Odvjetnik Anto Nobilo govorio je za N1 o tužbi koju je protiv Njemačke podnio na Europskom sudu za ljudska prava zbog presude Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču
Nobilo je rekao da se još ništa ne događa po pitanju slanja Mustača i Perkovića u Hrvatsku na izdržavanje doživotne kazne za ubojstvo emigranta Stjepana Đurekovića.
“Hrvatska je izručila Perkovića i Mustača po principu specijalnosti, znači mora ih se vratiti u Hrvatsku na izdržavanje kazne. Slučaj je prebačen na ministarstvo pravodsuđa Njemačke, oni bi trebali dostaviti dokumentaciju Županijskom sudu u Zagrebu. Ta dokumentacija ni nakon više mjeseci nije stigla u Hrvatsku. Ne znamo gdje je zapelo. Posljednja je vijest da su sve poslali prema Hrvatskoj, ali ovdje nije ništa stiglo. Zamolio sam ministra pravosuđa Njemačke, nisam dobio odgovor”, rekao je Nobilo.
Iako su Perković i Mustač osuđeni na doživotnu kaznu, ona u našem pravosuđu ne postoji pa će o kazni morati odlučiti Županijski sud. Nobilo kaže da se doživotna praksa ne izvršava ni u Njemačkoj. Ta kazna iznosi petnaest godina i trebali bi biti pušteni na slobodu u siječnju 2029. Naš sud ne može izreći veću kaznu od toga.
Nobilo kao Perkovićev odvjetnik je zajedno s odvjetnicom Zdravka Mustača tužio Njemačku Europskom sudu za ljudska prava. Tvrde da Perković i Mustač nisu imali pravično suđenje i nepristani sud. “Uputili smo tužbu koja se bazira na tvrdnji da nisu imali pravo na pravično suđenje i nepristrani sud. To je tvrda optužba. Predsjednik sudskog vijeća Mafred Dauster je sudio i Pratesu kojem se sudilo za isto ubojstvo. Ušao je s predrasudama u suđenje. Predsjednik žalbenog suda je bio također sudac Pratesu i Perkoviću”, rekao je Nobilo.
Ako žalba uspije, presuda će biti ukinuta i suđenje će biti vraćeno na početak. Novilo tvrdi da se prema praksi Europskog suda za ljudska prava takve presude ukidaju.
“Bila bi to velika pobjeda, srušili bi njemačku sudsku praksu koja dozvoljava ovakve siutacije i ne želi je podrediti praksi Europskog suda za ljudska prava.Oni su smatrali da je taj sud za treće zemlje, za zemlje u tranziciji. Ova presuda značila bi promjenu cijele njemačke prakse. Koliko je sudac Dauster bio inficiran Perkovićem, pokazuje da je na suđenju Pratesu 247 puta spomenuo Perkovića. On je njegovu krivicu još definirao kod Pratesa. To ne može biti pošteno suđenje”, rekao je Nobilo.
Odvjetnik tvrdi da je ubojstvo je izvršila Savezna sllužba državne sigurnosti. “U tome hrvatska služba nije učestvovala, zato nije htio ništa reći. Uvjet za nagodbu je bio da Perković svjedoči protiv svih kolega za neke druge slučajeve. To smo odbili”, rekao je Nobilo.
Kaže i da se do sada nije baš sudilo bivšim čelnicima tajnih službi niti da su države izručivale bivše čelnike službi. Perković je, tvrdi odvjetnik, sebe shvatio kao ratnog vojnog zarobljenika.
“Rekao je ime i čin, ni na koji način nije htio surađivati s njemačkim organima. Rezolutno je odbio govoriti i nakon toga mu nitko nije pristupio”.
Nobilo je najavio i izlazak knjige “Obrana hrvatskog kontraobavještajca Josipa Perkovića”.
“Shvatio sam da pozlata i mistika o savršenom njemačkom pravosuđu nije istinita. Dok bi nekome objasnio da Njemačka država krši prava kad su u pitanju tajne službe, bilo bi predugo i nitko me ne bi slušao pa sam napisao knjigu. BND, njemačka tužba je rukovodila cijelim suđenjem, bitno utjecala na suđenje”, rekao je Nobilo.
Kaže i da je Perkovič ogorčen jer ga je izručila Hrvatska, odlukom Vrhovnog suda, koju smatra da je bila direktno kršenje zakona jer je prema hrvatskom pravosuđu za taj slučaj nastupila zastara. To su potvrdile dvije katedre, a i DORH je imao takav stav, kaže odvjetnik.
“Tko ne bi bio ogorčen kad te vlastita zemlja, koju si stvarao, izruči direktnim kršenjem zakona”, poručio je dodavši da bi bilo bolje da je sve obavljeno u Hrvatskoj te da je Njemačka očito imala neki interes.
Kaže da je Njemačka ostala kratka. CIA je BND-u prepustila Jugoslaviju u šezdesetima. Oni su imali dvije politike, jednu u kojoj su Jugoslaviju koristili za spoj sa SSSR-om, a drugom su koristili podzemlje za rušenje komunizma
“Njemački BND je nakon raspada pokrivao Hrvatsku i Sloveniju, a Engleska Srbiju. Perković kaže da je to spriječio da je dovukao Amerikance i Engleze na našu stranu, a blokirao njemačke agente. Većina radikalnih emigranta radila je za BND. Oni su se vraćali u Hrvatku, Tuđman ih je slao Perkoviću, a on nije davao zeleno svjetlo da ih se zaposli. Jedini koji je uspio je Šušak, što znači da je CIA bolje prošla”, rekao je Nobilo koji u Perkovićevoj blokadi BND-a vidi glavni motiv za sve što se događalo.