Bliska povezanost srpskih medija s tamošnjim političarima zapravo nije ništa novo, no rijetko tko je očekivao da će i ovaj puta stati iza njegovih riječi.
To je naravno došlo iz usta Aleksandra Vučića, bivšeg pripadnika poznatih nacističkih kolaboracionista četnika. Umjesto osude Nedićevaca kao prve marionetske skupine koja je uspješno riješila ‘židovsko pitanje’, Vučić se okomio na proslavu Oluje – koju naziva etničkim čišćenjem s obzirom na to da je u prostoru SAO Krajine u navedenom trenutku bilo preko 95% Srba. Nitko se u javnom prostoru ne pita kako to da je područje uopće i bilo toliko etnički čisto i zašto nije došlo do pregovora i predaje, te ostanka ‘srpskog življa’.
Informer je posebno oštar. ‘Poznato je da istina boli, posebno ako živiš u državi koja je genocidna tvorevina, pa se još nađe neko da ti to kaže u lice, a ti se godinama trudiš da svoju istoriju “gurneš” pod tepih.’ Dodaju da je Vučića čuo čitav svijet i sada svi znaju da Hrvati pjevaju pjesme o ‘klanju Srba’. Srpske novinare posebno je zabolio prijedlog koji bi Vučiću zabranio ulazak u Hrvatsku ili Srbiji ulazak u EU. Navode i da je Plenković vjerojatno ljubomoran jer mu za razliku od obožavanog srpskog lidera svugdje zvižde dok ovog obožavaju, kako mediji tako i narod.
Članak se nastavlja s klasičnim povijesnim revizionizmom u kojem ne postoje četnički zločini i kolaboracija, Nedićevi logori i marionetska politika, pa ni diktatura prve Jugoslavije. Pamflet završava zaključkom da bi se svi ‘mogli da se ugledaju na našeg predsednika, pa nekada i istinu da kažu’. Vučić je očito shvatio da je pretjerao i da bi diplomatski odnosi mogli biti značajno narušeni pa se posvetio očajničkim potezima zadržavanja vlastitog ‘populusa’. Mitomanija nove generacije.