Ustavni sud je odbio žalbu za ukidanje istražnog zatvora 14-godišnjoj djevojčici koja je osumnjičena za sudjeloanje u ubojstvu trogodišnjeg dječaka, kojeg je izvela zajedno s majkom, Chiarom Pašić, a koje se dogodilo u svibnju prošle godine, piše Jutarnji list.
Prema dostupnim podacima, radi se o najmlađoj djevojčici ikad u Hrvatskoj koja je osumnjičena za počinjenje teškog ubojstva.
Zbog njezine dobi, nije joj moguće izreći zatvorsku kaznu, ni ako bude proglašena krivom za teško ubojstvo. Prema Zakonu o sudovima za mladež, najveća moguća kazna – koju je u ovom slučaju tužiteljstvo i zatražilo – jest izricanje odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod, koja može trajati od šest mjeseci do najduže tri godine.
Ustavni sud je ipak utvrdio kako je u pravu Vrhovni sud koji je ponovno produžio istražni zatvor za djevojčicu jer sustav ne raspolaže drukčijim mjerama koja bi bila primjerena za osumnjičenu osobu njezine dobi.
Prema Zakonu o sudovima za mladež, istražni zatvor se maloljetniku može izreći samo iznimno, kao krajnja mjera u najkraćem nužnom trajanju, u razmjeru prema težini djela i očekivanoj sankciji, i to samo ako njegovu svrhu nije moguće postići nekom blažom mjerom, poput smještaja u odgojni ili neki drugi dom.
Budući da 14-godišnjakinja ima povijest bježanja iz sličnih ustanova, a u obzir treba uzeti i činjenicu kako je samo ubojstvo počinjeno za vrijeme njezina bijega iz pulskog Doma za odgoj, zbog čega istražni zatvor nije zamijenjen blažim mjerama.
Prema dostupnoj dokumentaciji, djevojčica je odrastala u krajnje disfunkcionalnoj obitelji, a od izdvajanja iz biološke obitelji zbog zlostavljanja i zanemarivanja do svoje 14. godine boravila je u Dječjem domu u L., zatim u jednoj udomiteljskoj obitelji, pa u drugoj udomiteljskoj obitelji, potom u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež u Zagrebu, pa u Domu za odgoj u D., pa na psihijatriji Kliničkog bolničkog centra Rebro, pa u Domu za odgoj u Puli. Djevojčica je, očigledno, godinama lutala po sustavu, suočila se s višestrukim odbacivanjem i nepripadanjem, uslijed čega se razvio i ozbiljan poremećaj osobnosti.
Psihijatrijsko vještačenje koje je navedeno u objavljenoj odluci Ustavnog suda ipak navodi kako djevojčica nema trajnih duševnih oboljenja, međutim zahvaćena je poremećajem osobnosti antisocijalnog tipa.
“U odnosu na konkretni događaj, ne ispoljuje krivnju i žaljenje, već si zamjera što je u zatvoru. Kod ispitivanja, maloljetnica detaljno opisuje zbivanja, a iz tog iskaza slijedi da je inkriminirani događaj (ubojstvo trogodišnjeg djeteta, op. a.) trajao dugo, za koje vrijeme maloljetnica nije opisivala anticipaciju straha, nije opisivala promišljanje o negativnim posljedicama događaja, već slijed opisanih radnji ne pokazujući impulzivnost, čime je ispoljila hladnokrvnost, manjak empatije i bešćutnost, kao i izostanak straha…”, piše u rješenju vijeća za mladež Županijskog suda u Puli, prvostupanjskog tijela koje je odlučilo o produženju istražnog zatvora.
Crte osobnosti maloljetnice, piše u odluci Vrhovnog suda, koji je odlučivao o žalbi 14-godišnjakinjinog opunomoćenika, pokazuju usmjerenje na nagonsko zadovoljenje bez potrebe za kontrolom ili odgodom impulsa, ona se ne drži granica i pravila, osim onih koje sama postavlja; emocionalno je nezrela, nesigurna i povodljiva osoba, s niskim samopoštovanjem i pojačanom potrebom za traženjem uzbuđenja, kojih nikad ne nalazi dovoljno, uz nastojanje daljnjeg traženja, uslijed čega ima tendenciju progresije.
Iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka, nastavlja se, proizlazi da bi djevojčica uslijed rizičnih faktora delinkventnog ponašanja, ako joj se jasno ne postave granice i ne izdvoji je se iz sredine koja “poticajno djeluje na društveno nepoželjan način ponašanja maloljetnice”, mogla ponoviti istovrsno ili teže kazneno djelo, piše Jutarnji.hr