Konačnim prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama RH, predložen od strane MORH-a koji je prihvaćen i upućen u saborsku proceduru, Hrvatska će biti “bogatija”za 39 novih generala.
Zahvaljujući članku 89.,osobe kojima je do 31. prosinca 2003. prestala djelatna vojna služba, a koje su na dan prestanka službe bile u činu djelatnog stožernog brigadira, danom stupanja na snagu ovoga Zakona prevode se u čin brigadnog generala.
No, Pero Kovačević kao autor, odnosno suautor svih temeljnih zakonskih i podzakonskih propisa iz područja obrane i nacionalne sigurnosti, počevši od Zakona o obrani, Zakona o službi u oružanim snagama RH, Plana obrane RH iz 1991. godine i Plana osvajanja vojarni JNA iz 1991. godine, o svemu je dao svoj pravni i stručni sud:
Ova odluka ne drži vodu, ni pravno, ni stručno
„Moram ustvrditi da ovaj prijedlog i obrazloženje zahvaljujući kojem ćemo biti „bogatiji“ ne drži vodu niti pravno niti stručno. Osobni čin, u pravilu, predstavlja ekvivalent stečenih znanja i vještina. Svaki čin u vojsci treba odgovarati ustrojbenom mjestu svog nositelja. Na taj način, svaki čin odnosno vojna osoba bar približno ukazuje na dužnost koju može obnašati u vojsci.
Budući da Hrvatska do osamostaljenja nije imala svojih oružanih snaga, već je ustrojavala vojsku usporedo s vođenjem obrambenog rata, javili su se znatni problemi. Dodjela činova većinom nije bila posljedica stečenih vojnih znanja i vještina već prije svega bila vezana uz dužnost koju je netko obnašao i ustrojbeno mjesto ili kao priznanje za „zasluge“. Tako je veliki broj političara i osoba promaknut u visoke časničke i generalske činove, bez ikakvih vojnih znanja i vještina”, objašnjava Pero Kovačević i dodaje kako je predsjednik Franjo Tuđman bio svega svjestan pa je stoga tražio da se u prvom Zakonu u službi u oružanim snagama u OSRH, koji je donesen 1995., uvede čin stožernog brigadira kao brana od novih zahtjeva za promicanje brigadira u generale.
Franjo Tuđman bio je sumnjičav prema ovom zakonu
„Prema tome, čin stožernog brigadira uveden je 1995., a ukinut u listopadu 1999. godine. U listopadu 1999., znači u trenutku ukidanja čina stožernog brigadira bilo je 114 časnika s činom stožernog brigadira i to njih 78 u djelatnoj službi, a njih 36 bilo je ili već prije umirovljeno ili su bili izvan sustava Oružanih snaga. Čin komodora imala su tri časnika.
Poznato vam je da je u to vrijeme pokojni predsjednik Tuđman bio bolestan odnosno nije konzultiran kod ukidanja čina niti posljedica vezanih za ukidanje. Kabinet predsjednika me polovicom listopada 1999. zatražio pismeno očitovanje, po nalogu predsjednika, što mislim o tome i jesam li konzultiran u izradi Zakona. Odgovorio sam da nisam konzultiran u izradi zakona jer sam tada obavljao dužnost zamjenika ministra branitelja i da su zakon očito radile nestručne osobe jer nisu normirali pitanje prevođenja osoba s činom stožernog brigadira u čin brigadira.
Koliko sam upoznat, predsjednik je bio informiran i suglasan s mojim očitovanju i prijedlogom, ali je nažalost te godine umro”, doznajemo od Pere Kovačevića.
Netko je podlegao pritisku!
On dodaje i da je status stožernih brigadira ostao nejasan sve do Zakona o službi u Oružanim snagama donesenog u ožujku 2002. godine. U skladu s odredbama članka 204. toga zakona propisano je da će sve osobe s činom stožernog brigadira koje do 31. prosinca 2003. ne budu promaknute u čin stožernog generala biti prevedene, po sili zakona, u čin brigadira. Od tadašnjih 78 djelatnih stožernih brigadira do 31. prosinca 2003. njih 23 promaknuta su u čin brigadnoga generala, njih 39 umirovljeno je u činu stožernog brigadira, 16 ih je prevedeno u čin brigadira i poslije umirovljeno s tim činom, a njih 36 nezakonito je ostalo je s činom stožernog brigadira, iako su trebali biti prevedeni u čin brigadira po sili zakona. Trojicu komodora, koji su ostali djelatni u mornarici, prešutno se prihvatilo kao osobe s prvim admiralskim činom!
„Znači, činjenica da je zbog nezakonitog postupanja odgovornih osoba u Ministarstvu obrane i Uredu predsjednika 39 stožernih brigadira nije prevedeno u čin brigadira pa nema pravnog i stručnog uporišta da se 15 godina kasnije te osobe prevedu u čin brigadnog generala. Očito je da su Ministar obrane i Vlada podlegli političkom ili nekom drugom pritisku ili želji nekih osoba da postanu generali”, zaključuje Kovačević.