Tri dana prije roka od 10. srpnja, izglasana je nagodba čime se mukotrpan i iscrpljujuć proces restrukturiranja Agrokora privodi kraju. Međutim, postoje još neki vjerovnici koji se protive ovakvoj nagodbi i za nju nisu glasali. Oni koji nagodbom mogu biti nezadovoljni jer su u ovakvoj ravnoteži snaga na gubitku su dijelom i banke.
Prioritet su u nagodbi, kako je i najavljeno, na domaćem terenu imali proizvođači i mali dobavljači poput OPG-ova s ciljem očuvanja hrvatske poljoprivrede i radnih mjesta. Ako u tom svjetlu pogledamo rezultate upravo postignute nagodbe, Agrokor je spašen.
Nezadovoljni su oni koji se nisu uspjeli naplatiti onoliko koliko su mislili da će moći, no praktički, to je bilo nemoguće jer je Agrokorov dug bio pet puta veći od njegove ukupne imovine! Za to su krivi i oni koji su takvu situaciju dozvolili. Među najodgovornijima su banke koje su Todoriću dopustile prezaduživanje. Banke su, izgleda, vjerovale u Todorićevu besmrtnost i neuništivost. Mislili su da Agrokor ne može i nikada neće propasti pa su mu odobravali nevjerojatne kredite (tablica!).
Sada se ljute, no same su si krive za ovakvu situaciju, a krive su i za propast Agrokora jer do ovakvog zaduživanja nije smjelo doći. U svojem zlatnom dobu, Ivica je šetao od banke do banke i posuđivao novac. Pri tome, nije govorio da je već dužan drugim bankama. Koncem 2015. bio je gotovo svim hrvatskim bankama koje posluju u Hrvatskoj dužan ‘kao Grčka’.
Banke koje su mu davale najviše novca su Splitska i Zagrebačka banka te ruski Sberbank. Todoriću su banke pozajmile oko 2.9 milijardi kuna, odnosno 400 milijuna eura! Todorić je to tajio i nije prokazivao u financijskim izvješćima zahvaljujući luksuzu koji si je mogao dozvoliti, svojoj privatnoj revizorskoj kući koja je radila samo za njega.
