OSTAJE LI JADRAN BEZ RIBE? Zastrašujuće upozorenje potreslo Hrvatsku

0
363
ilustracija

Prošlomjesečni izvještaj Ujedinjenih naroda odjeknulo je medijima diljem svijeta. Upozorili su, naime, kako se u trećini svjetskih mora riba lovi prekomjerno te da je konzumacija na povijesnom maksimimu, što izaziva bojazan u održivost ključnog izvora proteina za milijune ljudi.

Predviđamo da će Afrika u budućnosti morati uvoziti ribu”, izjavio je početkom srpnja Manuel Barange, ravnatelj Odjela za akvakulturu UN-ove Agencije za hranu i poljoprivredu (FAO) te izrazio bojazan da bi manjak ribe mogao izazvati skok cijena i više od ostalih pogoditi siromašnije slojeve društva.

Loading...

Na globalnoj razini konzumacija ribe dosegla je rekordnih 20,2 kg po osobi u odnosu na 9 kg koliko se jelo 1961. godine, a očekuje se da će potrošnja i dalje rasti. Oko 3,2 milijarde ljudi na svijetu iz ribe dobiva 20 posto životinjskih proteina u svojoj prehrani, stoji u izvješću.

No, dok je prekomjerni izlov ribe posebno opasan za nerazvijene države čiji se stanovnici ionako bore za dovoljno hrane, situacija u Hrvatskoj nije potpuno jasna.

Glas struke

Razgovarali smo s prof. dr. sc. Josipom Faričićem, prorektorom Sveučilišta u Zadru. Prema njegovim riječima, potreba za hranom, među kojom je i ona morskog podrijetla, logična je posljedica broja stanovnika u svijetu. Međutim, u Hrvatskoj je situacija specifična. Naime, broj stanovnika se smanjuje, a ulov morskih organizama u Jadranskom se moru povećava.

To povećanje najviše se odnosi na Italiju koja raspolaže s moderno opremljenim velikim ribarskim brodovima, koji u potrazi za ribom ulaze i u hrvatske teritorijalne vode o čemu često svjedočimo čitajući izvješća pomorske policije u medijima”, napominje Faričić.

No, ulov ribe i drugih morskih organizama povećava se i u Hrvatskoj. “U tom ribolovu sudjeluju profesionalni ribari, otočani i stanovnici obalnih kopnenih naselja koji imaju povlastice za mali obalni ribolov, sportski i rekreativni ribolovci te oni koji nemaju nikakve povlastice ni dozvole. Mnogim normativnim aktima propisani su oblici ribolova i ribarski alat koji se pri tome smije koristiti”.

Faričić napominje kako su posebno pogubne one vrste ribolova pri kojima se izlovljavaju nedorasle jedinke, jedinke u fazi mriještenja te one vrste ribolova kojima se uništavaju cijela staništa (npr. livade posidonije). Tako se, primjerice, plivaricama (inače namijenjenim za lov male plave ribe) love izuzetno velike količine podlanica i malih lignji, koćama, migavicom i šabakunom te ludrom izlovljavaju se morski organizmi u neposrednoj blizini obale.

Praksa i zakonski te pravilnicima opisane vrste ribolova umnogome se razlikuju u odnosu na vrstu i kvantitetu ribarskih alata, primjerice broj, duljinu i visinu te slojevitost mreža ili pak jačinu svjetla, ali i s obzirom na prostor u kojemu se obavlja ribolov”, objašnjava prorektor.

Koliko je situacija u Hrvatskoj alarmantna?

Teško je utvrditi apsolutni iznos ulovljene ribe jer se ne registrira sav ulov pa su službene statističke evidencije nepotpune. Zasigurno najbolji uvid u to imaju znanstvenici Instituta za oceanografiju i ribarstvo. Međutim, empirijske spoznaje o tome imaju i mnogi otočani koji svojim očima vide kako u njihovim otočnim uvalama nekoliko dana za redom ribu izlovljavaju profesionalci koji love različitim ribolovnim tehnikama (npr. šabakunom, migavicom i ludrom). Isto tako, dovoljno je provjeriti putem nekih aplikacija (npr. Vessel Finder) noću, u realnom vremenu, položaj plivarica i drugih ribarskih brodova pa vidjeti gdje je koncentracija ribara na hrvatskom Jadrana najveća”, odgovara Faričić i nastavlja:

Od velikoga ribolovnog napora očekivalo bi se i veliku konzumaciju morskih organizama po stanovniku. Međutim, u Hrvatskoj to nije tako. Nedavno je objavljen podatak da stanovnik Hrvatske u prosjeku godišnje pojede 10 kg ribe, dok je u Europskoj uniji taj prosjek 20 kg. Što se onda zbiva s ulovljenom ribom? Kvalitetnije riblje vrste plasiraju se u ugostiteljskim objektima imućnijim sladokuscima, a izrazito velike količine male plave ribe (posebno srdele) koriste se za hranjenje tuna u kavezima, dok se ta tuna zatim najvećim dijelom izvozi iz Hrvatske.”

Ministarstvo umiruje građane

Ističemo da se u izvještaju UN-a navodi kako ukupna količina ulova stagnira proteklih godina uz male oscilacije uzrokovane okolišnim uvjetima i utjecajem na oceanske stokove male plave ribe (79,3 milijuna tona u 2016.)”, komentirali su nam iz Ministarstva poljoprivrede i napomenuli: “Većina ulova i proizvodnje potječe iz azijskih zemalja, a čak 75% svjetske flote pripada azijskim zemljama. S druge strane, EU je najveći svjetski uvoznik ribe”.

Iako je u Sredozemnom moru najkritičniji izlov oslića, posljednje znanstvene procjene za Jadran ukazuju na pozitivan trend i smanjenje ribolovne smrtnosti važnih gospodarskih vrsta, pa i održivo iskorištavanje određenih vrsta. “To je izravna posljedica mjera koje Hrvatska provodi proteklih godina, a koje su usmjerene na prostornu i vremensku zaštitu ciljanih stokova. U budućnosti očekujemo nastavak ovakvog trenda koji bi osigurao dugoročnu stabilnost i ekonomsku održivost ribarskog sektora”, navode iz Ministarstva poljoprivrede.

Kako spasiti riblji fond u Hrvatskoj?

Prorektor Faričić napominje da postoje dvije razine tog problema.

Prva je cijelo Jadransko more u kojemu hrvatski ribari nisu ti koji love najveće količine ribe, a k tome Hrvatska nije u punini uvela gospodarski pojas pa u zaštićenom ekološko ribarskom pojasu koji je proglasila ribu mogu loviti ribari iz članica EU (a u praksi to su najviše Talijani). Kada je riječ o hrvatskom dijelu Jadranskog mora, vrlo je važno normativnim aktima u većoj mjeri zadovoljiti interese i potrebe svih zainteresiranih dionika, po potrebi uvesti prostorne moratorije za pojedine ribolovne tehnike (uz postojeće vremenske lovostaje) ali istodobno osigurati strog i učinkovit nadzor. Primjerice, važno je uvažiti specifičnosti tradicijskog ribolova, ali to ne znači da je pod imenom nekih starih ribarskih tehnika primjenom moderne tehnologije i izigravanjem zakonskih i podzakonskih propisa dopuštena potpuna anarhija. Nadzor inače obavljaju ribarski inspektori pri Upravi za ribarstvo Ministarstva poljoprivrede i Pomorska policija. Ribarskih inspektora je malo i ne raspolažu s dovoljno brzih brodova s kojima bi mogli obavljati svoj posao. Poseban je problem inercija pa i neujednačena praksa prekršajnih sudova pred kojima se vode prekršajni postupci u slučajevima kada je nadzorom utvrđeno kršenje normativnih akata. Što se hrvatskoga dijela Jadrana tiče, očito je potrebno dodatno educirati sve sudionike u ribolovu o važnosti morskih ekosustava i pogubnosti nekih ribolovnih tehnika, osvijestiti sve dionike o potrebi očuvanja morskih resursa, povećati broj ribarskih inspektora te plovila i druge tehnike koja im treba biti na raspolaganju čime će se povećati učinkovitost nadzora i riješiti jedno od gorućih pitanja – bitno unaprijediti funkcionalnost hrvatskoga pravosuđa”, zaključuje Faričić.

Ministarstvo poljoprivrede pak ističe kako u suradnji sa znanstvenicima i ribarskim sektorom, posljednjih godina provodi niz mjera kojima nastoji smanjiti negativan utjecaj ribolova na stokove u Jadranskom moru:

Posebno možemo izdvojiti prostorno-vremensku regulaciju u koćarskom i plivaričarskom ribolovu zbog zaštite područja na kojima se zadržava riba mlađih starosnih grupa, zatim periode privremene obustave ribolova u vrijeme mrijesta pojedinih vrsta, ali i redukcije kapaciteta ribolovne flote kroz mjeru trajne obustave ribolova. Svakako jedna od najznačajnijih mjera je i proglašenje područja posebne regulacije ribolova u Jabučkoj kotlini s ciljem potpune zaštite na međunarodnoj razini ovog važnog mrjestilišta i rastilišta brojnih demerzalnih vrsta. Također, postignut je značajan napredak u smislu opremanja plovila s elektroničkim očevidnicima i VMS uređajima koji omogućavaju učinkovitu kontrolu ribolova ali i znatno pridonose unaprjeđenju statistike ulova koja je osnova znanstvenih procjena. S obzirom na dinamiku procjene stanja stokova, pravi učinak uvedenih mjera se tek može očekivati u narednim godinama, međutim prvi podatci su optimistični pa se tako već bilježi trend smanjenja ribolovne smrtnosti kod srdele i povećanja biomase”.

A što kažu službeni podaci Državnog zavoda za statistiku?

Hrvatska je u 2017. godini smanjila ulov i uzgoj morske ribe i drugih morskih organizama u odnosu na prethodnu godinu za dva posto, a smanjen je i broj ribara u morskom ribarstvu za 15,2 posto te broj plovila za 2,4 posto, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku.

  • Broj ribara u morskom ribarstvu smanjen je 15,2 posto.

  • Broj ribara koji obavljaju gospodarski ribolov u morskom ribarstvu smanjen je za 37 posto.

  • Ukupan ulov i uzgoj morske ribe i drugih morskih organizama pao je za 2 posto.

  • Ukupan ulov i uzgoj plave ribe pao je za 4,4 posto.

  • Ulov i uzgoj srdele pao je za 10,2 posto.

  • Ulov i uzgoj tune pao je za 18,8 posto.

  • Ulov i uzgoj kamenica, dagnji i ostalih školjkaša pao je za 4,4 posto

  • Ulov lignji i lignjuna smanjen je za 16,5 posto.

  • Broj ribarskih plovila lani je smanjen za 2,4 posto.

  • Ukupna proizvodnja slatkovodne ribe smanjena je za 18,9 posto.

  • Vrijednost ribarstva u 2017. u odnosu na 2016. pala je za 7,2 posto.

  • Vrijednost slatkovodnog ribarstva u 2017. u odnosu na 2016. pala je za 15,5 posto.

Istodobno, bilježimo i neke poraste:

  • Ulov inćuna porastao je za 33,9 posto.

  • Ulov oslića porastao je za 25,1 posto.

  • Ulov plavica porastao je za 18,8 posto.

  • Ulov ljuskavaca (škampi, kozice, jastozi) povećan je za 17,3 posto.

Zanimljivo, šaran, koji ima najveći udio u vrijednosti slatkovodne ribe, bilježi rast cijene za 4,1 posto, ali i pad prodanih količina za 24,4 posto.