U disertaciji koju priprema, Branko Čičko mijenja povijest koja se toliko ucrtala u kolektivno sjećanje da je postala istina
Franjo Tahy, susedgradsko-stubički vlastelin i pripadnik jedne od najvećih magnatskih obitelji u tadašnjem Hrvatsko-slavonskom Kraljevstvu, u kolektivnu svijest upisan je kao nasilnik, izrabljivač i gotovo apsolutni negativac čiji su postupci 1573. uzrokovali Seljačku bunu.
A što ako on nije bio glavni i jedini krivac za pobunu potlačenih, nego je u naknadnoj interpretaciji poslužio kao model za “idealnog” antagonista? Što ako ga se svelo isključivo na ono najatraktivnije iz ideološko-političkih i nacionalno-romantičnih pobuda, pri čemu se zanemarila složenost njegove pojave i konteksta u kojem je djelovao? Što ako ni potlačeni nisu bili jednodimenzionalne žrtve, a Matija Gubec samo zahvaljujući slučaju postao je junak?
Ovakva pitanja otvara povjesničar Branko Čičko koji će uskoro doktorirati na temi “Vlastelin i vojnik Franjo Tahy (1516.-1573.)”, piše Nacional.
Svojim znanstvenim radom želi dopuniti i revidirati spoznaje o jednom reprezentativnom predstavniku nekad prezrenog velikaškog staleža, o kojem se u hrvatskoj historiografiji nije istraživalo ni pisalo, velikim dijelom i zbog složenosti i raspršenosti arhivske građe. Tijekom rada na doktoratu istraživao je po arhivima od Zagreba do Budimpešte i Beča te je naišao na vrijedne i nove podatke o političkom i vojnom djelovanju Franje Tahyja…