti. Povodom 20 godina od osnutka Sekcije za oblikovanje odijevanja pod današnjim imenom, 1996. godine, Ana Lendvaj sažeto je izrazila smisao njezina postojanja kojim se vodila i u osmišljavanju ove knjige, svojevrsne monografije sekcije:„Svakom novom revijom, izložbom ili modnom akcijom ULUPUH-ove Sekcije za oblikovanje odijevanja jasno se potvrđuje smisao te udruge, koja prepoznaje onu dimenziju modnog dizajna koja pripada umjetnosti koliko i modi. Uvijek u različitim omjerima, ali nikada izvan njih. Oblikovanje odijevanja nije uvijek umjetnost – ali kad u rijetkim slučajevima jest, onda je alibi za postojanje ULUPUH-ove sekcije.“

Na posljetku, Nagrada za najboljeg mladog umjetnika bit će uručena Ivanu Capanu (1983.) koji jezavršio Graditeljsku tehničku školu, visokogradnju te Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – zvanje: diplomirani inženjer arhitekture i magistar arhitekture. Od 2008. godine redovito sudjeluje na brojnim arhitektonsko-urbanističkim natječajima te izrađuje arhitektonsko-urbanističke makete za javne natječaje i prezentacije projekata. Član je ULUPUH-a, Sekcije za oblikovanje arhitektonsko-urbanističkih maketa te DAZ-a, Društva arhitekata Zagreba. Dobitnik je više nagrada, od kojih izdvajamo 1. nagrada – studentski natječaj „ ISOVER“,; 3. nagrada – javni natječaj – park Mirogoj u Zagrebu, 2009. Od 2008. do danas u suradnji s Igorom Kozlinom potpisuje niz arhitektonsko-urbanističkih maketa za javne natječaje i prezentacije projekata: Muzej za umjetnost i obrt – maketa za potrebe izložbe „Herman Bolle – graditelj hrvatske metropole“ u MUO (danas stalni postav u MUO); Mirogojske arkade – maketa za potrebe izložbe „Herman Bolle – graditelj hrvatske metropole“ u MUO; Makedonska pravoslavna crkva u Zagrebu (STUDIO BF) – prezentacijska maketa; Vrtić na Čiovu i druge.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI