Potpisivanje Šibenske deklaracije, predsjednik Nove ljevice znan i kao povjesničar Dragan Markovina, okarakterizirao je kao prijelomnu točku lijevih struja koja je pokazatelj da su ljudi spremni odreći se sitnih razlika u korist relativnosti hrvatske ljevice. Inače, predstavljanje platforme o suradnji izvanparlamentarnih stranaka Nove ljevice, Radničke fronte, Socijalističke radničke partije i Oraha odvilo se u sklopu Festivala alternative i ljevice – Fališ u Šibeniku, a u financiranju festivala sudjelovali su između ostaloga NP Krka, Grad Šibenik te Ministarstvo kulture i šibenska turistička zajednica.
Prema Markovininim riječima, Šibenska deklaracija definira sve što je potrebno raditi u hrvatskoj politici. ”Uvijek je bilo malih političkih stranaka koje su bile antagonizirane, ali model zagrebačkih, a donekle i splitskih lokalnih izbora, pokazao je da se rezultati mogu ostvariti. Sada su se ljudi konačno spremni odreći sitnih razlika kako bi ljevica u Hrvatskoj bila relevantna”, poručio je povjesničar, a Šibenska deklaracija prema najavama iz iste socijalno je usmjerena te sadržava sekularne i antifašističke vrijednosti.
Akcent im je stavljen na ekonomiju te kane mijenjati paradigmu ekonomskog i socijalnog smjera Hrvatske. Susret koji se odvio u subotu u Šibeniku tek je prva od točki okupljanja ljevice, ali Markovina nije definirao radi li se o koaliciji stranaka, no sigurno je kako za ovog povjesničara SDP koji nije dio platforme, nije lijeva politička opcija. Zbog financiranja festivala FALIŠ oglasio se i saborski zastupnik Hrvoje Zekanović prozivajući Ministarstvo kulture zbog nedopustivog financiranja promidžbe političkih stranaka u sklopu šibenskog festivala, a ministricu Ninu Obuljen Koržinek pozvao je da se očituje po tome pitanju.
“Kroz program Ministarstva kulture – inovativne umjetničke i kulturne prakse, financiran je festival u Šibeniku u okviru kojeg se predstavlja politička ‘Šibenska deklaracija’, a predstavljači su Hrvatski laburisti, ORAH, Socijalistička radnička partija, Nova ljevica i Radnička fronta”, rekao je Zekanović dodajući kako tako novac namijenjen kulturi odlazi na promociju političkih stranaka, što on ne smatra ispravnim. Inače, i prilikom osnivanja Nove ljevice u javnosti su se mogle čuti slične poruke poput ovih posljednjih Markovininih. Naime, i tada se tvrdilo kako će zastupati političke programe i projekte kojima je cilj da se svakom hrvatskom građaninu osigura dostojanstven život, socijalna sigurnost i demokratska prava. Ujedno, valja spomenuti kako Inicijativni odbor tvori aktivistica za ženska prava i zagrebačka gradska zastupnica Rada Borić. Tu je i predsjednica hrvatskog PEN-a Nadežda Čačinović, Nikola Devčić s Instituta Ivo Pilar, ali i Zoran Pustić te Vesna Teršelič, ali i neizostavni Markovina.
U Novoj ljevici, Markovina je izabran za predsjednika, potpredsjednica je Borić, a u Izvršnom odboru sjede Želimir Brala, Mirjana Kučer i Nadežda Čačinović. U etičkom odboru sjede Nadežda Čačinović i Teršelič, dok istovremeno nadzorni odbor tvore Mila Vlajo, Nenad Klapčić i Leila Topić. Šef Nove ljevice, Markovina, koji se ujedno doima i kao lider nove platforme rođen je u Mostaru te je djelatnik odsjeka za povijest na splitskom Filozofskom fakultetu. Markovina je diplomirao na temi ‘ZAVNOH – temelji i političko djelovanje’, na Hrvatskim studijima u Zagrebu, dok je na splitskom studiju viši asistent.
Kako je sam u videu iz serije Osobna sjećanja za Documentu priznao odrastao je u miješanoj hrvatsko-srpskoj obitelji, a djed je bio pukovnik u JNA. Početak rata dočekao je u rodnom gradu, s 11 godina, te iz te perspektive u spomenutom videu prepričava svoje djetinjstvo tvrdeći kako svjedoči poremećaju međunacionalnih odnosa i govoru mržnje koji je nastupio. JNA je evakuilara Srbe, ali njegov otac kao narodni zastupnik nije htio otići, međutim, predložio je ostatku obitelji da pobjegnu u Beograd gdje je trebalo biti sigurno. Nakon toga Markovina, s majkom i bratom odlazi u izbjeglište u Lumbardu na Korčuli gdje kraju privodi osnovnu i srednju školu. ,
U videu naglašava kako se na popisu iz 1991. njegov otac i on izjašnjavaju kao Hrvati, a brat i majka kao Jugoslaveni. ”Danas kad čijem Lijepu našu molim Boga da Hrvatska izgubi, meni Hrvatska ništa ne predstavlja”, riječi su čovjeka koji danas s političke platforme najavljuje spas za našu zemlju. Ujedno, njegov je stav da je Domovinski rat za cilj imao obranu od neprijatelja, ali i stvaranje nacionalističke države bez manjina s izračenim uplivom Katoličke crkve u politička pitanja. Za Tuđmana je Markovina jedne prilike naveo kako je riječ o autokratu.
Osebujna biografija krije se i iza Rade Borić, jedne od osnivačica Centra za ženske studije, koja je ujedno i feministička aktivistica te članica međunarodnih ženskih mreža i inicijativa. Na Sveučilištu u Helsinkiju Borić je vodila kolegij o kulturnoj povijesti Balkana i Zagreba, a ujedno radila je i kao lektorica hrvatskog jezika. Na ženskim studijima predaje Čačinović, istovremeno predaje i na Odsjeku za filozofiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta gdje je predavala etiku, a u Centru pak predaje kolegij Žene i filozofija. Čačinović je nekadašnja članica Upravnog odbora Soroševog Instituta Otvoreno društvo. Jedna je od suosnivačica Centra za ženske studije, hrvatska je feministica i filozofkinja.
Bivši veleposlanik u Portugalu iz takozvane Mesićeve kvote Želimir Brala, u travnju 2007. godine smijenjen je prema pisanju Jutarnjg lista zbog tučnjave s vozačem veleposlanstva, no danas je dio Nove ljevice. Karijeru je gradio od 80-ih upravo u Portugalu, radio je kao novinar, a na veleposlaničku funkciju došao je s mjesta asistenta na Katedri za portugalski jezik na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, gdje je viši lektor na odsjeku za romanistiku.
Splitska feministica i aktivistica Mirjana Kučer koordinatorica je udruge Domine i Ženske mreže Hrvatske, jedna je od organizatorica splitskog Gay pridea te je ujedno bila na listi Drugo lice Splita koja je 2013. godine stajala iza Markovinine kandidature za gradonačelnika toga grada. U stranci sudjeluje i predavačica poslovnog učilišta Filaks te članica NO Centra za ženske studije Mila Vlajo, a tu je i Leila Topović kustosica zagrebačkog Muzeja suvremene umjetnosti, sudionica programa Vox Feminae Platforme te članica Centra za ženske studije. Teršelić je pak na čelu Udruge Documenta, rođena je u Ljubljani, feministička je i mirovna aktivistica te suosnivačica Antiratne kampanje Hrvatske te njena korordinatorica od 1991. do 1998. godine, suonivačica je Savaruna, Zelene akcije u čijem je Nadzornom odboru, ujedno suosnivačica je Centra za ženske studije te Centra za mirovne studije kojemu je bila i direktorica.
Nikola Devčić Mišo direktor je Subversive Festivala, osnivač udruge Bijeli val te izdavač časopisa Up&Udnerground. Subversive dobiva novac od države, a zagrebački Subversive Festival novinar Denis Kuljiš svojedobno je ocijenio kao renomiranu smotru radikalnih mislilaca. Udruga je za tri godine od HAVC-a u tri godine dobila 320 tisuća kuna, a iz Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti osigurali su potporu od gotovo milijun kuna, a tu je i sponzorstvo HT-a.
Prema podatcima o financiranju udruga od države je dobiveno oko 3,2 milijuna kuna, a iz Ministarstva kulture u svega nekoliko godina dodijeljeno im je za razne projekte 1,9 milijuna kuna. Na koncu spomenimo i Zorana Pusića, široj javnosti znanog i kao brata nekadašnje ministrice Vesne Pusić za čijeg je mandata Ministarstvo vanjskih poslova izdašno dijelilo financijska sredstva. Pusić je radio kao profesor matekatike na zagrebačkom Grafičkom fakultetu, vodi GOLJP čiji je osnivač te preko dvadeset godina radi na izgradnji civilnog društva u Hrvatskoj. Svi oni što izravno, što neizravno, dio su nove platforme predstavljene tijekom vikenda u Šibeniku.