Posljednjih godina profesor Šeparović privukao je pozornost kao predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta
Školovao se u rodnome Blatu na Korčuli, Dubrovniku i Splitu. Na Pravnom fakultetu u Zagrebu diplomirao je i magistrirao pravo, a na Sveučilištu u Ljubljani doktorirao pravne znanosti. Specijalizirao je međunarodno kaznenog pravo na Max-Planck – Institutu za strano i međunarodno kazneno pravo u Freiburgu (Njemačka) i te žrtvoslovlje u SAD. Dugogodišnji je profesor Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te suradnik više međunarodnih organizacija.
Kao izvrsni stručnjak na području prava bio je biran na visoke funkcije u zemlji i inozemstvu, od kojih izdvajamo kao rektora Sveučilišta u Zagrebu u vrijeme demokratskih promjena, te suutemeljitelja i predsjednika Svjetskog žrtvoslovnog društva. Dobitnik je više domaćih i inozemnih nagrada i priznanja.
U Vladi Republike Hrvatske bio je ratni ministar vanjskih poslova s prvom zadaćom borbe za međunarodno priznanje (1991-92) te ministar pravosuđa (1999-2000). Iz njegova pera nastala je tužba protiv Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) pred Međunarodnim sudom pravde, koja je, iako poslije okljaštrena, dovela do presude u kojoj je navodi da je Srbija počinila djela genocida na teritoriju Hrvatske.
Posljednjih godina profesor Šeparović privukao je pozornost kao predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, koje je osudilo više domaćih političara (Mesić, Josipović, Milanović, Pusić, Pupovac), a Carl-a Bildt-a i Vesnu Teršelič proglasilo nepoželjnim osobama u Hrvatskoj.