Svjedoci vremena reći će da se ni sin Ivica ne bi obogatio da nije bilo dobrih veza s HDZ-ovom vlasti tijekom 90-ih
Neviđena bura digla se posljednjih dana oko ministra financija Zdravka Marića čiji je opstanak doveden u pitanje zbog njegova prethodnog radnog iskustva u Agrokoru. Marić je u sukobu interesa, tvrde njegovi protivnici koji žele njegovu glavu na pladnju, a koji pak među ostalim tvrde da ministar koji je radio u kompaniji Ivice Todorića ne može donositi zakone kojima bi se ovaj spašavao. Bilo kako bilo, činjenica jest da politika i hrvatsko poduzetništvo uvijek idu ruku pod ruku. Koliko je politika Todorićevom uzletu i bogaćenju asistirala prikazuje film Gazda koji predstavlja životni put Ivičina oca Ante Todorića, nekada generalnog direktora Agrokombinata Zagreb koji je krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih obnašao niz političkih funkcija te bio jedan od najmoćnijih ljudi u zemlji.
Tata Ante bio je član CK SKH te zastupnik u Saboru, a s početkom Hrvatskog proljeća počinju njegove poteškoće jer je zbog navodne povezanosti s financiranjem hrvatskih nacionalista završio na sudu, on je prvotno osuđen, ali Vrhovni sud presudu ukida pa je na koncu Ante Todorić zbog gospodarskog kriminala robijao četiri i pol godine, mada mu je na početku dosuđena kazna u trajanju od 13 godina. Svjedoci vremena reći će da se ni sin Ivica ne bi obogatio da nije bilo dobrih veza s HDZ-ovom vlasti tijekom 90-ih. Prvo širenje Agrokora i Todorića vezuje se uz kredite Zagrebačke banke koja tada nije bila u inozemnom vlasništvu.
Priča je to koju su hrvatske institucije poslale u zaborav, a koje se vrijedi podsjetiti jer naime radi se o dvama kreditima od kojih je jedan iznosio šest, a drugi 80 milijuna maraka za što je ovaj trebao kupiti zalihe kukuruza i pšenice. Mediji su tada spominjali nalaz financijske inspekcije tvrdeći da je 49 milijuna maraka utrošeno nenamjenski, točnije nije uloženo u ono za što je odobreno. Krediti se kao problem spominju i 1999. Godine, kada je država jamčila za Agrokorove obveznice vrijedne 21 milijun kuna, kredit potpisuje HDZ-ov tadašnji ministar Borislav Škegro. Otac Ante navodno je prijateljevao s pokojnim predsjednikom Tuđmanom, a dobar drug bio mu je i Branko Mikša koji je iz ministarskih fotelja zasjeo u upravu Agrokora.
Da su pipci ove hobotnice pravilno i ravnomjerno rasprostranjeni svjedoči i Damir Kuštrak, zamjenik ministra financija u Račanovoj eri, koji se te funkcije domogao prelazeći iz Agrokora. Bivši guverner Željko Rohatinski jedan je od fenomena jer se te pozicije domogao iz Agrokora, u kojega se nakon afere s Todorićem i vratio. Prije sedam godina rukovodeću poziciju u Zagrebačkom holdingu napustio je Slobodan Ljubičić, a od afera koje su ga otamo ispratile skrio se u Todorićevoj kompaniji.
Već spomenuti film Gazda pokazuje još jedan skandalozan upliv politike u rast Todorićeva carstva jer donosi dokument o načinu na koji je ovaj stekao vlasništvo nad zemljištem u Sv. Jani kod Jastebarskog gdje danas posjeduje izvor i punionicu brenda Jane. Jedan od dokumenata koji se prikazuje jest i ugovor o prodaji skoro 28 tisuća četvornih metara zemljišta na kojem je pozicioniran izvor, a koji je Jamica kupila od Grada Jastrebarskog za bagatelnih 195.839 njemačkih maraka. Valja ovdje spomenuti i pšeničnu aferu koja korijene vuče iz 1995. I ’96. godine, kada je iz robnih zaliha izvezeno 45 tisuća tona pšenice, a tvrtke koje su je čuvale prodale su pšenicu bez znanja države.
U aferu je bio uključen Todorić čiji je Agrokor otkupljivao i izvozio pšenicu, a Vladimir Šeks kune se kako nije točno da nitko za ovaj skandal nije odgovarao stoga što je Todorić veliki HDZ-ov donator. Zgodno je spomenuti i način na koji se obitelj Todorić domogla vlasništva nad Kulmerovim dvorima, također uz asistenciju iste one politike koja ga danas vadi iz problema u kojima grca. Naime, dvorac na obroncima Medvednice prije nacionalizacije pripadao je Ferdinandu Kulmeru, a Barbara Kulmer, njegova jedina nasljednica, godinama pokušava sudskim putem doći do povrata vlasništva nad njime. Barbarin otac Ferdinand hrvatski je slikar i posljednji vlasnik dvora u Šestinama, plemićki posjed nakon Drugoga svjetskoga rata nacionaliziran je da bi kasnije dvori bili dio imovine državnog poduzeća Astra, pa Astra International, zatim Zane da bi ih zatim preuzeo Agrokor i na koncu Ivica Todorić osobno. On na ruševinama dvora gradi novi dvorac koji je bio lažno registriran kao hotel kako bi se izbjegla birokratska ograničenja, a priča se kako su Todorići u slučaju oko dvorca dobili neočekivanu i netransparentnu pomoć zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.