Prve zemlje koje su priznale Republiku Hrvatsku još u jesen 1991. godine bile su zemlje koje i same tada nisu bile međunarodno priznate - Slovenija, Litva, Ukrajina, Latvija i Estonija.
Međunarodno priznanje Hrvatske je postupno uslijedilo nakon proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske 25. lipnja 1991. Istog dana razdruživanje je proglasila i Slovenija, a sljedećeg dana novosamostalne države su se uzajamno priznale.
Napokon, 15. siječnja 1992. godine Republiku Hrvatsku priznalo je 20 svjetskih država, i to svih 12 članica tadašnje Europske zajednice (Francuska, Njemačka, Italija, Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Velika Britanija, Danska, Irska, Grčka, Španjolska, Portugal) te još Austrija, Kanada, Bugarska, Mađarska, Poljska, Malta, Norveška i Švicarska. Bila je to prekretnica u postupku priznavanja jer je odjednom to učinio čitav val država, pa se stoga 15. siječnja se obilježava kao spomendan – Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske.
Sljedećih su dana europski mediji gotovo bez iznimke pozdravljali odluku svojih vlada. Izuzev njemačkih medija, koji su priznanje Hrvatske slavili i kao njemačku diplomatsku pobjedu, ostali su isticali da su političari za zakašnjenjem shvatili što se događa u tadašnjoj Jugoslaviji kritizirajući njihovu dotadašnju neučinkovitost.
Od općepriznatih država u svijetu prije navedenog dana priznali su nas samo Island (19. 12. 1991.), Vatikan (13. 1. 1992.) i San Marino (14. 1. 1992.). Napomenimo, prve zemlje koje su priznale Republiku Hrvatsku još u jesen 1991. godine bile su zemlje koje i same tada nisu bile međunarodno priznate – Slovenija, Litva, Ukrajina, Latvija i Estonija.
Do kraja siječnja 1992. godine Hrvatsku je priznalo još sedam zemalja – Finska, Rumunjska, Albanija, Bosna i Hercegovina, Brazil, Paragvaj i Bolivija. Prva azijska i islamska zemlja, ne računajući Tursku, koja je priznala Hrvatsku bio je Iran, dok je od afričkih zemalja to bio Egipat. Hrvatska je potom, 22. svibnja iste godine, primljena u Ujedinjene narode, a do tada su je priznale i Rusija, Japan, Sjedinjene Američke Države, Izrael i Kina.
Priznanje je Hrvatska dočekala u vrijeme Domovinskog rata, kada je gotovo trećina zemlje bila pod okupacijom tadašnje JNA i srpskih pobunjenika. Na svoje je međunarodno priznate, granice izašla tek šest godina kasnije, nakon oslobodilačkih akcija hrvatske vojske Bljeska i Oluje te mirne reintegracije istočne Slavonije i Podunavlja.
U televizijskom obraćanju naciji te večeri predsjednik Tuđman je istaknuo:
“Današnji dan – 15. siječnja 1992. – bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu, četrnaeststoljetnu, povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost, i raskinula svoje državno-pravne veze s bivšom jugoslavenskom državnom zajednicom, Republika Hrvatska postigla je i međunarodno priznanje svoje neovisnosti”