Roman Leljak, slovenski istraživač i publicist, najavljuje svoju novu knjigu kao i dokumentarni film i to sa ciljem da „rasvijetli” slučaj logora Jasenovac.
Svojevrsnim naslanjanjem na Igora Vukića, autora vrlo osporavane knjige „Radni logor Jasenovac”, Leljak za Hrvatski tjednik tvrdi kako donosi i neke podatke, slabije poznate našoj javnosti:
„Prvo sam skupio dokumentaciju iz arhiva u Beogradu, pri čemu mislim na Vojni arhiv Jugoslavije, zatim Arhiv Jevrejskoga istorijskog muzeja u Beogradu, Muzej žrtava genocida u Beogradu, tu je i dokumentacija iz arhiva u Novom Sadu, arhiva u Skopju i nekih drugih arhiva po Hrvatskoj, Osijeku, Slavonskome Brodu, kao i iz Državnoga arhiva u Zagrebu. Uspio sam skupiti preko 30 tisuća dokumenata koji govore o logoru Jasenovac”, objasnio je Leljak izvore koji su mu poslužili kao temelj za film i knjigu.
„Glavni logor bio je u Beogradu, ne u Jasenovcu”
„Samo područje Jasenovac služilo je kao zbirno područje iz kojega su ljudi dalje slani u logore, prije svega u glavni logor od 1941. do 1945. koji je bio formiran na Sajmištu u Beogradu. Dalje, tu su i ljudi koji su odvedeni s područja Jasenovca na rad u Njemačku. U filmu će biti jasno prikazano da je sam logor Jasenovac 3C bio radni logor, koji je čak predviđen kao ratna zona u kojoj će se proizvoditi oružje i druga oprema za buduću vojsku NDH. To se na neki način i obistinilo. Naime, strojevi za proizvodnju pušaka i ostaloga su krajem rata, točnije u srpnju odvezeni u Kragujevac i tvornicu Zastava i ondje se nastavilo s proizvodnjom. Što se tiče lanaca, tako je počela raditi tvornica lanaca u Zaječaru”.
Osim tvrdne da je Jasenovac bio gotovo isključivo radni logor, Leljak zaključuje da je između ustaša i Židova u pojedinim segmentima postojala čvrsta suradnja:
Bit će zaista jako puno novih detalja, prije svega o životu i radu Jasenovca, bit će prikazani dokumenti u suradnji s tadašnjim trima židovskim općinama u NDH koje su dogovarale kako će dopremiti hranu za Jasenovac, a onda će Jasenovac iz državne riznice plaćati židovskim općinama tu hranu. Vidjet će se koliko je Pliva slala lijekova u sam Jasenovac, Ministarstvo za socijalu je kupovalo devet tisuća ženskih uložaka za potrebe žena koje su zatvorene na području Jasenovca i Stare Gradiške. Više je nego jasno da je u samom logoru Jasenovac 3C na različite načine (prirodne smrti, bolesti ili likvidacije i presude zbog kršenja propisa koji su tada važili i koji su doneseni u samo logoru Jasenovac) ukupno umrlo 1360 žrtava, a što je sukladno sondiranjima koja su rađena 1964. pod vodstvom Sveučilišta za biologiju u Ljubljani, dr. Vide Brodar i drugih doktora iz Sarajeva i Beograda koji su dali procjenu da je u samom logoru Jasenovac bilo oko 1300 žrtava.
Na upit, očekuje li osporavanja navoda u filmu i knjizi, Leljak odgovara:
“Nikakva osporavanja nisam dobio za Hudu jamu, kao ni za Maribor – najveće stratište Hrvata. Tu sam imao osporavanja na osobnoj razini, ali nitko nije osporavao ono što sam iznio u tim knjigama”.