Nekada su komunalci za neplaćane račune i nekoliko puta na mjesec slali opomene i naplaćivali ih. Potrošačke udruge izborile su da opomene budu besplatne prema Zakonu o zaštiti potrošača i tad se javio problem da mnogi više ne šalju opomene, nego odmah pokreću ovrhu.
Uz kamate i druge troškove postupka, tada iznos ovrhe može neslućeno eksplodirati, piše 24 sata. Ako netko jednostavno zaboravi na račun ili ga nenamjerno ‘preskoči’ platiti, nekoliko je alata kojima potrošači ostvaruju svoju zaštitu.
“Davatelji javnih usluga (komunalci) moraju na svakom računu napisati ako postoji ranije dugovanje. Zato račune treba čitati”, rekla je dopredsjednica Varaždinskog potrošača Sanja Keretić.
Ako u toj obavijesti nema detalja koliki je točno dug i kada je nastao, tada treba pisanim putom zatražiti od davatelja usluge specifikaciju duga. Keretić kaže da na računima, opomenama ili pozivima na plaćanje, često ispišu obavijest “da su uvidom u svoje poslovne knjige na današnji dan utvrdili dugovanje od (primjerice) 500 kuna”.
“To nije dovoljno, jer potrošač ne vidi je li dug u zastari”, rekla je Keretić.
Računi za struju, vodu, plin i telekomunikacije zastarijevaju nakon godinu dana i to prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima, kaže naša sugovornika. Nakon što prođe godina, potrošač se može pozvati na zastaru.
“Ako netko dobije račun na kojem piše da je rok za plaćanje 15. svibnja 2017. Taj račun zastarijeva 16. svibnja 2018. No, o zastari računa ne brine se davatelj usluge, nego sam potrošač. Pisanim putem potrošač mora upozoriti davatelja usluge da će se u slučaju pokretanja postupka prisilne naplate (ovrhe) pred javnim bilježnikom ili sudom, pozvati na svoje zakonsko pravo o zastari”, rekla je Keretić.
Dodaje da kada potrošač o tome obavijesti tvrtku pisanim putom, tada se smatra da ih je informirao i da poznaje svoja prava. Obično tvrtke potom ni ne pokreću ovrhu. Ipak, mnogo je slučajeva kada potrošači dobivaju ovrhe za zaboravljene račune od prije deset i više godina i neki tvrde da nikad nisu dobili obavijest da je ovrha uopće pokrenuta sve dok ih nisu blokirali.
“Za svaku ovrhu, pa i račun od prije 15 godina, uvijek prethodi postupak koji mnogi potrošači izignoriraju. Kada se izda rješenje o ovrsi, tada ga šalju ovršeniku – potrošaču. Ponekad pojedinci mijenjaju adrese pa im se rješenje šalje na staru adresu, a nekad neki jednostavno ne žele primiti poštu. Ako poštar dva puta donosi rješenje i ostavlja o tome obavijest, a potrošač ju ne preuzima, to ne znači da nije odgovoran. Treći put sud na svojoj oglasnoj ploči stavlja rješenje o ovrsi i ono postaje pravomoćno”, istaknula je Keretić.
Dakle, ako netko i ne preuzme od poštara obavijest, to ne znači da ovrha ne ide dalje. Loše je ako potrošač ignorira ovakva rješenja jer u roku od osam dana mogu dati prigovor i pozvati se na zastaru računa. I to je jedina mogućnost njihove intervencije u svoj slučaj. Jednom kad je rješenje o ovrsi pravomoćno, tada je rok zastare za naplatu deset godina. U tom roku može se pokrenuti prisilna naplata (ovrha). Ako to ne učine, nakon deset godina, više potrošača-ovršenika ne mogu ovršiti. Ipak, i tu postoji ‘kvaka’ kad se ovrha može pokrenuti bilo kad, pa i nakon deset godina. Ako je ranije donesena pravomoćna presuda o ovrsi, dovoljno je da prisilnu naplatu pokrenu dan prije 10 godina i tada se mogu naplatiti bilo kad.