Prije negoli se u javnosti počelo progovarati o mirovinskoj reformi čiju je provedbu najavio mladi ministar rada Marko Pavić, rijetki su bili oni koji su znali tko je zapravo čovjek koji upravlja jednim od najvažnijih resora. Riječ je inače o mladiću koji je Ministarstvo rada i mirovinskog sustava preuzeo od svojeg prethodnika Tomislava Ćorića koji je spletom okolnosti te zahvaljujući koaliciji između HNS-a i HDZ-a preuzeo Ministarstvo okoliša.
Pavić je političku karijeru klesao kao državni tajnik, a na toj poziciji bio je svega pola godine te je to najviša funkcija koju je obnašao prije nego što je postao ministar. ”Dobar je jako, upoznat ćete ga. Vidim da ga ne znate”, rekao je premijer Andrej Plenković svojedobno, kada je predlagao svoje ministre i predstavljao ih naciji. On sam za sebe tvrdio je kako se godinama bavi zapošljavanjem mladih, a koliko mu dobro ide na tome planu u posljednjim mjeseci pokazuju statistički podaci o broju mladih koji su spakovali torbe i napustili našu zemlju.
Mladi ministar rodio se u Zagrebu gdje je diplomirao na PMF-u, odnosno na Geofizičkom odsjeku spomenutog fakulteta na kojem se ubrzo i zaposlio. Magistrirao je 2009. godine u suradnji s National Oceanography Centrom u Southamptonu gdje je ujedno odradio i svoju Chevening stipendiju. U javno dostupnoj biografiji ministar koji reformira mirovinski sustav napominje kako ga zanima znanost s posebnim naglaskom na energetiku, ekologiju te zaštitu okoliša. Dakako da je Pavić član HDZ-a te jedan od rijetkih koji uživaju premijerovo povjerenje. Do pozicije državnog tajnika u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava stigao je kroz zagrebački ogranak stranke, a po političkim kuloarima šuškalo se kako se takav rasplet odvio na preporuku nekadašnjeg šefa toga ogranka Andrije Mikulića. Jasno, te glasine nikada nisu potvrđene.
Prilikom imenovanja za državnog tajnika u Ministarstvu kojim danas ravna predstavljen je kao Pavić iz Instituta za stručno usavršavanje mladih. Prema podatcima s internetske stranice Instituta, radi se o neprofitnoj organizaciji za stručno usavršavanje mladih osnovanoj 2010. s ciljem unapređivanja položaja mladih u društvu. Upravo zbog članstva u ovom Institutu mladog su ministra spominjali i mediji, konkretnije Novosti. Prema njihovim napisima, nakon što je Pavić postao ministar minimalno troje ljudi iz njegove udruge za mlade zaposleno je u Nacionalnoj zakladi za razvoj civilnog društva odakle je potom ISUM-u dodijeljeno sto tisuća kuna, a sam Pavić bio je državni tajnik kada je u ime tvrtke koju je osnovala ta udruga potpisao primanje potpore od 350 tisuća kuna s Gradom Zagrebom.
Pavić se prije ministarske karijere u medijima zapravo niti nije značajnije pojavljivao. Tek je jedne prigode istupio te konstatirao kako savjetnike koji na Zavodu za zapošljavanje rade s nezaposlenima treba osnažiti te tako proces pronalaska posla kroz HZZ učiniti efikasnijim. Svoj stav iznosio je i o mjeri stručnog osposobljavanja koju je na jednoj sjednici saborskog odbora proglasio protočnim bojlerom budući da se od 17 tisuća korisnika SOR-a u javnom sektoru zaposli njih svega 4 tisuće. Tom prigodom najavio je osnivanje tijela koje bi se trebalo baviti praćenjem mjera aktualne politike zapošljavanja. Umjesto politikom zapošljavanja mladih, Pavić se danas bavi mirovinskim reformama i ako je suditi po reakcijama javnosti – ne ide mu baš najbolje.