Miniranje Alvareza i Sberbanke, odnosno njihovih pokušaja da spase što se od Agrokora spasiti da i time vrate svoja ulaganja koja se mjere desecima milijardi kuna, poprimilo je nakaradne razmjere
Lex Holjevac
Dragi Andrej,
Zbrajajući jutros sva svoja dugovanja, neplaćene račune i kredite zaključio sam da mi prijeti stečaj zbog nagomilanih kratkoročnih obaveza. Možete li, molim Vas, donijeti neki zakon po kojem idućih 15 mjeseci ne moram plaćati svoje obaveze, režije, kredite, niti TV pretplatu, po kojem ne moram platiti hranu, pelene i gorivo koje sam prošlog mjeseca uzeo na kreditnu karticu, dakle uz odgodu plaćanja, i po kojemm u idućih 15 mjeseci nitko sudski, niti izvansudski neće smjeti pokretati nikakve postupke za prisilnu naplatu protiv mene? Naročito onaj zločesti Hanžeković, jer me je već jednom ovršio za TV pretplatu. Koju ne plaćam iz principa, jer isto tako iz principa ne gledam HRT.
Isto tako bi bilo lijepo kad biste ljubazno zamolili one kojima sam ostao dužan da mi i dalje nastave prodavati meso, mlijeko, kruh, povrće i sve ostalo što mi je potrebno za normalno funkcioniranje domaćinstva. Stare dugove ću im platiti kad i ako budem imao novaca, najranije za negdje godinu i pol, a ako ne – onda ništa.
Usto, molio bih da urgirate kod domaćih banaka da mi dodijele kredit za kratkoročnu likvidnost, kako bih mogao malo stabilizirati svoju financijsku situaciju koja je prilično napeta. Ako banke smatraju da nisam kreditno sposoban, uvjerite ih da je to stvar državnog interesa i napomenite im da će moju kuću preuzeti zli ruski bankari ako mi oni ne daju kredit. I da, svakako bih volio kad biste dali banci državno jamstvo za taj kredit, kako bi ga, u slučaju da ga ja ipak ne budem mogao vraćati, vratili porezni obveznici.
Kredit mi je nužno potreban i zbog priprema za turističku sezonu, odnosno da mogu s familijom otići na more barem mjesec dana. Čuo sam da gostuje neki DJ A3 ovih dana u Hrvatskoj, pa sam mislio skočiti i do Zrča, ali navodno ste vi to gostovanje otkazali, pa nam sad ostaje plesati na neku drugu muziku.
Hvala, vaš Marcel Holjevac.
Lex Agrokor
Vlada je učinila ono što se od nje i očekivalo – aktivirala zakon kojim je poslala svog namjesnika u Agrokor, kako upravljanje njime ne bi preuzeo Antonio Alvarez III., kojeg je imenovala Sberbanka kako bi pokušao spasiti koncern, time i njihova ulaganja. Ruske banke su odmah rekle da su spremne ubaciti novih 300 milijuna eura u Agrokor kako bi se stabiliziralo poslovanje, ali su to aktiviranjem zakona povukle.
Miniranje Alvareza i Sberbanke, odnosno njihovih pokušaja da spase što se od Agrokora spasiti da i time vrate svoja ulaganja koja se mjere desecima milijardi kuna, poprimilo je nakaradne razmjere. Od sprdanja s njim kao DJ-em, prijave da radi u Hrvatskoj bez radne dozvole, slanja zahtjeva da Konzum ode u stečaj – očito od strane Vlade, a preko svog proxyja, pa čak do toga da je sama država blokirala račune Agrokora zbog razmjerno minornog poreznog duga! Očito, cilj je bio otjerati Ruse iz igre, po direktivi iz Buzina. I postaviti politički kadar na čelo, koji će raditi po partijskim direktivama.
Dakle, jedan od najboljih svjetskih stručnjaka za restrukturiranje posrnulih tvrtki, iza kojeg stoji neizmjeran kapital Sberbanke, Alvarez kaže da “nikad nije u rukama imao složeniji zadatak” – a onda dođe Ramljak, kojeg su HDZ-ovci izabrali jednakom brzinom kojom su donijeli i nesuvisli i neustavni zakon, te odmah kaže da je “situacija puno bolja nego što je mislio”. Sat vremena nakon što je renomirana reiting agencija Moodys ocijenila da Agrokoru vrlo vjerojatno slijedi stečaj – jer za razliku od Rusa, država jednostavno nema novca za njegovo spašavanje, da ga baš vodi i komitet Nobelovaca – on kaže kako je “to samo neko njihovo mišljenje”! I kako je s bankama postigao sporazum o 150 milijuna eura kredita – pola onog što se spominjalo dan ranije! – koji bi trebali Agrokor održati na životu oko 45 dana. Ono, do lokalnih izbora, a kasnije što Bog da. Sve pod parolom – “novac hoćemo, makar i od Rusa, ali bi bez njih vodili kompaniju i potjerali njihove stručnjake.”
A onda je i taj prepolovljeni iznos prepolovljen, dakle s “obećanih 300 milijuna” smo došli na danih 80 milijuna kuna, jer su ruske banke, očekivano, odlučile povući se iz priče ukoliko njihove tražbine ne dobiju supersenioritet. Posve normalan potez u bankarstvu, kad se radi o praktički bankrotiranoj kompaniji: domaće banke, sa sjedištem u RH, su pak po političkoj direktivi morale pristati dati Agrokoru kredit od 80 milijuna eura, koji će biti dostatan tek za isplatu plaća ovog ili idućeg tjedna, i možda i za plaćanje kupona za kredit od 300 milijuna eura koji dolaze na naplatu 1. svibnja. Ukoliko ih Agrokor ne isplati, automatski je bankrotirao. Za plaćanje dobavljača vjerojatno neće biti novca.
Zašto je Vlada odlučila odbiti mogućnost da Rusi svojim novcem i znanjem spase Agrokor i time ga odlučila poslati u sad već prilično izvjesnu propast, koja će za sobom povući i brojne druge firme u Hrvatskoj i velik dio hrvatske ekonomije? Očito, iz političkih razloga, u interesu naših “zapadnih prijatelja i saveznika” koji svoje prijateljstvo i savezništvo neprestano dokazuju gurajući Srbiju u EU i lijepeći nam packe ako se nešto bunimo protiv Vučića (jer kao što Rusi ne smiju preuzeti Agrokor, ne smiju ni Srbiju, i zato će Srbiji biti sve dozvoljeno dok god koketira sa zapadom, na štetu Hrvatske). Zašto smo propustili mogućnost da vratimo dio suvereniteta i prestanemo se ponašati kao puki vazali, te steknemo adut za cjenkanje i usto si otvorimo preko Agrokora rusko tržište?
Jer u Hrvatskoj vlada uvjerenje kako su Rusi saveznici Srbije, a zapad naš. Koje nije baš posve točno, ako i nije posve pogrešno, ali je svakako bolje imati položaj gdje ste donekle neovisni i lavirate između dvije strane, što Vučić vrlo uspješno radi i dobiva ustupke od jednih i drugih, nego se postaviti u vazalni odnos i stalno dobivati packe po prstima. Uostalom, jeste li primijetili da su naši jugofili i radikalni ljevičari redom postali vrlo proamerički i antiruski raspoloženi u zadnje vrijeme? Oni su uvijek najbolji lakmus svega.
I zato jer Plenković očito više drži do naputaka iz Buzina i Bruxellesa nego do nacionalnog interesa, a on nije sporan: spasiti Agrokor, ali nipošto novcem poreznih obveznika. Dakle, prepustiti njegovo spašavanje onom tko je uložio novac i tko ima interesa spasiti ga, te mu u tome pomoći, a ne te pokušaje minirati.
Jer, Hrvatska nema novca da spasi Agrokor od propasti. A pad Agrokora sigurno ne može proći bez ogromnih, jako, jako loših posljedica po hrvatsku ekonomiju. Ne bi me iznenadilo niti da uskoro država počne isplaćivati mirovine u K+ bonovima, nakon patetičnih poziva kupcima da kupuju u Konzumu i dobavljačima da nastave isporučivati robu za koju im nitko ne jamči da će biti plaćena.
Petrov ima lukav plan
Nedavno sam za Petrova napisao kako je on samo malo ozbiljniji Pernar, a sad je to i dokazao. “Smatram da sve hrvatske kompanije, kada ove iz Agrokora izađu na tržište, trebaju sudjelovati u kupnji, jer smatram da nam ne treba jedan gigant, već niz jakih hrvatskih kompanija. Ako tako postavimo pravila – udaramo zdrave temelje ekonomiji i tržišnu utakmicu”, rekao je Petrov.
U samo jednoj rečenici izrekao je tri gluposti. Prvo, Hrvatskoj u današnjoj “ekonomiji veličine” i te kako treba tvrtka veličine Agrokora, iz istih razloga iz kojih Nijemcima treba jedan VW koncern i Siemens, a ne puno malih tvrtki, ili ako hoćete jedan Lidl, a ne puno malih kvartovskih dućana, jer se samo tako može biti konkurentan i probijati se na međunarodna tržišta. Tu ne važi provincijska logika.
Drugo, prodati kompanije iz sastava Agrokora bi značilo oštetiti vjerovnike kompanije, što bi rezultiralo tužbama i međunarodnim arbitražama kojih je gubitak zajamčen. Da ne govorimo da kompanije iz sastava Agrokora ukupno ne vrijede niti petinu duga korporacije.
I treće, najvažnije, Božo bi da “jake hrvatske firme” kupe Agrokorove propale firme i tako upropaste same sebe. Ovako, Božo. Ja predlažem da država proda HEP građanima, pa da onda tim parama kupi INU od Mađara. Onda da proda INU Rusima i tim parama kupi od njih natrag Agrokor. Onda da proda Agrokor Mađarima i tim parama vrati dug Rusima. Da, znam, lukav plan. Da mu stavite rep, zvao bi se lisica. Kao i Božin. Možda bi za sve nas ipak bilo bolje da se vrati u Metković. Pacijentima. On je očito najozbiljnije shvatio Plenkovićeve riječi od prošlog tjedna da je najveći problem Hrvatske populizam, pa se protiv njega bori demagogijom.
Soroščad se opet buni
Predsjednik susjedne Mađarske, Janos Ader nam je došao u posjet, a kako je poznato da je tamo na vlasti tamošnji Karamarko / Trump / Hitler koji se odaziva na Orban, tako su se tzv. “udruge civilnog društva” digle na stražnje noge. Jer, posao tolerantnih antifašista je zatrti svakog tko ne vodi politiku koja je njima po volji. Difamacijom, javnom hajkom, pa i toljagama i šakama, što smo nedavno viđali po SAD-u nakon Trumpove pobjede. Po uzoru za svoje duhovne prethodnike iz 1933. godine. Samo su ti barem bili iskreni oko toga što su i tko su zapravo.
Pa su tako Kuća ljudskih prava Zagreb i Platforma za međunarodnu građansku solidarnost Hrvatske, sa Soroševog platnog spiska, zatražili da predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Andrej Plenković u razgovorima s mađarskim predsjednikom “nedvosmisleno izraze svoju zabrinutost zbog neprekidnih i opsežnih povreda ljudskih prava u Mađarskoj”.
Povod nije teško naći – Orban je Soroševe plaćenike u toj zemlji jednostavno ostavio bez državnog novca i zabranio rad Soroševom sveučilištu. A tko je protiv Soroša, koji diljem svijeta ruši demokratski izabrane vlade i općenito demokratsko razmišljanje kako bi postavio ideološke fanatike i demagoge, taj je protiv demokracije i ljudskih prava.
Možda bi konačno i bilo vrijeme da Plenković i Kolinda Grabar-Kitarović nešto i osude. Recimo, djelovanje Soroša i njegovih udruga i njihovo petljanje u demokratske procese. Kao što je svojedobno Crkva razdvojena od politike, tako trebaju biti i razne ideološke sekte.
Čišćenje Ministarstva kulture
Ministrica kulture se primila svog posla zbog kojeg je i dovedena – sanitizacije kulture od bilo kakvih antijugoslavenskih, prohrvatskih i nedovoljno lijevih elemenata. Pa je tako donijela odluku o stavljanju izvan snage Hasanbegovićeve Odluke o imenovanju članova kulturnih vijeća.
Kulturna vijeća osnivaju se pri Ministarstvu kulture za pojedina područja u svrhu predlaganja ciljeva kulturne politike, te predlaganja kulturnih programa koji se financiraju iz proračuna.
Ona to pravda time što je Hasanbegović te ljude – među njima Slobodan Prosperov-Novak, Hrvoje Juvančić – imenovao za vrijeme mandata tehničke vlade. Zanimljivo je, međutim, da je sam Hasanbegović predlagao da članovi kulturnih vijeća odlaze sa svojih položaja zajedno s ministrom koji ih je imenovao, no ta je zakonska inicijativa nakon njegovog odlaska – stala!
Dakle, koga je prošli ministar imenovao, smijenit ćemo ga, a koga mi imenujemo, ostaje do daljnjeg!
Hasanbegović odbacuje optužbe da ih nije imao pravo imenovati u tehničkom mandatu i najavljuje mogućnost upravnih sporova, jer oni nisu državni dužnosnici, nego tek savjetodavno tijelo i nisu profesionalno zaposleni u Ministarstvu. “I ja sam zatekao članove kulturnih vijeća koje je imenovala ministrica Andrea Zlatar Violić i nisam imao uporišta za njihovu smjenu, budući da takvo uporište u zakonu ne postoji. Oni su radili sve dok im nije istekao mandat”, kaže Hasanbegović i napominje kako je Obuljen rekla da će ih zadržati. Što ju je nagnalo da se predomisli? Možda to što je Hasanbegović sad otvoreno u nemilosti Plenkovića?
Kako god, unutarstranačka demokracija u HDZ-u ide dalje, svi neprijatelji unutarstranačke demokracije će uskoro iz njega biti uklonjeni.
Je li ovo naslovnica Pravde iz vremena Brežnjeva?(priložena dolje)
Ne, ali mogla bi isto tako biti naslovnica “Pyongyang Timesa”. Režimska propaganda u mainstream medijima je time dosegla nove vrhunce.
Dakle, naslov: “Moody’s srušio rejting, ulagači optimistični! Opet vjeruju u Agrokor! Najveći svjetski fondovi uložit će 400 milijuna eura!”
Sve je dakle u najboljem redu, Agrokor će uskrsnuti iz mrtvih do uskrsnog ponedjeljka, do tada će ulagači stajati u redu s milijardama u koferima kako bi kroz Agrokor oplodili svoj novac, a Bruxelles će dijeliti ordenje zaslužnima!
Moody’s, dakle, kaže da će Agrokor u bankrot, a novine kažu da stižu milijarde investicija, da su dobavljači presretni jer mu mogu i dalje isporučivati robu iako im stari dugovi neće biti plaćeni vjerojatno nikad, i da je situacija posve pod kontrolom. Kome vjerovati, Moody’su ili naslovima?
Optimizam ulagača se pokazao tijekom dana, kad su dionice Agrokorovih poduzeća na burzi pale za dobrih 20–30 posto. Sama ideja da bi ulagači mogli biti zainteresirani za ulaganje u kompaniju koja je na pola koraka od potpunog stečaja je otprilike na razini optimizma njemačkih novina iz ’45. i priča o tajnom oružju. Evo, zaustavili smo Ruse na Elbi! Ratna sreća se okreće u našu korist! Moskva pada do kolovoza, HDZ trupe prelaze Karpate!
Nadalje, “Ramljak ne želi Alvareza”. Naslov tipa “Davor Butković odbio Monicu Belucci jer mu nije zgodna”. Alvareza, naravno, nitko nije odbio jer se nije niti prijavio na tender za restrukturiranje Agrokora. Jer se ne želi igrati sa svojom reputacijom preuzimanjem odgovornosti za nešto nad čime nema potpunu kontrolu. Ah, da, što se tiče spomenutih 400 milijuna, tijekom dana je stigla vijest da su ruske banke odbile dalje financirati Agrokor. U medijima je, međutim, to popraćeno naslovima kako je Ramljak odbio ruske banke!
O nekakvim fondovima sa zapada koji bi financirali propalu kompaniju s pola milijarde dolara, ne treba niti sanjati: to se neće dogoditi. A što tek reći na naslov teksta Davora Ivankovića, “Plenkovićeve zasluge: uspio je spriječiti potop države u slučaju Agrokor!” Kako? Time što je praktčki na državu preuzeo dugove Agrokora? Umjesto da ga je pustio da ili propadne, ili da ga spašavaju vjerovnici? I time praktički osigurao Hrvatskoj novo rušenje kreditnog rejtinga? Prinosi na državne obveznice RH rastu iz dana u dan, a to nije dobar znak!
Sve skupa je divan primjer propagandnog novinarstva u svrhu dizanja morala. A banke i tržište su tijekom dana rekli svoje. Suprotno od naslova.
No, Martina Dalić zaslužuje poseban osvrt.
Žena-zmaj
Ministrica gospodarstva Martina Dalić je napravila gaf pred kamerama. Potpredsjednik Hrvatske gospodarske komore, Josip Zaher, inače kao i ona jedan od bivših direktora Ivice Todorića, upitao je ministricu Dalić: “Je li sve riješeno?”. Ona mu je kroz smijeh odgovorila: “Je, mo’š si misliti. Sad se uzdamo u svetog Antu”.
No to samo po sebi ne bi bilo posebno zanimljivo, iako jasno govori o tome koliki je raskorak između vladine propagande u stilu “spasit ćemo Agrokor, pipl mast trast as” i stvarnog stanja stvari.
Ono što je zanimljivo je da je mediji, umjesto kao ono što jest, bezveznjaču sklonu gafovima, prikazuju kao Ksenu ratnicu koja će na svoje mjesto dovesti HDZ, SDP, guvernera i stanje u Agrokoru. Ispada da je našamarala SDP koji je na krizu reagirao otvorivši krizni telefon za žrtve Agrokora, Vujčića koji nije spriječio Todorića da se zadužuje kod Rusa (što je nešto na što guverner HNB-a inače ne može utjecati, jer ruske banke nisu pod njegovom ingerencijom!), Mostovce koji (istina) populistički lupetaju gluposti o uhićenju Todorića (što će svakako riješiti problem pedesetak milijardi kuna duga Agrokora!), i tako dalje.
A u idućih ćemo dana valjda saznati kako je odvalila šamar i generalu Pattonu i prebila Chucka Norrisa. Kad mediji ovako krenu stvarati narodne heroje od državnih dužnosnika, znači da nije dobro. Jer, mediji žive od njihova kritiziranja. Znači da je dogorjelo do noktiju.