Iako na prvi pogled djeluje pomalo benigno, jedan od HDZ-ovaca koji su preživjeli sve stranačke bure i oluje, barem kada je riječ o onima u novije vrijeme nedvojbeno je aktualni šef Sabora Gordan Jandroković, čovjek za sve predsjednike, kako mu tepaju u vladajućoj strnci. Kako preživjeti, Jandroković očigledno vrlo dobro znade pa je tako slamku posljednji put uhvatio loveći se za skute šefa svoje stranke Andreja Plenkovića, čije povjerenje, barem ako je vjerovati onome što se u javnosti prezentira neupitno uživa. No, čini se kako je prvi pogled u politici barem onoj hrvatskoj, nerijetko varljiv, a da nas prvi pogled i u slučaju spomenutog dvojca vara svjedoči portal Objektivno.hr koji je došao do intrigantnih spoznaja. Naime, kako pišu zapošljavanjem nekadašnjeg šefa zadarskog centra SOA-e koji se u javnom prostoru isticao kao kadar bivšeg šefa stranke Karamarka, koji se domogao jedne od rukovodećih pozicija u Hrvatskoj pošti, otvorilo je nove sukobe u samom vrhu HDZa. Naime, kako tvrde kada je Jandroković uvidio da se Plenkoviću polako, ali sigurno klima fotelja poglavito zbog desnog krila stranke i ljudi bliskih Karamarku, odlučio je postupno ”okretati ploču” i otpočeti suradnju s njegovim kadrovima, koje Plenković pod svaku cijenu nastoji odstraniti iz politike te mu se stoga ove igranke šefa Sabora nimalo ne dopadaju.
Dopadale mu se, ili ne Jandroković evidentno ide korak ispred svih, a prema pisanju spomenutog medija, on je karika preko koje se vrše kadroviranja u državnim tvrtkama pa je po tome principu kadroviran i Jandrokovićev sugrađanin iz Bjelovara Ivan Čule koji šefuje u Hrvatskoj pošti. Navodno je baš ovo kadroviranje bila kap koja je prelila čašu kod Plenkovića, koji polako, ali sigurno okreće leđa svojem vjernom suradniku. Inače, o Čuli se u javnom prostoru nerijetko progovaralo, a ekkluzivno za naš portal svoju verziju priče iznijeli su djelatnici Hrvatske pošte tvrdeći kako su prijave protiv šefa podnijeli sindikalisti, upoznajući s istima sve predstavnike nadležnih institucija, koji na njih do danas nisu reagirali. Kako su tada posumnjali djelatnici to je moguće i stoga što je ovaj prijateljski povezan s Jandrokovićem, za što dakako službena potvrda ne postoji.
”Ovaj puta Ivan Čulo je odlučio sponzorirati veslački klub Argonauti iz Bjelovara i to s dvije donacije, svaka po 50.000 kuna. Ukupno je donirano 100.000 kuna državnog novca bez ikakve procedure, bez natječaja i potpuno netransparentno. Veslački klub Argonauti dobili su novac zbog sudjelovanja na utrci lađa Metković – Ploče. Zanimljivo je kako je novac uplaćen tvrtki ST LINE d.o.o. iz Bjelovara, vlasnice Goranke Tomašić, koja će valjda isto u gotovini isplatiti sportašima iz Bjelovara”, tvrdili su nedavno djelatnici postavljajući pitanje hoće li, i koliko novca Čulo od navedenog iznosa zadržati i je li to u konačnici i tako.
Inače, o Čuli se i ranije progovaralo u javnom prostoru.
Spočitavalo se tako primjerice Čuli to što je Hrvatska pošta bez natječaja dala milijunski posao prijevoza tvrtki s dvoje zaposlenih, a propitkivalo se prije nekoliko mjeseci i gdje je zapela istraga protiv Čule. Tema je ovo koju su načeli i pojedini saborski zastupnici, konkretnije SDP-ov Željko Jovanović i Mostov Nikola Grmoja.
Jovanović je još u prosincu prošle godine slao upitbivšoj potpredsjednici Vlade i ministrici gospodarstva Martini Dalić vezano za sklapanje višemilijunskog ugovora o prijevozu pošiljki sa zagrebačkom tvrtkom H T Z d.o.o, bez primjene Zakona o javnoj nabavi, a isto pitanje Grmoja je u prosincu prošle godine odašiljao na adresu premijera Plenkovića. No, do nikakvih konkretnih spoznaja nisu došli. Radnici su Čulu prozivali zbog netransparentne javne nabave, ali i za malverzacije i bogaćenje na ralun građana, i ranije povezujući ga s Jandrokovićem.
Podsjetimo, naš je portal i ranije progovarao o nelogičnom poslovanju u ovoj tvrtki. Unatoč kratkom mandatu Čulo je u maniri pravog big bossa hitro naručio 213 novih auta vrijednih 105 milijuna kuna, a među njima skrilo se i 12 limuzina za koje je HP odlučio iskeširati 4,3 milijuna kuna, odnosno 357 tisuća kuna po automobilu.
Kada su u pitanju limuzine, tada se podrazumijevaju posebni i specifični zahtjevi. Riječ je o dvama tipovima vozila, vrlo sličnih, ali ne identičnih performansi. Iz javno objavljenog natječaja proizlazi da se kupuje i šest limuzina od minimalno 150 konjskih snaga, s automatskim mjenjačem i lakim metalnim naplacima. Natječaj je toliko specificiran da se u njemu za šest limuzina spominju i xenon svjetla, obvezna metalik crna boja, ali i jamstvo od pet godina na 180 tisuća prijeđenih kilometara. Drugih šest limuzina imaju jednaku snagu i automatski mjenjač, ali drugu boju – metalik srebrnu. Nedavno je protiv Luke te Miroslava Vojvodića i Josipa Udiljka, čelnih ljudi HP-a podnesena anonimna kaznena prijava, a spočitava im se koješta.
Prema prijavi sindikata, među ostalim spominje se Sortirni centar Jankomir, u kojem je ugovoren najam poslovnog prostora, ali iznad uobičajene cijene za istu svrhu i vrijeme u kojem se ugovaraju poslovi toga tipa. Sumnja se da je time Hrvatska pošta oštećena za 50 tisuća eura, u vremenu ugovorenog korištenja. Tako je najam prostora, koji je uz to loš, neprikladan i neadekvatan, enormno preplaćen, a njime nisu ispunjene potrebe Express pošiljaka i Sortirnog centra, javne ustanove kao što je Hrvatska pošta. Nagađa se da su stručnjaci u ovom slučaju zakazali prema uputama Čule, Udiljka, Marijane Miličević i Vojvodića, a glavama se potvrdno kimalo isključivo zbog vlastitog uhljebljenja na mjestu direktora.
Još je jedan sporan dio priče vezan uz novu Upravu Hrvatske pošte – ugovor s poduzećem HTZ d.o.o. u vlasništvu Ivana Miloša, a riječ je o prijevozu iz jankomirske sortirnice do Splita i Rijeke prema cijenama uvećanima za 30 posto. Spominje se i priznavanje nepotrebnih, pa i nepostojećih prijeđenih kilometara u povratku, čime je Pošta, primjerice, u samo 60 dana oštećena za nemalih 12 tisuća eura(!?). Inače, HP prijevoz obavljao se preko narudžbenica, što je također protuzakonito jer se namjerno izbjegavalo ugovaranje po zakonskoj obvezi. Sve su to bili namješteni poslovi, bez javnog natječaja, koji su se trebali obavljati prema višegodišnjem(!) planu.
Sporna je i nabava opreme, odjeće, obuće, motornih vozila, mopeda, bicikala, opreme za informatiku i vreća za poštare. U prijavi se nižu kaznena djela kao biseri na kakvoj neuglednoj ogrlici, pa se spominje i poigravanje sudbinom radnika sortirnica u Karlovcu, Sisku, Dubrovniku i Puli. Tamo je Čulo zatvorio radna mjesta bez bilo ikakvog razgovora i konzultacija s ljudima, a sve zbog svoje – svojeglavosti. Među otpuštenim radnicima su se tako našli čak i hrvatski branitelji, a. A do tada je trajala agonija i vidno uništavanje, ne samo HP-a, već i njegovih sortirnica…
Korištenje službenih automobila u privatne svrhe, rutina je već kod nas, od koje nije bio cijepljen niti Čulo, no njegova priča je pomalo – inovativna. On si je mimo zakona pribavljao oko 16 tisuća kuna mjesečno, naravno uz plaću, i bez potrebe i nelegalno koristio svoje privatno vozilo, iako je mogao rabiti ono službeno. No, za svaki prijeđeni kilometar Čulo je ubirao dvije kune na relacijama od Bjelovara do Zagreba. Međutim, priča o rasipništvu tu ne završava, jer se koristio hotelski smještaj za orgije i preljube, a trošak bi računovodstvo prefakturiralo na drugog korisnika. Sporna je bila i ”loko vožnja”, koja se pokazala najkriminalnijim načinom pribavljanja imovinske koristi, lažnim prikazivanjem broja kilometara, čime je Čulo godišnje zakinuo Poštu za više od sto tisuća kuna. Diskutabilan je bio i ugovor o nabavi mopeda za Promo moto d.o.o. u studenom 2015. na iznos od 4,901.094 kuna. Sa svim nepravilnostima, navodno je upoznat i ministar Butković, ali dakako do danas se nitko nije predaleko pomakao.