Jadranka Kosor, ali i većina danas uzornih HDZ-ovih dužnosnika, kako bi održali vlast, protivno svim nacionalnim interesima i dobrobiti hrvatskog naroda, ucjenu za potporu manjinskih zastupnika SDSS-a platili su donošenjem 'Odluke o stambenom zbrinjavanju povratnika, bivših nositelja stanarskog prava izvan područja posebne državne skrbi'. Time je HDZ donio odluku kojom, na trošak i teret državnog proračuna, kupuje stanove i potom ih uz simboličan otkup 'poklanja' srpskim građanima koji su samovoljno napuštali Hrvatsku 1991. godine, nezadovoljni tadašnjom 'ustaškom' vlašću!
Početak ove priče prenosimo Vam kroz komentar s foruma www.krajinaforce.com:
„Jedan moj poznanik, koji je 1991. izbjegao iz Zagreba, gdje je posjedovao dvosobni stan, ovako je rezonirao: Za četveročlanu porodicu dobit će u najam zamjenski stan od 65 kvadrata. Izračunao je da će mu za otkup trebati oko 32.500 eura, a prodat će ga za najmanje duplo više. Pošto nema svojih para, pronaći će kupca koji će ga, uz mali popust, kreditirati za nekoliko dana dok ne sredi papirologiju o otkupu, nakon čega će se s ostatkom od prodajne cijene, od najmanje 30-ak tisuća eura, vratiti u Srbiju, gdje će za te novce sagraditi kuću za svoju porodicu. U međuvremenu živi i u Inđiji u iznajmljenom stanu i u Zagrebu, gdje također plaća najam državi od 2,70 kuna po kvadratu, plus komunalije.“
Jadranka Kosor, nametnuta i nikada voljom hrvatskog naroda izabrana predsjednica Vlade RH, na zatvorenom je dijelu sjednice Vlade 3. ožujka 2011. godine, ispisala jednu od najmračnijih stranica hrvatske povijesti koja je za cilj imala financijsko i ekonomsko slamanje hrvatske države. Naime, Jadranka Kosor, ali i većina danas uzornih HDZ-ovih dužnosnika, kako bi održali vlast, protivno svim nacionalnim interesima i dobrobiti hrvatskog naroda, ucjenu za potporu manjinskih zastupnika SDSS-a platili su donošenjem „Odluke o stambenom zbrinjavanju povratnika, bivših nositelja stanarskog prava izvan područja posebne državne skrbi“.
Time je HDZ donio odluku kojom, na trošak i teret državnog proračuna, kupuje stanove i potom ih uz simboličan otkup „poklanja“ srpskim građanima koji su samovoljno napuštali Hrvatsku 1991. godine, nezadovoljni tadašnjom „ustaškom“ vlašću!
Poseban tretman prema Srbima
Jadranka Kosor i danas amnezirani dužnosnici HDZ-a, time su ostvarili i prvi korak i poticajnu ideju najvećeg propagatora velikosrpskih ideja i razaratelja hrvatskog bića, Milorada Pupovca, kako financijski dotući omraženu im tvorevinu zvanu Republika Hrvatska, a u isto vrijeme u što većem broju nelojalnim Srbima, uglavnom izbjeglim pripadnicima JNA i kasnije vojske Jugoslavije, osigurati naplatu „stanarskih prava“ na teret i štetu hrvatskih građana i hrvatskog državnoga proračuna.
Da bismo građanima Hrvatske pobliže objasnili pojam dobivanja i gubitka „stanarskog prava“, moramo se vratiti u bližu hrvatsku povijest. U razdoblje SFRJ, gdje je većina stanova bila pod režimom “društvenog vlasništva“. Stanove su gradila državna poduzeća ili drugi društveni organi i poduzeća, za dodjelu svojim zaposlenicima koji su time postajali “nositelji stanarskog prava”, ali ne i vlasnici. Kako se nije radilo o osobnom vlasništvu, već o poklonu države ili državnih poduzeća, stanarska prava mogla su biti otkazana iz zakonom određenih razloga, od kojih je najznačajniji bio – propust nositelja stanarskog prava da fizički ne koristi svoj stan za vlastite stambene potrebe u neprestanom trajanju od najmanje šest mjeseci, bez opravdanih razloga.
Što se dogodilo 1991. godine? Većina tada „lojalnih“ građana RH, nadajući se brzom porazu „Ustaških snaga“, kao i većina pripadnika JNA, pakirali su svoje stvari i odlazili u Srbiju da zaštite svoje „porodice“ od mogućih ratnih djelovanja, a veliki dio njih, odlaskom u SRJ, ponovno se stavio u službu i funkciju agresora na Hrvatsku i hrvatski narod, nadajući se pobjedi i svom brzom povratku. Kako je razlog njihovih odlazaka bio inspiriran nelojalnošću državi u kojoj su živjeli, a društvene stanove su napuštali bez opravdanih razloga, izgubili su svoje – stanarsko pravo.
Započetu mračnu rabotu HDZ-a, gubitkom vlasti na izborima u prosincu 2011. godine, nastavile su perjanice velikosrpskih ideja u obliku antifašističkih platformi i udruga, uz svesrdnu pomoć tadašnje vladajuće koalicije SDP-a, HNS-a i SDSS-a. Za tu svrhu, osim lažnih insinuacija i izjava ministara u vladi Zorana Milanovića da su to direktive EU-a, bio je vidljiv i poseban tretman prema Srbima o kojem su hrvatski građani mogli samo sanjati:
– osnovan je i zasebni Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje koji je u bivšoj Vladi vodila visoko rangirana članica SDSS-a i bivša čuvarica zatvora u Kninu – Mirela Stanić Popović;
– povećana je stambena površina po članovima obitelji (stanovi sa +10 na +20 četvornih metara, a obiteljske kuće sa +20 na +30 m2). Što to znači, najbolje znaju hrvatski građani koji su prošli obnovu svojih domova;
– predviđen je dodatni popust od 1,5 posto za svaku godinu provedenu kao izbjeglica, prognanik ili povratnik, te kredit do maksimalno 20 godina i kamatom od 4 posto godišnje.
I dok mladi napuštaju Hrvatsku ne nalazeći smisao života u svojoj Domovini, u pljačku i uništavanje svake nade u bolje sutra hrvatskom narodu, uključuju se Srpsko narodno vijeće (za tu namjenu obilato financirano iz Državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje uz pomoć prozvane članice SDSS-a, Mirele Stanić Popović), udruga „Veritas“ Save Štrpca iz Beograda, Humanitarni centar za integraciju i toleranciju iz Novog Sada, srpske Novosti, Komesarijat za izbeglice Republike Srbije, te niz antifašističkih i prosrpskih udruga diljem Hrvatske. Cjelokupnu srpsku promidžbu potiču i podržavaju HAVC i Hrvatska agencija za elektroničke medije, obilato financirajući serijale u produkciji „Fade Ina“ i „Zagreb filma“ pod koproducentskom palicom Vinka Brešana
Poveznica na Novosti
Jasan stav Europe
Iako su vlada Zorana Milanovića i njegovi prosrpski partneri predstavili hrvatskom narodu jednu stranu priče, činjenična situacija je bitno drukčija. Naime, Europa za one koji su samovoljno napustili svoje stanove i time izgubili stanarska prava ne tereti države nasljednice za njihovo zbrinjavanje. Najbolji primjer tome je presuda Europskog suda za ljudska prava, gdje se stanoviti Đokić (pripadnik JNA, a kasnije i VJ-a) sudio protiv BiH i gdje je Sud odbacio njegovu tužbu za povratak stana, obrazlažući da njegov slučaj ne podliježe pravnoj definiciji – „izbjeglice“, te da se svojim služenjem u snagama VJ-a 1992.-1995. godine, pokazala njegovu nelojalnost Bosni i Hercegovini. U konačnici presude EU suda za ljudska prava se očitava:
„Sud smatra da u ovoj žalbi ne postoje naznake u predmetnom spisu da su domaće vlasti bile pristrane, niti da su postupci inače bili nepravični i proizvoljni. Stoga je ova žalba očito neosnovana u smislu članka 35. stavak 3. Konvencije i mora biti odbijena u skladu s člankom 35. stavak 4. Konvencije.“
Potvrdu da je riječ o poklonu RH, nalazimo i u izjavi tadašnje prve „dame“ SDP-a i tadašnje potpredsjednice Vlade RH, Željke Antunović: „Država ima samo moralnu obavezu prema ovim kategorijama stambeno nezbrinutih hrvatskih građana, a pribavljanje stambene pomoći u ovom kontekstu čin je dobre volje.“
Usprkos svim gore navedenim činjenicama, tadašnja prosrpski nastrojena vlada na čelu sa Zoranom Milanovićem, u suradnji sa svojim ideološkim partnerima, nametnula je „nositelje stanarskog prava“ u dugogodišnji proračunski trošak RH, koji gospodarski i ekonomski uništava hrvatski narod i državu.
Kao pokazatelj hrvatskim građanima, koliko takva „ekshibicija“ i poklon košta našu državu, možemo uzeti službenu izjavu iz 2013. godine, tadašnjeg načelnika sektora za stambeno zbrinjavanje (DUOSZA), Ivice Preskara, koji navodi: „Regionalni stambeni program, nastavak je nacionalnog programa Hrvatske u koji je već uloženo više od šest (6) milijardi eura, sa čime je zbrinuto 3540 porodica“.
Kako se broj korisnika „stanarskog prava“, prema izjavama „ovlaštenog“ glasnogovornika bivše vlade Zorana Milanovića, Save Štrpca, kreće oko 75.900 osoba, nije teško uvidjeti da će u godinama koje dolaze, troškovi nastali po tim osnovama, hrvatski državni proračun, a time i njegove građane, svake godine koštati desetke milijardi kuna za zbrinjavanje onih koji su pokazali svoju nelojalnost, s opravdanom pretpostavkom da je veći dio njih – aktivno sudjelovao u agresiji na tu istu državu.
Dok Hrvatskom zavlađuje sve veća pustoš jer nam mladi, većinom visoko obrazovani ljudi odlaze u inozemstvo, onemogućeni započeti život u svojoj Domovini, dok nam se amnezirani HDZ-ovci smijulje iz saborskih klupa, program stambenog i nažalost novčanog zbrinjavanja Srbijanaca kojima je oduzeto stanarsko pravo, nastavlja se i stvara nesagledivu štetu hrvatskim građanima i hrvatskom državnom proračunu.
Politika – „Uzmi hrvatskom narodu i daj Srbinu“ – ujedno je i kraj ove žalosne priče nad kojom bi se trebao zamisliti svaki hrvatski građanin koji strahuje nad blokadom svoje imovine ili čije dijete napušta Hrvatsku u nemogućnosti pronalaska egzistencije u svojoj krvlju natopljenoj Domovini.
Autori i potpisnici u ime
HVR ČUVARI DOMOVINE:
1. Mario Maks Slaviček
2. Renato Šelj
3. Guido Hornik