Stručni žiri Grand Prixa Hrvatske udruge za odnose s javnošću objavio je popis deset osoba koje su se prošle godine u Hrvatskoj istaknule lošom javnom komunikacijom.
Naime, iako je žiri snažno orijentiran na isticanje dobrih komunikacijskih praksi, pokazalo se da to nije dovoljno za unapređenje komunikacije u javnom prostoru. Zbog toga je žiri i ove godine temeljito analizirao prethodnu godinu te napravio popis osoba koje trebaju poraditi na svojoj komunikaciji kako bi ona postala otvorena i konstruktivna.
Na tom su popisu potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva, poduzetništva i obrta Martina Dalić, ministar zdravstva Milan Kujundžić, ministrica demografije, obitelji, mladih i socijalne politike Nada Murganić, saborski zastupnici Davor Bernardić (Socijaldemokratska partija Hrvatske) i Željko Glasnović (nezavisni zastupnik), glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan, rektor Sveučilišta u Zagrebu Damir Boras, sisački biskup Vlado Košić, predsjednik Hrvatske narodne stranke – liberalnih demokrata Ivan Vrdoljak i predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker.
„Napraviti uži izbor najvećih komunikacijskih gafova zaista nije bio lak zadatak i ovaj bi popis mogao biti i trostruko duži. Međutim, odlučili smo se usredotočiti na deset osoba koje su se prošle godine zaista istaknule lošom komunikacijom, neovisno o tome jesu li ostale zapamćene po izoliranim slučajevima ili su kontinuirano loše ili nedovoljno komunicirale“, kazala je Maja Gradišar Perotić, zamjenica predsjednika žirija 11. Grand PRixa HUOJ-a.
Jedna osoba s ovog popisa u utorak, 20. veljače bit će proglašena Antikomunikatorom 2018. godine, pa će dobiti Šipak godine.
„Nadamo se da će to biti poticaj „pobjedniku“, ali i ostalima u užem izboru da razmisle o tome kako mogu biti jasniji, precizniji, otvoreniji, tolerantniji i općenito bolji u prenošenju poruka svojim javnostima u budućnosti“, istaknula je Maja Gradišar Perotić.
Pošle je godine Antikomunikatorom godine proglašen rektor Boras, a budući da su mu izostali volja i trud za unapređenjem komunikacije, za istu titulu konkurira i ove godine.
______________________________________________________________________________
Slijede obrazloženja žirija o istaknutim primjerima loše komunikacije u 2017. godini.
(Osobe su navedene abecednim redom njihovih prezimena.)
Davor Bernardić
Neuvjerljiv, neautentičan i monoton u komunikaciji s nedostatkom liderskih osobina – riječi su kojima bismo na temelju njegovih komunikacijskih karakteristika opisali Davora Bernardića, predsjednika SDP-a. Od šefa oporbe zaista bismo očekivali puno više na komunikacijskom polju, osobito kad se uzme u obzir koliko su mu vladajući u protekloj godini dali prilika na kojima se mogao nametnuti i žestoko poentirati. Nemamo ništa protiv kampanje za poticanje kupovine domaćih proizvoda, sa čokoladom i kiselim zeljem na čelu, ali ne u trenutku kad se oporba mora baviti puno važnijim pitanjima i ne u obliku dvaju tvitova nakon kojih je, očito zbog nerazumijevanja javnosti, od kampanje naglo odustao. Šlag na tortu bavljenja nebitnim dodao je ponovno u vrijeme ključnih potresa u Vladi, nakon razrješavanja trojice ministara, kad je javnosti pokazao svoju fascinaciju Twitterom te se upustio, prilično neshvatljivo, čak i infantilno, u komunikacijske eksperimente na toj društvenoj mreži. U samo sat vremena objavio je anketu o održavanju izvanrednih izbora, potom se bavio ulogom Twittera u društvu, zatim je obećao novu platformu za promjene, najavio još više svojeg tvitanja i zaključio da je Zagreb lijep po kiši.
Damir Boras
Čovjek bi rekao da je jedna nominacija za Antikomunikatora dovoljna da te potakne na razmišljanje o komunikacijskim vještinama i obrascima ponašanja u javnim nastupima, a pogotovo bi se stvari trebale mijenjati ako je nominacija pretvorena u pobjedu i nimalo laskavu titulu „Šipka godine“. No, ne i kod Damira Borasa, rektora Sveučilišta u Zagrebu, koji je na prošlogodišnjem Grand PRixu zbog svoje iznimno loše javne komunikacije, obilježene neadekvatnim i neprimjerenim javnim nastupom, odnio pobjedu u toj kategoriji. Umjesto da novostečenu titulu Antikomunikatora shvati kao apel na promjene u svom javnom nastupu, Boras je u 2017. uspio otići i korak dalje. Promoviranjem novog komunikacijskog alata, sažetog u staru zagorsku „s’e bum vas tužil“, uspio je iznenaditi kompletnu hrvatsku javnost, akademsku zajednicu te hrvatskog premijera i resornu ministricu glavom i bradom. Iako bi se moglo misliti da je ponovljena nominacija posljedica tek nedavne tužbe protiv studenta Hrvatskih studija Luke Kovača, koja je zgrozila kompletnu hrvatsku javnost te je u konačnici povučena, treba napomenuti da je to tek posljednja u nizu tužbi koje je rektor podnosio u prošloj godini, a o kojima smo imali prilike čitati u medijima.
Dinko Cvitan
Netransparentnost u komuniciranju te prešućivanje podataka od javnog značaja obilježja su prošlogodišnje komunikacije Dinka Cvitana, glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske kojima je zaslužio ući na ovaj popis. Na primjeru afere Dnevnice mogli smo se uvjeriti u glasnović, košić
nedosljednost i neiskrenost u komuniciranju koja je rezultirala ozbiljnom reputacijskom krizom DORH-a. Nakon izjave da državno odvjetništvo samo istražuje predmet, pojavio se na zajedničkoj konferenciji za novinare s premijerom i izjavio da istraga koju je provela Vlada, ukazuje na potrebu istraživanja predmeta. Tri dana kasnije izjavio je da je državno odvjetništvo samostalno istraživalo taj predmet, a potom je jednom novinaru rekao da nije znao za zahtjev o provođenju istrage jer je bio izvan ureda. Uz to je kao dužnosnik morao izvijestiti javnost da mu je sin zaposlenik Konzuma, no on je to priznao tek nakon što su novinari došli do tog podatka. Kasnio je i u objavi informacije da s Predsjednicom putuje u Rusiju, nakon čega su mediji objavljivali neprovjerene informacije o sadržaju tamošnjih razgovora. Stječe se dojam da je Cvitan smetnuo s uma osnove – važnost pripreme i oblikovanja jasnih poruka, s fokusom na iskrenost i otvorenost, što je jedino dostojno važne funkcije koju obavlja.
Martina Dalić
Suočavanje s jednim od najvećih izazova u hrvatskome gospodarstvu dosad, krizom u Agrokoru, i koraci u rješavanju krizne situacije pokazali su se lakšim zalogajem za Martinu Dalić, potpredsjednicu Vlade i ministricu gospodarstva, poduzetništva i obrta, od komunikacije koja je pratila njezin rad. Njezinu je komunikaciju u 2017. godini obilježila agresivnost u potpunom neskladu s pozicijom i institucijom koju je predstavljala. Nemogućnost da kontrolira svoje emocije i ne prepusti im se u raspravi s političkim neistomišljenicima, padajući pod utjecaj uobičajenih saborskih prepucavanja i novinarskih provokacija, stvorila je dojam arogantnosti i zakazivanja u upravljanju verbalnom i neverbalnom komunikacijom. Dalić je morala biti svjesna koliko je njezino javno djelovanje podložno kritici i propitkivanju od strane brojnih dionika te na njih biti spremna odgovoriti argumentirano i smireno. U konačnici, takvi ispadi rezultiraju padom razine kvalitetne komunikacije i dijaloga unutar javnog komunikacijskog prostora, unatoč brojnim pruženim prilikama za izgradnju imidža kvalitetnog komunikatora koje je imala upravo zbog krize koja je bila top tema medija mjesecima.
Željko Glasnović
Strijeljao bi suce, lustrirao pravosudni aparat, micao srpske kadrove iz Ministarstva unutarnjih poslova, prognao nevladine udruge, zabijao novinarima mikrofone u stražnjice… Iako su navedene izjave, a ima ih još takvih, u ovom obrazloženju izvučene iz cjelokupnog konteksta, nema tih okolnosti koje bi mogle opravdati takav način komunikacije, osobito kad je riječ o zastupniku u Hrvatskom saboru. Dodaju li se tome napadi na prosvjednike te prijetnje i uvrede upućene kolegama zastupnicima u trenucima kad se ne slažu s njegovim razmišljanjima, nominacija Željka Glasnovića, saborskog zastupnika, za Antikomunikatora godine sasvim je opravdana. Osim što ima poteškoća sa suzdržavanjem od apsolutno neprimjerene komunikacije, Glasnović u svojim izlaganjima često gubi smjer i prebacuje se s teme na temu, zbog čega je teško razaznati na što je točno u pojedinim saborskim nastupima fokusiran. Jedna mu je tema gotovo uvijek zajednička u svim izlaganjima – neprijatelji hrvatskog naroda koje vidi i prepoznaje svugdje oko sebe i na koje neprestano upozorava, skrećući tako pozornost s jasnog obrazlaganja svojih stavova oko aktualnih političkih pitanja. Na Glasnovićevom primjeru drugi zastupnici slobodno mogu učiti kako se u Saboru ne bi trebalo komunicirati.
Vlado Košić
U svojim brojnim propovijedima, izjavama i statusima na Facebooku tijekom 2017. godine sisački biskup Vlado Košić širio je netrpeljivost, netoleranciju, pa i mržnju prema određenim političkim i socijalnim skupinama, sasvim neprimjereno poziciji pastira svoje pastve. Ne samo da takvim izjavama nije doprinosio izgradnji kulture javnog dijaloga u Hrvatskoj, već upravo suprotno – slao je poruke koje su bile u suprotnosti s misijom, vizijom i temeljnim vrijednostima vlastite organizacije, katoličke crkve. Uz napade na homoseksualce, migrante, pobačaj i medicinski potpomognutu oplodnju, prozivao je i mlade zbog odlaska iz Hrvatske u inozemstvo te ih optuživao za pomodarstvo i dezerterstvo. Uz to se „proslavio“ i javnim kritikama hrvatskih medija, osobito onih s kojima se razilazio u mišljenjima, navodeći da se kod njih krije sam sotona. Dotaknuo se i potrebe za lustracijom u javnim službama, i to tijekom služenja misa i svojih propovijedi. Uz to bismo istaknuli i njegovo osebujno nerazumijevanje principa korištenja društvenih mreža, prvenstveno Facebooka kao medija, koji u jednom trenutku koristi kao javni kanal za iznošenje svojih mišljenja i stavova, da bi se potom branio od kritika isticanjem kako je riječ o njegovom privatnom komunikacijskom kanalu.
Milan Kujundžić
Niz komunikacijskih i prezentacijskih gafova obilježio je u 2017. godini javno djelovanje Milana Kujundžića, ministra zdravstva, a naposljetku je i sam na kraju godine zaključio da se njega uljepšati ne može. Zaboravio je ministar pritom kako se unapređenje komunikacijskih vještina ne može izjednačiti s „uljepšavanjem“, već ponajprije s jasnijim artikuliranjem i oblikovanjem poruka koje su važne svakoj od njegovih ciljanih skupina. A kad si na čelu najosjetljivijeg sektora u društvu – zdravstva – takvih je tema napretek. Njegove su neprimjereno oblikovane i ideološki obojane izjave te iznošenje osobnih stavova često bili u suštoj suprotnosti s funkcijom koju obnaša i odgovornosti koju ima prema pacijentima, zdravstvenim radnicima, medijima i drugim dionicima. U javnosti će ostati upamćen i po neslavnom izlaganju na jednako tako neslavno završenom natječaju grada Zagreba za sjedište Europske agencije za lijekove, kao i po svojim neprimjerenim medijskim izjavama i iznošenju osobnih stavova. U konačnici, svoj cjelokupan odnos prema resoru, a samim tim i prema komuniciranju (ne)uspjeha ministarstva na čijem je čelu, sažeo je u odgovoru na novinarsko pitanje o svojoj smjeni: „Došao sam raditi, a neću biti tužan i ako ne budem radio, zdravstvo je uistinu težak resor“.
Nada Murganić
Je li ikome jasno što se zapravo dogodilo s paketićima koji su početkom prosinca umjesto u rukama potrebite djece završili u privatnom katoličkom vrtiću? Iz nesuvisle komunikacije ministrice demografije, obitelji, mladih i socijalne politike Nade Murganić dalo bi se zaključiti da nije jasno ni njoj samoj. Novinari koje je zanimalo zbog čega su paketi s oznakom Europskoga socijalnog fonda doneseni u privatni vrtić, ostali su bez odgovora, jer su i ministrica Murganić i državna tajnica Mađerić munjevito nestale te prepustile ravnateljici vrtića da se bavi medijima. Murganić je kasnije objašnjavala kako se radilo o promotivnim materijalima fondova Europske unije, a ne poklonima nabavljenima iz humanitarnih sredstava. Ipak, ostalo je neobjašnjeno zbog čega je u pozivu medijima bilo izričito naglašeno da će Ministarstvo polaznike dječjeg vrtića darivati paketima koje sufinancira Europska unija iz Fonda europske pomoći za najpotrebitije i Europskog socijalnog fonda. S obzirom na to da je slučaj pod istragom Europske komisije, vjerujemo da ćemo uskoro dobiti objašnjenje, a dotad podsjećamo da kvalitetna javna komunikacija obuhvaća i precizno sastavljanje poziva za medije, strukturirano i jasno komuniciranje te suočavanje s novinarskim pitanjima.
Davor Šuker
Svojim (ne)komuniciranjem i izbjegavanjem očitovanja na pitanja od javnog interesa stari/novi predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Davor Šuker potvrđivao je sliku javnosti o Hrvatskom nogometnom savezu kao začahurenoj, zatvorenoj i nepristupačnoj organizaciji. Propustio je očitovati se o prekidu utakmice Hrvatska – Kosovo i u toj je situaciji bio nedostupan medijima, pokazavši tako potpuno ignoriranje opravdanog interesa javnosti i nepoštivanje novinarskog poziva. Po pitanju bilo kakvih informacija o poslovanju Saveza, poput problematike izgradnje nogometnog kampa na zagrebačkim Sveticama te potom odustajanja od tog projekta, bio je potpuno netransparentan. Skrivao se od javnosti kad je javnost očekivala da se kao čelni čovjek saveza očituje, čime je ostavio dojam nevjerodostojnosti, nedostatka vizije i liderstva, kao i nevjerojatnog neiskustva u komunikaciji. U rjeđim trenucima kad je i komunicirao s medijima, činio je to često s vidljivim prezirom, svisoka i bez minimuma komunikacijske kulture. Činilo se kao da javnosti nema što suvislo reći, dok je s druge strane ta ista javnost imala toliko pitanja za njega, i time je pokazao da je njegovo ponašanje bilo ispod svake razine očekivane javne komunikacije.
Ivan Vrdoljak
Nakon što je pukla suradnja HDZ-a i Mosta, tjednima je u intervjuima, na Twitteru, na sjednicama Sabora i u drugim prilikama tvrdio da HNS neće sudjelovati u većini Andreja Plenkovića, da kreću u opoziv „Titanik-vlade“, da neće ići u preslagivanja niti dati podršku manjinskoj vladi. Trebalo je samo mjesec dana nakon tih rezolutnih izjava da Ivan Vrdoljak, predsjednik HNS-a, uputi prijedlog na sjednici Predsjedništva stranke da uđu u koaliciju s HDZ-om. Potom je odlučeno da ipak ne ulaze u Vladu, da bi dan nakon toga HNS ipak odlučio krenuti u suradnju s HDZ-om. Brojni su politički komentatori bili suglasni u tome da je Vrdoljak tjednima prije odluke na stranačkim tijelima s HDZ-om, izravno ili preko posrednika, dogovarao koaliciju, što je kasnije u medijima potvrdio i Vladimir Šeks. Na temelju svega toga vidljivo je da su komuniciranje Ivana Vrdoljaka u 2017. godini obilježile nedosljednost, neodlučnost i neiskrenost, koje su HNS-ove birače, novinare i ostatak javnosti zbunjivale do krajnjih granica. Podsjetimo još i na to da je početkom lipnja Vrdoljak dao ostavku i najavio odlazak u mirovinu, da bi potom sredinom prosinca ponovno došao na čelo stranke.