Akademik Vlatko Silobrčić, dojučerašnji predsjednik Odbora za etiku u znanosti, a sada član tog Odbora koji se bavi etičnošću i moralom, ponovno je uhvaćen u laži.
Akademik je ponovno uhvaćen u laži, izlaze dokazi njegove umiješanosti u upropaštavanje Imunološkog zavoda, u višestrukom je sukobu interesa, a poziciju u Odboru za etiku zloupotrebljava da bi kroz montirane procese skupljao političke poene za stranku Pametno – čiji je jedan od čelnika.
Akademik Vlatko Silobrčić, dojučerašnji predsjednik Odbora za etiku u znanosti, a sada član tog Odbora koji se bavi etičnošću i moralom, ponovno je uhvaćen u laži.
U posjedu smo preslike originalne kartice troška hrane za laboratorijske miševe Imunološkog zavoda, koju smo dobili od zaposlenika te strateške tvrtke, a koja pokazuje da bivši direktor Imunološkog obmanjuje javnost kada govori o ‘sitnišu’ kojeg je devedesetih kao direktor Zavoda oročio u privatnoj štedionici Guste Santinija…
Akademik Silobrčić za jedan je tjednik izjavio u prosincu, naime, da nije točno da je, kao predsjednik Uprave Zavoda, milijunske iznose s računa Imunološkog oročio u privatnoj štedionicu Guste Santinija, već da je bilo riječ o iznosu ‘dovoljnom tek za hranu za laboratorijske miševe’.
No, imamo dokument koji svjedoči da je hrana za miševe – u to vrijeme – Imunološki stajala tek nešto više od 22 tisuće kuna godišnje, a ne pet i pol milijuna kuna, koliko je Zavod, odnosno Silobrčić, uistinu oročio u privatnoj štedionici Pantovčak d.o.o.!
Karticu smo dobili od ogorčenih zaposlenika Imunološkog, koji su nam je poslali kao dokaz da je bivši direktor (tobože veliki moralist) lagao kada je u razgovoru za spomenuti tjednik pokušao opovrgnuti svoju odgovornost za uništenje strateški važne tvrtke koju je godinama vodio kao direktor (od 1992. do 1997.), ili nadzirao kao predsjednik ili član Nadzornog odbora Imunološkog (godinama – nakon toga).
U kartici Imunološkog iz 1996. godine piše, naime, da je trošak hrane za miševe iznosio 22.442 kune što je poprilično manji iznos od novca koji je Silobrčić uistinu položio u štedionicu Guste Santinija. CIJELI DOKUMENT MOŽETE POGLEDATI OVDJE!
U nalazu Državne revizije iz 2002. godine stoji, pak, da je oročena štednja Imunološkog kod privatne štedionice Guste Santinija s pripisanom kamatom iznosila u to vrijeme 5,497.325,96 kuna (gotovo pet i pol milijuna kuna)!
Silobrčić je, dakle, protuzakonito oročio novac Imunološkog zavoda u privatnoj štedionici i nije bilo riječ o iznosu ‘dovoljnom tek za hranu za miševe, kako je rekao Silobrčić (22.400 kuna), već o dvjestotinjak puta većoj svoti (gotovo pet i pol milijuna kuna)!
Lagao zastupnicima da ide po sina na aerodrom
Akademik – koji u zadnje vrijeme drugima dijeli lekcije o moralu – prozvan je nedavno i zbog još jedne laži kojom je pokušao obmanuti članove saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, za vrijeme sjednice na kojoj su raspravljali o ‘Silobrčićevom’ Odboru za etiku.
Uoči sjednice tog saborskog odbora, Silobrčić je Andri Krstuloviću-Opari, predsjedniku Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, dostavio, naime, pismenu poruku da će morati otići sa sjednice – kako bi dočekao sina u zagrebačkoj zračnoj luci.
Silobrčić se taj dan nakratko pojavio u Saboru te brzo otišao, navodno u zračnu luku. No, naknadno je otkriveno, a to je ušlo i u zapisnik sjednice, da je Silobrčić lagao članovima Odbora za znanost, jer je umjesto na aerodrom iz Sabora otišao na sjednicu Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju!
Odbor za etiku je, kažu insajderi, osobno sazvao kako bi na brzinu te prije nego li ga saborski odbor raspusti, donio željeni zaključak.
Silobrčićeva prijevara isti je tren otkrivena (članovima Odbora za obrazovanje javljeno je da se Silobrčić ubrzo potom pojavio na Odboru za etiku te da nije otišao po sina u Zračnu luku), što je izazvalo zgražanje kod većine članova saborskog Odbora za obrazovanje…
Pronevjere i uništavanje Imunološkog zavoda
Hrvatski mediji glavne struje nisu, nažalost, prenijeli više puta ponovljene tvrdnje imunologa i uglednog prijavljivača korupcije, dr. Srećka Sladoljeva, koji je i nedavno – po tko zna koji puta – progovorio o činjenicama iz kojih se može vidjeti u kojoj je mjeri dr. Vlatko Silobrčić ‘zaslužan’ za propast Imunološkog zavoda.
Silobrčić je, kaže Sladoljev, a potvrđuje i Državna revizija, u štedionicu Guste Santinija Pantovčak d.o.o. oročio milijune Imunološkog uz manje od 5 posto kamata, što je u to vrijeme bilo ispod zaštitne stope HNB-a. Poslovne banke davale su od 1992. do 1996. trostruko višu kamatu na štednju!
”U recipročnom poslovanju Imunološki zavod zadužuje se kod iste štedionice uz kamatu od 12 posto! Sve je protuzakonito – niti je trgovačkim društvima bilo dozvoljeno poslovati sa štedionicama, niti je zbog sukoba interesa za financijskog savjetnika tvrtke smio postaviti vlasnika štedionice (plaćao ga je pet prosječnih plaća)!“, ističe dr. Sladoljev.
Zbog svega navedenog, Imunološki je tužio Silobrčića za vraćanje nepripadnih iznosa što ih je sebi isplaćivao mimo ugovora. Zavod ga je prijavio Državnom odvjetništvu zbog štetnih radnji.
Sladoljev podvlači da je za vrijeme Vlatka Silobrčića Zavod počeo rapidno propadati, zbog čega bi, smatra on, akademik trebao biti u zatvoru, a ne član Etičkog odbora u znanosti i visokom obrazovanju te tobožnja moralna vertikala u društvu.
Valja napomenuti da nalaz Državne revizije iz 2002. godine potvrđuje brojne navode dr. Srećka Sladoljeva te ukazuje na odgovornost akademika Silobrčića za brojne štetne radnje.
I Državna revizija, naime, u svom izvješću iz 2002. godine na stranici 18 i 19 navodi da je ulaganjem novca IZ-a u privatnu štedionicu Guste Santinija društvu nanesena izravna i značajna šteta. Navodi i da je odlukom Hrvatske narodne banke kasnije ugašena spomenuta štedionica te joj je zabranjen rad.
U izvješću revizije stoji da je MUP zbog postojanja osnovane sumnje o kaznenim djelima kojima je nanesena šteta društvu pokrenulo 1996. kriminalističku obradu koja je obuhvatila i oročavanje novčanih sredstava i uzimanje kredita u razdoblju od 1994. do 1996. te isplatu plaća direktoru u 1996. godini…
Zahtjev za ocjenu ustavnosti ‘Silobrčićevog’ Etičkoga kodeksa
Valja, nakon svega, istaknuti da je Sveučilište u Zagrebu (podržano odlukom Rektorskog zbora RH i Senata Sveučilišta) 16. prosinca 2016 – pokrenulo postupak ocjene ustavnosti i zakonitosti Izmjena idopuna Etičkog kodeksa Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju – kojima su ovlasti Odbora za etiku proširene izvan zakonskog okvira, a što je učinjeno za mandata Vlatka Silobrčića.
Na osnovu tih, prema svemu sudeći protuustavnih i protuzakonitih izmjena, Silobrčić je zloupotrijebio Odbor za etiku kako bi metodama prijekog suda – pod svaku cijenu – osudio i diskreditirao političke protivnike.
U lipnju 2015. Odbor za etiku u znanosti je, naime, protupropisno proširio svoje ovlasti kako bi, čini se, mogao postati svojevrsni ‘nad-sud’ – koji će kasnije poslužiti Silobrčiću, članu Predsjedništva stranke Pametno, za postizanje političkih ciljeva.
Do promjene kodeksa je, naime, Odbor za etiku u znanosti i visokom obrazovanju imao ovlasti davati smjernice i upute, a ne – miješati se u autonomiju sveučilišta te biti svojevrsni prijeki sud koji si uzima za pravo odlučivati o odavno odbačenim predmetima, predmetima o kojima su nadležna tijela sveučilišta (etička povjerenstva) već dala svoj pravorijek.
Profesoru Balobanu smučilo se politiziranje u Odboru za etiku
Sve to – mediji koje je za svoje ciljeve koristio Silobrčić – nisu ni spominjali, a kamo li javnosti ponudili sve podatke u vezi s ovom problematikom.
Zbog svega navedenog, pojedinim se članovima Odbora za etiku u znanosti smučilo, čini se, sudjelovati u Silobrčićevim političkim igrama te su podnijeli neopozivu ostavku na članstvo u tom tijelu.
Učinio je to nedavno i bivši dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, profesor Josip Baloban, a kao razlog ostavke naveo je ‘instumentalizaciju Odbora kroz medije’.
Premda ugledni teolog nije želio objašnjavati tko je to instrumentalizirao Odbor kroz medije, svima je jasno na koga je mislio i zbog koga se povukao iz tog tijela.
“Nakon što sam na svoj način i svojim iskustvom pokušao pridonijeti prevladavanju, prije svega, instrumentalizacije Odbora, ali bez određenog uspjeha, odlučio sam podnijeti ostavku”, napisao je u obrazloženju profesor Baloban.
Višestruki sukob interesa čelnika stranke Pametno
No, osim što je instrumentalizirao rad Odbora i koristio ga u političke svrhe, Vlatko Silobrčić se kao predsjednik Odbora za etiku našao u višestrukom sukobu interesa.
Tako je izmijenio odredbe Etičkog kodeksa protivno Zakonu o znanosti i visokom obrazovanju. Temeljem tako izmijenjenog Etičkog kodeksa počeo je procesuirati pojedinačne predmete. Osim toga, na dnevni red Odbora stavljao je predmete u kojima se nalazio u nedvojbenom sukobu interesa. Krenuo je ‘vaditi iz ormara’ predmete za koje Odbor nije ovlašten i koji su odbačeni na nadležnim tijelima godinama prije nego što je on stupio na dužnost predsjednika Odbora.
Pritom se najviše žurio s procesuiranjem prijava koje je supotpisivao jedan od tri člana Izvršnog odbora Foruma za etičnost i razvoj znanosti i visokog obrazovanja, docent dr. sc. Pavel Gregorić.
Forum za etičnost neformalna je udruga građana koju je u prosincu 2007. osnovao upravo akademik Vlatko Silobrčić. Uz njega, trojni Izvršni odbor udruge čine doc. dr. sc. Pavel Gregorić i profesor dr. sc. Saša Zelenika.
Tako je, kao u klasičnim montiranim procesima, akademik Silobrčić izvodio igrokaze u kojima jedan član Izvršnog odbora neformalne udruge za etičnost prijavljuje kolege znanstvenike za ‘neetičnost’, a drugi član kao predsjednik saborskog Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju pokušava iskonstruirati i donijeti osude njima nepoćudnih osoba.
No, tu priči o sukobu interesa nije kraj. Akademik Silobrčić pojavio se i kao svjedok optuženoga prijavitelja i člana Izvršnog odbora udruge Pavela Gregurića u kaznenom postupku koji su pokrenuli neki od prijavljenih znanstvenika, među kojima i ugledni profesor Lino Veljak.
Kao član vodstva Pametno procesuira ministra iz druge stranke!
Svemu tome treba dodati i kršenje Poslovnika Odbora za etiku koji je u članku 30. propisao da su podaci o dnevnom redu sjednica, rasprave nazočnih, imena i zapisnik ‘povjerljivi’. Isti je Poslovnik u čanku 6. propisao da će se prijevremeno razriješiti članstva u Odboru onaj koji ‘izvan Odbora iznosi podatke koji se smatraju povjerljivima’. Kao što je poznato, u javnim istupima akademika Silobrčića ponavljaju se kršenja zabrane iznošenja povjerljivih podataka, kao i drugi oblici povrede dužnosti koju je obnašao.
Povrh svega, valja istaknuti da se u Silobrčićevom slučaju radi o nezabilježenoj zlouporabi pozicije u Odboru za etiku u političke svrhe, što su dobro uočili i osudili pojedini članovi saborskoga Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu. Jer čelnik jedne političke stranke (član Predsjedništva stranke Pametno) koji je sudjelovao na parlamentarnim izborima i pisao stranački program, pod okriljem saborskoga Odbora za etiku procesuira ministra iz druge političke stranke!
Ne bi li saborski Odbor za etiku trebao biti politički neutralno tijelo?
Sukobi interesa ovakvih razmjera podsjećaju na montirane procese koji se često susreću u totalitarnim režimima, a koji nisu primjereni demokratskim sustavima.
Zato bi akademik Silobrčić što prije trebao podnijeti ostavku na mjesto člana Odbora za etiku te bi se stranačkom politikom trebao (mogao) nastaviti baviti kroz uobičajenu i dozvoljenu političku borbu, a ne zloupotrebljavajući položaj u tijelu koje bi moralo biti politički neutralno.
I etično, povrh svega.
Članak je u cijelosti preuzet s portala Direktno.hr.