‘OVO JE NAJGORI GENOCID 21. STOLJEĆA’ Nobelovka i bliska suradnica Obame i Clinton u središtu istrage

wikipedia

Nakon Jemena, na red je došao i Mjanmar

Riječ ‘genocid’ sve je češće korištena u raznim dnevnopolitičkim kontekstima. No postoje slučajevi u kojima bi se taj pravni pojam mogao razmatrati – jedan takav dogodio se u Mjanmaru.

Nobelovci opet na udaru javnosti, ICC proziva vojnu vlast

UN je nakon izvještaja iz Jemena koji ne prestaje izazivati reakcije (više pročitajte OVDJE) objavio još detaljniji dokument na 440 stranica o zločinima koje su počinili vojnici regularne mjanmarske vojske nad Rohindžama i manjinama. Oni uključuju silovanja, mučenja, ubojstva i brojne delikte koji spadaju među tabu teme, a žrtve nemaju nikakva prava, čak ni ono na državljanstvo. UN je nakon analize dokaza odlučio otvoriti pokretanje proglašavanja genocida. Krivac je Tatmadaw, državna vojska. No svijet je zapravo šokiran šutnjom ‘državne savjetnice’ (premijerke) Aung San Suu Kyi, dobitnice Nobelove nagrade za mir koja umjesto komentara o masakru već drugi dan u javnosti čita poeziju i svoja sabrana djela, čime promovira svoj lik i djelo i gazi po ono malo preostale relevantnosti te nagrade.

Nobelovka je odbila komentirati presudu, kao i želju ICC-a za daljnjom istragom njezine vlade – ‘savjetnica’ će morati ili objaviti da nema nikakvu kontrolu u državi i nad vojskom ili potvrditi krivicu vlastitih snaga. Treća opcija je naravno nijekanje genocida i ‘držanje ljestava’ ubojicama, što s obzirom na prakse dosadašnjih mirovnih nobelovaca ne bi previše čudilo. Nitko zapravo nju ni ne krivi za bilo što, no odbijanje i ignoriranje suradnje s ICC-em u pogledu smaknuća više desetaka tisuća ljudi i etničkog čišćenja 700.000 žitelja ka Bangladešu definitivno joj neće pomoći kod javnosti i političkih oponenata. Dapače, izvještaj je toliko iscrpan i šokantan s detaljima da ga je praktički nemoguće ne percipirati.

Najgori zločini 21. stoljeća



Silovanje i sodomiziranje žena zavezanih za drveće, guranje djece u zapaljene kuće gdje bi izgorjeli u požaru, svakodnevna tortura palicama, cigarama i čizmama, miniranje evakuacijske rute izbjeglica bili su svakodnevica, a UN je zaključio da je u toj azijskoj državi zločin do te mjere uobičajen da bi jedno potpuno gašenje vojske i procesuiranje otpuštenih vojnika moglo uroditi plodom. Min Aung Hlaing je kao vojni lider na stupu srama – čak je 875 svjedoka objavilo inkriminirajuće podatke o njemu i njegovoj vojsci. Smatra se da je zbog terorističkog napada na policijsku postaju general proveo odmazdu u kojoj je samo u tom selu pobio 750 ljudi, a glavom je pratilo nešto više od 10.000 Rohindža u manje od dva mjeseca. Da nisu pobjegli u Bangladeš, brojka bi možda dosegnula i 100.000 civila.

Kako zakoni nisu jasno definirani, ni pedofilija i nekrofilija nisu bile rijetkost. A svirepost zločina najbolje govori činjenica da su sela i općine izbjeglica i prognanika u potpunosti izbrisana, kao da nikada nisu ni postojala. UN je zaključio da je vojsci bio potreban samo povod, a da ni u svojim dokumentima Rohindže ne gledaju kao ljude, nego gotovo kao životinje koje obitavaju u štalama. Facebook je bio platforma djelovanja svih propagandnih kanala pa je gomila dokaza dostupna i na tom servisu. Što će se na kraju dogoditi, hoće li itko biti procesuiran i zašto ‘savjetnica’ toliko dugo kalkulira oko javnog istupa u pogledu optužbi, teško je odgovoriti. No sigurno je samo da će Mjanmar itekako odgovarati za pokolj. Ako Zapad tako što poželi.

Facebook Comments

Loading...
DIJELI