Američki Ustav posebno je osjetljiv na tu temu i kroz više stavaka onemogućava ukidanje građanskih sloboda. No vremenima nastanka povijesnog dokumenta nitko nije računao na etiketu ‘teorija zavjere’.
Društvene mreže malo su ‘javni prostor’, a malo ‘privatna domena’
Apple, Facebook, YouTube i Spotify urotili su se protiv Alexa Jonesa, svojevremeno jedinog medijskog djelatnika koji je u svom programu dao prostor tadašnjem kandidatu za predsjednika Donaldu Trumpu. Kanali su mu u orkestriranoj akciji ugašeni zbog ‘govora mržnje koji narušava standarde zajednice’. S obzirom na to kako brojni mediji svakodnevno etiketiraju upravo američkog predsjednika, pod istim optužbama bi se također mogli zatvarati, kao i pod etiketama ‘teorija zavjere’ (Trump i Rusi utječu na izbore) ili ‘lažnih vijesti’ (Iran ima atomske bombe). Pravni stručnjaci su se već oglasili i naveli kako elementi ‘govora mržnje’ ne postoje u zakonskim aktima, no isto tako i da privatne korporacije i međunarodni karteli ne odgovaraju američkom Ustavu ili zakonima. Prevedeno – privatnik može u svojoj firmi raditi što želi.
Tako su društvene mreže unatoč neprikosnovenom djelovanju u sektoru ‘javnog prostora’ pravno zapravo ‘privatni prostor’. Kako svatko ima pravo banirati ili blokirati korisnike ukoliko narušavaju njegova vlastita pravila, tako iste mehanizme može koristiti i administracija, roboti ili vlasnička struktura. No nedavno se dogodio bitan presedan kojeg će Jones moći iskoristiti u vlastitoj obrani. Naime, federalni sud je zabranio predsjedniku Trumpu da briše kritike drugih korisnika na privatnom Twitter računu. Zašto? Jer je javna osoba i to se smatra cenzurom, pošto je sud tu društvenu mrežu definirao kao ‘javni forum s posebnom namjenom’. Znakovito, jedina velika društvena mreža koja nije izbrisala Jonesov profil upravo je Twitter. Pa će Jones morati tražiti federalno definiranje svojih protustranaka u ovom slučaju.
Govor mržnje najviše smeta onima koji otvoreno ‘mrze Trumpa’
Jones se u svojoj maniri odmah obrušio na tzv. ‘leftard’ i ‘libtard’ komponente ljevice i liberala, a nešto slično rezonira i RT. Naime, oni koji su se najviše zalagali za gašenje Jonesovih računa pod domenom američke tradicije nepovredivosti privatnog prostora i slobode odabira ‘politike u vlastitom dvorištu’ isti su oni koji se bore protiv diskriminacije i korporatizma. A bili su i prvi u redu u cenzuri svih onih koji su Nobelovca za mir Obamu etiketirali kao ‘ratnog zločinca’. Borba za slobodu govora i istinu očito ima svoje granice, a one su postavljene već na apsurdno niskoj ljestvici – neslaganju s drugačijim razmišljanjem i stavom. Jonesa se tako baniralo zbog rasizma (jer je Sarah Jeong prozvao rasisticom zbog izjave da ‘ne osoba ne može biti rasist ako su bijelci u priči’), ksenofobije (jer je za promjenu imigrantske politike), fašizma (jer Antifa pokret poistovjećuje s nacistima), lažnih vijesti i teorija zavjere.
U novoj navali lažnog patriotizma demokratske snage optužile su ga za ‘Putinizam’ i dale mu titulu ‘veleizdajnika’, zbog guranja stranih interesa. To su pak isti oni ljudi koji su do tog trenutka domoljube poistovjećivali s nacionalistima i Trumpove prozivke o ‘manjku patriotizma’ uspoređivale s Hitlerovima. Zabrana InfoWars platforme i lika i djela Alexa Jonesa otvorila je debatu o samoj naravi slobode govora. Potpada li pod nju i govor mržnje? I treba li granicu postaviti tek kod poziva na javni linč i prijetnje smrću? Jer je prilično sklizak led kod navedene etikete. Poglavito jer novinari neskriveno priznaju kako mrze Donalda Trumpa, a takvom retorikom i nastupaju. Bilo kako bilo, vremena cenzure opasno su zakucala pred vrata.