U jednoj objavi sve je rekla.
Hrvatska javnost ovih je dana bez treptaja pratila organizaciju prosvjeda iza kojeg stoji glumica Jelena Veljača, no nisu svi građani na organizaciju toga događaja gledali jednakim svijetlom, da na prosvjed neće doći, ustvrdila je na svojem Facebook profilu hrvatska književnica Silvija Šesto. Zašto? Odgovor je sama ponudila u opsežnom Facebook izlaganju.
”Sutra neću doći na prosvjed #spasime. hvala svima koji će doći, ja nemam snage. Nakon 34 godine pomogla sam si sama odselivši u podstanarstvo. bivši me je i nakon 16 godina od rastave tlačio po svim linijama. počelo je fizički, pa kad sam ga odlučila prijaviti i rastati se, počelo je ekonomsko i psihičko nasilje. nada mnom i mojom djecom. ušla sam u brak s puno toga, no uspio me opljačkati uz pomoć družice, tadašnje ustavne sutkinje i svog kuma odvjetnika.
sam Bog zna i bijeli papir u koji sam upisivala dodatno nasilje sistema koje sam podnašala, istovremeno morajući raditi ovo što radim, bez alimentacije. Bog zna kako su na mojoj muci zarađivali polupismeni odvjetnici i cijeli sudski aparat. kad je najmlađi navršio osamnaest prisilio ga je i obmanuo da potpiše kako se odriče alimentacije koju ionako nije plaćao s tezom kako će mu mama završiti u zatvoru. uzeo mi je sve što sam unijela u brak i što sam stekla u braku, kao da me nije ni bilo, ali najgore od svega oduzeo nam je svima zdravlje. sada više nemam ništa osim teške bolesti i brige kako će moja djeca uspjeti na sve načine oštećena.
kad sam otišla iz kuće u koju sam ugradila život, prvo što je učinio posjekao je stabla koja sam voljela. nitko mi nije pomogao, no cijeli sistem tzv. socijalne skrbi na meni je zarađivao plaću. sad sam tu, poluživa, smijem se na fejsu i pokušavam raditi ono za što i nikad nisam imala previše vremena: pišem. zbog djece nisam htjela prije objaviti svoju kalvariju, jer znate onu “on im je otac”, no jedino što mi je ostalo od svega je prezime koje ću ubrzo promijeniti. moja kćer je na cesti, jer je žensko i imovina koju mi je prijevarom uzeta nije namijenjena njoj jer je žensko.
i zato sutra nemam snage izaći van, dišem na škrge i pokušavam odraditi vrijeme koje mi je Bog podario nakon sve te grozote koju sam prošla. nerado sam dosad objavljivala zanimljive dokumente koji su omogućavali da iskompleksirani nasilnik dobije krila. za večeras samo pad na stolac i pismo jednog od mojeg djeteta, davne godine kad smo još svi bili više-manje zdravi. gospodin nasilnik je pobijedio, jer mu je sistem zdušno pomagao. sad ima troje bolesne djece i sve što sam unijela u brak i što sam utukla u braku radeći bez odmora.
da! mogla sam prije otići, ali s čovjekom koji prijeti i psu kako će ga uspavati ako bude nemiran nema šale, ako je na njegovoj strani zapravo cijeli parazitski tzv. sustav “zaštite djece”. nitko mi nije pomogao, ni veliki banditos s privremenim smještajem iako sam imala sve uvjete. uništio me drugim sredstvima, no zaboravio je da će prilikom tog uništavanja i njegova djeca biti uništena, uz pomoć svih državnih službi koje su podebljali nasilništvo nad nama. no, sve je zapisano, od dana do dana. izuzetno maštovita proza, rekli bi neki, da nije stvarnost.
tisuću puta sam pomislila kako bi bilo okej da me puknuo konačno i da nisam prolazila sve i gledala svoju djecu kako im se gubi osmijeh na licima. no, izabrao je kao svaka kukavica perfidnu igru ucjenjujući me djecom, tipično. jer nisam jedina, nisam sama, šablona je ista. u ovom trenutku mnogima se događa isto. pa kad i pozovu policiju ona hapsi i žrtvu i nasilnika. sjećate li se kako je moja mama sa 75 završila u pritvoru bez lijekova, i kćer, iako su napadnute? cijelu noć pod reflektorima s kriminalcima do jutra, tko to more platiti. zato sutra dignite glas, jer ova trulež od države tjera na samopomoć u svim svojim dijelovima, ne budite ovce, nemojte se dati ucjenjivati ni imovinom, ni ponosom, ni djecom, jer upravo djeci radite štetu.
moj život je pri kraju, nakon 34 godine ropstva udišem zrak i zbrajam žrtve, no bolje je. ne spavam pod ključem, odjevena noću poput kauboja spremnog na bijeg od konja drugim konjem. sreća pa nisam na cesti iako ista pruža trenutno, čini mi se, zapravo sigurna sam, neslućene mogućnosti. a sad naslađivanje fotkom i pismom jednog od mojeg poroda prije 13 godina. do sada sam šutjela i čekala da mi sve troje bude punoljetno i “štitila ih” prikazujući im oca u nekom drugom svjetlu. bilo me je, iskreno, sram odabira. vrijeme je da otkočim uzde i prokaskam ostatkom svog života u kojem sam rođena slobodna ostarivši u okovima deklariranog vjernika kojemu ništa nije sveto, pa ni vlastita djeca.”, napisala je književnica na Facebooku.