Odbjegli milijunaš: Ništa o njemu ne znate, a drmao je Hrvatskom

0
634
screenshot

Serijal priča o hrvatskim tajkunima nastavljamo pričom o Dragi Tadiću, koji je u fokus javnosti došao nakon pravomoćne presude za pokušaj podmićivanja sudaca Vrhovnog suda, kako bi se izmijenila prvostupanjska osuđujuća presuda Branimiru Glavašu za ratne zločine. Bila bi ova priča tek dio sudačke rutine, da se Tadić po uhodanim navadama hrvatske društvene elite nije poslužio provjerenim trikom pa je stoga Mamićevim stopama napustio Hrvatsku te otišao u Bosnu i Hercegovinu, zatraživši prebacivanje svojega predmeta u nadležnost pravosuđa susjedne zemlje.

Tadić se 26. rujna trebao javiti na služenje dvogodišnje zatvorske kazne temeljem presude Vrhovnog suda, ali to dakako nije učinio. Nekoliko dana ranije, odnosno 20. rujna, podnosi novi zahtjev za odgodom izdržavanja kazne kako bi nastavio s liječenjem dijagnosticirane bolesti, za što je priložio i liječničku dokumentaciju. Iako je zahtjev odbijen, Tadić se na izdržavanju kazne nije pojavio te se ubrzo saznaje kako se nalazi u Bosni i Hercegovini. Poduzetnik Tadić na sudu se našao s nekadašnjim članom uprave HAC-a Josipom Sapunarom tvrdeći kako ga je ovaj kontaktirao koncem 2005. godine. ”I rekao mi:: ‘Nisi prijatelj firme, radiš, a ništa ne doprinosiš’”, riječi su iz njegova svjedočenja na zagrebačkom Županijskom sudu. Bivši šef uprave osječkog građevinskog diva Osijek Kotekst zatraženih milijun kuna nabavio je kroz neko vrijeme, a sastanak ovog intrigantnog dvojca odvio se u kultnom zagrebačkom restoranu Trnjanka.

Loading...

Izašao sam iz restorana i iz svog Audija A8 izvadio poslovnu torbu u kojoj je bilo milijun kuna. Sapunar nije izlazio. Stisnuo je gumb i prtljažnik se otvorio. Ubacio sam torbu s milijunom i to je bilo to. Nije bilo ni riječi niti je bilo prebrojavanja novca”, tvrdio je na sudu u predmetu HAC-Remorker, a novac je izvukao preko poslovnih partnera iz Alpine Salzburg iz Austrije, a on osobno koncem te sporne 2007. godine bio je predsjednik uprave Osijek Koteksa, ali i direktor Alpine Salzburg za zapadni Balkan.

Nakon četiri ili pet mjeseci Sapunar me pozvao u HAC. Nisam znao zašto me zove, a kad sam došao u njegov ured, držao je ugovor, u više primjeraka. Rekao mi je da bih trebao potpisati sponzorstvo, odnosno konzultantske usluge. Potom sam iznos s ugovora platio tvrtki Zolt ili nekog sličnog naziva, za koju sam na ispitivanju pred Uskokom saznao da se radi o tvrtki gospodina Premilovca. Ugovor sam potpisao bez da sam ga čitao, nisam gledao o kojem iznosu se radi niti tko je potpisao u ime sugovornika”, nastavak je Tadićeva svjedočenja u kojem se prisjeća i susreta s Milivojem Mikulićem, članom uprave HAC-a koji je od Tadićevog Koteksta zatražio sponzoriranje nad dvoranom koja se gradila u Prološcu, na što su ovi pristali, jednako kao što su dali sto tisuća kuna za obnovu splitske franjevačke crkve.

Inače, Tadić je jedno vrijeme bio ključni svjedok protiv Kalmete i suokrivljenika za izvlačenje 29 milijuna kuna iz HAC-a i Hrvatskih cesta u periodu od 2005. do 2010. godine, a u iskazu iz 2013. godine, teretio je Kalmetu i bivšeg državnog tajnika Zdravka Livakovića da su organizirali izvlačenje novca preko HAC-a te je zauzvrat dobio oprosnicu od Bajića pa mu nije bilo suđeno za izvlačenje novca u Osijek Koteksu te davanje mita čelnicima HAC-a koji su zauzvrat njegovoj tvrtki osiguravali unosne poslove u gradnji autocesta.

Osijek Koteks je početkom 2000-ih bio u lošoj financijskoj situaciji. Zbog kašnjenja plaćanja države, kasnili smo s isplatom plaća te plaćanjima kooperantima. Zamolio sam tada Josipa Sapunara (ondašnjeg direktora financija HAC-a) i Marija Crnjaka (ondašnjeg predsjednika Uprave HAC-a) da nam HAC izda pismo namjere za budući angažman na gradnji autocesta kako bismo dobili kredit potreban za deblokadu računa. Oni su to i učinili. Kasnije me Sapunar počeo tražiti financijska sponzorstva i plaćanje još konzultantskih usluga.

Zauzvrat je tvrtka Osijek-Koteks dobila povoljniji položaj u poslovima s HAC-om. Mi smo već tada bili dio hrvatskog konzorcija i imali smo 10-ak posto vrijedan udio u 5,3 milijarde kuna teškim poslovima gradnje autocesta, no u ovom nam je bilo potrebno kako bi nam redovito isplaćivali sve što smo odradili. No, da bismo postali pravi “prijatelj firme”, kako je to nazivao Sapunar, morao sam dati još novca. Sapunar mi je na jednom sastanku rekao “ti bi samo radio, a ne bi pridonosio”. Bilo mi je jasno da ću morati plaćati za povoljniji položaj Osijek Koteksa u suradnji s HAC-om. To me nije čudilo, jer to se uvijek radilo, a radi se i danas”, kazao je Tadić u jednom od svojih iskaza pred sudom, no 2013. godine govorio je nešto drugačiju priču tvrdeći da se radilo o izvlačenju novca za Sapunara, Livakovića i Mikulića, a Sapunar mu je prema tadašnjem iskazu kazao da se novac plaća po nalogu iz Ministarstva, Kalmete i Livakovića.

Novim iskazom i svjedočenjem išao je na ruku Kalmeti, a zašto se i kako predomislio ostaje nepoznato. Tadića se istraživalo i stoga što je preko tvrtke iz Zadra izvukao 24 milijuna kuna, a teretilo ga se da je u rujnu 2009. godine s tadašnjim šefom tvrtke Busišta dva iz Zadra, Milom Bokanovićem te Dietmarom Aluta-Oltyanom, šefom Alpine Bau osmislio model izvlačenja novca od preplaćenih poslova. Temeljem uvećane cijene zakupa kameneloma iz Osijek Koteksa u Busišta, čiji je Tadić suosnivač, izvučeno je navodno oko 26 milijuna kuna čime je Osijek Koteks zadarskoj tvrtki pribavio sredstva od 24,1 milijun kuna.

Tadić je nepravomoćno osuđen i u “aferi šljunak” u Osijeku, a zbog primanja mita u iznosu od 2,16 milijuna kuna. Bio je kažnjen radom za opće dobro. Ujedno, Tadić se spominje kao poduzetnik koji je i propao i procvao u Sanaderovoj eri.